Najiskrenije, njegov odlazak bio je ishitren. Dan-danas svi mi u svlačionici smatramo da nije trebao otići. Zašto? Pa zato što smo, na stranu taj jedan poraz, igrali odlično, ali baš odlično..."
Rijetko kada možete čuti razmišljanje igrače koje nije u skladu s razmišljanjem Uprave. Pogotovo od strane "iberprofesionalca", koji u karijeri nije izustio ništa nepromišljeno, što bi štetilo momčadi, treneru, klupskom vodstvu.
No, Kristijan Kahlina (28), to je jučer učinio. Ne kako bi pakostio svom poslodavcu, božesačuvaj, već, u biti, da nam da uvid u trenerski opus čovjeka koji je najtraženija osoba na hrvatskom nogometnom "Googleu". Riječ je, dakako, o Valdasu Dambrauskasu.
- Znalac, profesionalac, fanatik. To su prve tri riječi koje mi padaju napamet. A sve ću pokušati dodatno obrazložiti - priča nam "jedinica" Ludogoreca, kojem, i to da se razumije, Litavčev odlazak nije promijenio status, jer se radi o jednoj od najčvršćih karika bugarskog prvaka.
Ne dovodi svoje igrače
Čovjeku koji je pod Dambrauskasom u Gorici, pa Ludogorecu odradio 55 utakmica.
- Poraz od Zvezde bio je neočekivan, a šefovi su odlučili otkazati šefu, međutim, činjenica je sljedeća: dolaskom u Ludogorec, prvih nekoliko mjeseci, Valdas je gradio sustav i igru, a onda smo nakon toga eksplodirali, evo, u bugarskom smo prvenstvu prvi, i u biti, jedino nam u Europi, u konkurenciji Zvezde, Brage i Midtjyllanda nedostaje jedna prava recka da sezona bude odlična. Nema igrača u svlačionici koji bi vam kazao da je Valdas zaslužio otići, i to vam govori baš sve.
Što ga to čini toliko posebnim?
- U nogometu je 24 sata dnevno, pazi na detalje, traži disciplinu na terenu i izvan njega. No, ne onu oštru, nije "Nijemac", zna balansirati između mrkve i batine, sluša igrače, osluškuje svlačionicu i ima socijalnu inteligenciju koja drži svlačionicu. Ima pristup, ima volju, ima crtu koju slijediš. U Goricu je, recimo, stigao nakon Jakira, uslijedio je lokdaun, i tri mjeseca nas je proučavao, skicirao, upućivao, nadograđivao, kao slagalicu, i potom smo sljedeće sezone bili ponajljepša priča HNL-a. Sličnu je stvar učinio i u Ludogorecu, polako, tražeći sistem koji će odgovarati momčadi. I opet je uspio. Na dva, dakle, uzastopna uzorka mogu donijeti zaključak da je Dambrauskas definitivno čovjek za Hajduk.
Nužno je, dakle, vrijeme. A vrijeme je na Poljudu relativan pojam. Što je s kadrom?
Po tri gola u prosjeku
- Nije tip koji dođe, prekriži i dovodi svoje. Prilagođava se kadru kojeg ima, ne služi samo jednoj taktičkoj dogmi, kojoj se isključivo podređuje. Dapače, evo mi smo u Ludogorecu s njime igrali i četvoricom iza, pa s trojicom, pa i s petoricom, ovisno o protivniku, ili stilu kojeg je tada želio pokazati. Prilagođava se, tako će se i na Poljudu, gdje, koliko vidim, doista ima igrača s kojima može krenuti u bitku. Ali ponavljam: ako želite vidjeti što je doista naumio, i ako želite brati plodove njegova rada i vizije, navijači i Uprava moraju se strpjeti, i dati mu vremena. Inače, ništa.
Pričate o sustavima, što je s filozofijom?
- Samo napadačka. Što se toga tiče, Dambrauskas je "hajdukovac" po stilu, gaji ofenzivni nogomet i osnovni je plan ne koliko ćemo primiti, nego koliko ćemo dati. U Gorici smo, sjećam se, imali, pa i ganjali prosjek od tri postignuta pogotka po susretu, a slično smo igrali i u Ludogorecu. Gard je naglašeno ofenzivan, to će se ljudima "dolje" sigurno svidjeti.
Dakle, ne dvojite da je "match" dobar?
- Niti najmanje. Valdas je zaslužio veliki klub, i koliko ga poznajem, vjerujem da ima cijeli set vještina i znanja kojima može podići Hajduk i dovesti ga u one borbe koje navijačima toliko nedostaju, međutim, ponavljam - sve je na Hajduku. Jer, da učini sve što naumi, da ostvari svoju viziju borbenog, napadačkog i rezultatski efikasnog Hajduka - treba mu vrijeme. Ovo nije doba čudotvoraca, već strpljenja. Ako me pitate, imam vjeru da će isporučiti očekivano...
Pitanje je, međutim, hoće li te vjere biti dovoljno u Hajduku? q