Dinamovac otkrio: ‘Ne sramim se priznati - počeo sam trenirati sa 17! A ljudi kao da očekuju Messija...‘

Dinamo je još prošle zime kupio Lirima Kastratija, no ostavio ga je šest mjeseci u Lokomotivi, s kojom je osvojio drugo mjesto i igrao finale Kupa, da bi od kolovoza danas 21-godišnji kosovski napadač preselio u Maksimir.

Skupio je 19 nastupa u svim natjecanjima, zabio po jedan gol u kvalifikacijama za Ligi prvaka, skupini Europske lige te hrvatskom prvenstvu, imao je i pet asistencija, potvrdio je velik potencijal i od njegove su brzine “modri” već rezultatski profitirali, a sigurno će i u budućnosti, jer Kastrati može biti samo bolji.

Kako se osjećate i koliko ste zadovoljni nakon pola godine u Dinamu?

- Super! Prvi put sam na pripremama s Dinamom, drugačije je od svih priprema dosad i kvalitetom i intenzitetom. Baš mi je drago što sam došao u Dinamo, kako treniramo i kako igramo, kakvo je ozračje i uvjeren sam da ćemo ponovno napraviti vrhunske rezultate i u domaćim natjecanjima i u Europi.

U hrvatskoj ligi ste zabili samo Hajduku, a u Europi igrali svih devet utakmica, od kojih tri zadnje otpočetka, zabili ste dva gola i dvaput asistirali. Koliko ste zadovoljni tim brojkama?

- Ma dobro, to su brojke, ali ja nikad nisam zadovoljan kako igram! Uvijek tražim od sebe bolje, jer znam da mogu, imam prostora da napredujem, poboljšam se. Zato se i trudim da na svakom treningu popravljam pogreške s utakmica. Treniram stvarno puno i mislim da ću ove sezone biti bolji nego prošle. Samo da nastavimo tako raditi, ne samo ja nego cijela momčad.

Radite li s nekim individualno?

- Da, s pomoćnim trenerom Milanom Šnjarićem, četiri dana u tjednu, prije ili poslije momčadskog treninga. Tri-četiri mjeseca već radimo. Pomaže mi i taktički puno i nastavit ćemo tako dok sam u Dinamu.

Koliko radite na tehnici? Primanju lopte, driblingu, centaršutu…

- Sve tehničke elemente radimo, da. I taktičke: kad je Oršić na lijevoj strani gdje trebam ja biti, kad idu Stojanović ili Moharrami gdje se trebam postaviti, pa kad ide Ademi kamo ja idem… Moram postići automatizam, u glavi, kad ide jedan suigrač naprijed kako da stanem iza njega kao korekcija. I puno vježbam primanje, šut i centaršut. Svaki dan naučim nešto i vidim na sebi da sam puno bolji.

Gavranović nam je pričao kako žali za promašenim prilikama, a vi?

- Naravno, svaki igrač o tome razmišlja, ali ja sam drugačiji od Gavranovića, jer on je špica, mora svaku utakmicu zabiti, a ja sam ipak krilo. Ne ulazim u utakmice s mišlju da moram zabiti gol, nikad, samo bih mučio sebe, ne bi to bilo to. Ja se samo fokusiram na utakmicu kako da dam sve od sebe. Ako zabijem, top, ako ne, analiziram, pogledam greške koje sam napravio i pokušavam da ih ne ponovim, da napravim bolje u sljedećoj.

RONALD GORSIC/CROPIX

Stjecajem okolnosti jesenas niste igrali protiv najjačih domaćih suparnika, obje protiv Osijeka te s Rijekom na Rujevici. S Lokomotivom ste znali zagorčavati Rijeci, koja za osam dana stiže u Maksimir…

- Da, da, da. Uvijek sam igrao dobro protiv Rijeke, paše mi kako Rijeka igra, imam puno prostora protiv njih i jedva čekam 19. siječnja, da zaigram protiv Riječana i u Dinamovom dresu. Da startamo pobjedom i tako nastavimo, pokažemo što znamo. Ne smije biti propusta u ovim zaostalim utakmicama, da dođemo tamo gdje nam je mjesto, daleko na vrhu.

Službeno ste 2017. došli u Lokomotivu iz tiranske Shkëndije, no tek ste na Kajzerici počeli organizirano trenirati?

- Da. Puno ljudi to ne zna. Puno ih nakon utakmice šalje poruke na Instagram i Facebook, ali ja to ni ne gledam. Počeo sam trenirati sa 17 godina i ne sramim se to priznati, a ljudi kao da očekuju da za dvije godine budete Messi ili Ronaldo! Ja želim više nego oni što mi pišu “nemaš pojma” da si poboljšam tehniku. To vrijeđanje traje još od Lokomotive, no ne pridajem više tome pozornost. Želim naglasiti da je premalo vremena prošlo da kao igrač izgledam kako treba. Meni je čast da sam u Dinamu, otkad sam tu jako mi je drago koliko mi trener daje šansi unatoč manama koje vidi da imam i koliko pogrešaka napravim. Nikada to neću zaboraviti i uvijek ću biti zahvalan na tome. Evo, zapamtite, razgovarat ćemo za godinu dana opet, vidjet ćete i moći ćete usporediti kako sam izgledao sada, a kako ću tada!

Inače ste iz Ogošta (Hogosht), kraj Kosovske Kamenice. Imate li braće i sestara, tko je s vama u Zagrebu?

- Imam dva brata samo, ali u Zagrebu živim sam, obitelj mi je sva “dolje”.

Vašim golom za pobjedu 1-0 protiv Moldavije Kosovo je jesenas sačuvalo status u Ligi C?

- Je, da, to mi je bio i prvi gol za “repku”. Bilo mi je dotad teško, samo sam po zadnjih 10 minuta igrao, velika je konkurencija, tek sam zadnjih nekoliko utakmica startao i zato mi je baš bilo drago što sam zabio i što smo pobijedili. Bitna je reprezentacija, ali bitniji mi je klub, tu sam svaki dan, a “repka” je samo tri puta godišnje, tako da razmišljam samo o Dinamu, a “repka” kada dođe na raspored. Spremamo se u Rovinju dobro i uvjeren sam da ćemo izgledati puno bolje nego jesenas - poručio je Kastrati.