FRANE MIRAKUL OTKRIO TAJNU SVOG OPORAVKA 'Cijela obitelj molila je za mene, to me spasilo!'

Franck Ohandza velika je, poznata “faca” u gradu. Na svakom koraku potapšat će ga neki od navijača Hajduka.

- Priđu mi, nešto kažu, a većinom svi viču “Frane, Frane”.

Dogodi se da ga netko neupućen zamijeni sa Saidom, pa se i Gancu udijele komplimenti i pozdrave ga navijači s “bravo, Frane”. Jer, Frane Zolja nadimak je Francka Ohandze. Dobio ga je još prošle godine kada je već u prvim nastupima za Hajduk osvojio srca navijača. Moćan, okomit napadač koji radi prevagu na terenu. Igrač kakav se ne viđa često na našim travnjacima. Ali, svi dobro znaju kako se kretala Ohandzina karijera od dolaska u Hajduk. Početkom ljeta bio je na rubu, jedina dvojba bila je operacija ili novi dugi oporavak. Umjesto odgovora na pitanje u teškoj dvojbi, stigli su golovi. I svi se danas pitaju kako se čudesno oporavio Ohandza. Odakle crpi snagu, što je tajna njegove igre? Pitanja je puno, a odgovore zna samo Ohandza. Plasira ih na engleskom koji uz francuski odlično govori.

- Nema tajne. Spasilo me puno molitve. U Kamerunu je molila cijela obitelj. Svi za moje zdravlje. Znali su koliko sam nesretan, koliko su me opterećivali ozljeda i izbivanje s terena. Zato smo molili svi zajedno - počeo je Ohandza svoju priču o čudesnom ozdravljenju koljena zbog kojeg je 10 mjeseci izbivao s travnjaka.

Od sredine rujna do srpnja praktički nije odigrao utakmicu. Ako ne brojimo tri nastupa u travnju ove godine. Nakon sedam mjeseci je istrčao 10-ak minuta protiv Istre, zatim još šest i sedam minuta u dva sljedeća marginalna nastupa i tu je bio kraj sezone. Od rujna do kraja prvenstva ukupno 20 minuta. Većina je digla ruke od Ohandze, u klubu su krajem svibnja najavili “nažalost, ne možemo na Ohandzu računati tijekom ovog ljeta”. Potvrdio je to i trener Pušnik, a onda mirakul. Čudo! Vratio se Ohandza.

- Ja sam uvijek vjerovao da ću se vratiti.

Niste nijednog trenutka pomislili da možda više nećete zaigrati nogomet?

- Ma kakvi, to mi nikada nije padalo napamet. Vjerovao sam, borio sam se i na kraju otišao u Kamerun.

Daj mu, Bože, zdravlja

Možemo samo zamisliti kako je izgledala molitva za Francka u Kamerunu. Kako sam Ohanzda kaže, bilo ih je i više od 10-ak. “Daj, Bože, zdravlja našem Francku”, u jedan glas je molila šira obitelj.

- Da vam ne prepričavam detalje, ali može se tako reći. Dočekali su me s iskrenom željom za oporavak, svi su znali koliko sam nesretan, a ja sam osjetio da je i moja obitelj tužna zbog situacije u kojoj sam se našao. Nakon što sam se vratio na teren, sada su svi sretni u Kamerunu.

Što ste još radili u Kamerunu? Trenirali?

- Ne, nisam trenirao. Odmarao sam se 10 dana. Jedi, spavaj i odmaraj. To je bilo moje geslo. Pričao sam sa obitelji, molili smo se i ništa drugo. Dvije godine nisam vidio majku i oca, zato mi je posjet Kamerunu puno pomogao.

Kada se vratio u Split jednostavno je došao u klub i rekao: “Spreman sam, idemo na trening.”

- Istina je, osjećao sam se spreman za sve vrsta napora. Dok je momčad bila u Austriji i Sloveniji, ja sam trenirao s kondicijskim trenerom Franom Žuvelom na Poljudu. Svaki dan na podizanju kondicijske spreme.

Tako je Ohandza bez minute priprema podno Alpa, bez minute odigrane u testnim dvobojima postao junak Hajdukova prolaska u 3. pretkolo.

- To je sve momčadski rad. Nikada ne bih došao u šansu da nema mojih suigrača. Zato ne gledam na zgoditke kao pojedinačno djelo.

I dalje sam na 70 posto

Ali ipak, jasno je da je Ohandza igrač koji stvara razliku na terenu. Primjerice, kod pobjedničkog pogotka na Poljudu, prošao je pokraj suparničkog stopera kao TGV, francuski superbrzi vlak. Kao da nikada Franck nije bio ozlijeđen.

- Da, znam kako ide TGV. Malo sam se naljutio, rekao sam sebi “dosta je bilo, idemo riješiti utakmicu”. Kada mi je Vlašić dodao loptu, vidio sam prostor ispred sebe i sve ostalo je svima poznato. Zabio sam. Za sreću navijača Hajduka i moje obitelji u Kamerunu.

Kakva je nova momčad u odnosu na prošlogodišnju?

- Velika je razlika je u odnosu na prošlu sezonu kada smo imali Milovića i Caktaša, dva iskusna igrača. Kasnije je došao i Velazquez. Bitno drukčija momčad u odnosu na današnju. Trenutno se adaptiramo i treba nam vremena da se izgradimo kao momčad. Malo je komplicirano, ali držim da napredujemo iz utakmice u utakmicu.

Drukčija momčad, ali šansa je ista kao i prošle godine. Prije 12 mjeseci Bijeli su preko Stromsgodseta došli do play-offa europskih kvalifikacija, a ove sezone je ukrajinska Oleksandrija protivnik na identičnoj stepenici. Je li šansa Hajduka u uzvratu na Poljudu?

- Šansa je u obje utakmice, ali vjerujem da Ukrajinci nisu nikada igrali u atmosferi kakvu ima Poljud. Znam da nije lako igrati u takvom ozračju i zato se nadam našem prolazu do play-offa.

Nema straha, kažu navijači, ako Ohandza bude igrao kao protiv Rumunja. Kako se Ohandza vidi u bliskoj budućnosti?

- Osjećam sam se dobro, ali i dalje sam na 70 posto kapaciteta. Želim napredovati dan za danom i samo raditi. Ne želim pritiskati sam sebe, nepotrebno stvarati presing. Želim slušati svoje tijelo i vidjeti kada mogu napraviti više.

Otrov za Europu? Cool!

Što će biti kada Franck napravi više, jer već sada s dva važna zgoditka Iasiju prvi je igrač Hajduka. Nema spora, stoji mu laskava titula “otrov za Europu”.

- To je cool. Sviđa mi se. Zapamtit ću, otrov za Europu.

Ante Cizmic / CROPIX

Jeste li razmišljali o novom ugovoru s Hajdukom, jer aktualna obveza istječe u ljeto sljedeće godine? Koja je vaša prva nogometna želja?

- Moja prva želja je pobijediti u prvoj sljedećoj utakmici, ha-ha... Otkad sam došao ovamo, nadam sam se da ću s Hajdukom nešto osvojiti. Nakon ozljede polako se počinjem dizati i još imam 30 posto prostora za napredak. Zato ne želim misliti o tome hoću li biti prvi strijelac Hajduka ili HNL-a. Igrati i pobijediti u prvoj sljedećoj, to je najvažnije.

Legendarni napadači Hajduka (Erceg, M. Bilić, Mornar) rekli su “Ohandza bi vrijedio 5 milijuna eura i igrao ligu Petice da je zdrav”. Osjećate li koliko ste propustili u karijeri zbog silnih ozljeda?

- Lijepo je čuti da me tako cijene i znam da sam zbog ozljeda propustio puno toga u karijeri. Međutim, imam 25. u rujnu i ne želim misliti o tome što je bilo, a kamoli da bih razmišljao o dalekoj budućnosti. Neću hodati po oblacima, držat ću formu, ići korak po korak. I to je jedino ispravno razmišljanje. Život me naučio.