Dinamo je dobro prodavao, ali morao je bolje kupovati. No, pravi problem u Maksimiru je nešto treće...

Rasprodaja je gruba riječ, za Dinamo se ne može reći da je u ovom prijelaznom roku rasprodavao. Objektivno gledajući, Dinamo je dobro i učinkovito prodavao, na kraju su ipak otišli oni igrači za koje se već dulje pričalo da će otići, od svih njih jedino je Nikola Moro bio ultimativni prvotimac, svi ostali su već i ranije bili zamjenjivi. I Dilaver i Gojak i Kadzior, Gvardiol je odigrao premalo utakmica da bi ga se smatralo nednadomjestivim, Marin također. Kad odemo nekoliko mjeseci unazad i sjetimo se neizvjesnosti koja je bila pred Dinamo, ali i ostalim klubovima toga ranga, hoće li uopće biti tržišta i europskih natjecanja koji su, nemojmo se lagati, glavni izvor prihoda, onda se po završetku prijelaznog roka mora zaključiti da su Modri po tom pitanju - uspjeli.

Zaraditi u takvim uvjetima 40-ak milijuna eura, ne može se prigovoriti. S transferom Olma na početku godine to je već preko 60 milijuna, jedan sasvim čvrst i neupitan budžet. Dobro, neće sav novac sjesti odmah, nešto dolazi na naplatu idućeg ljeta, međutim, na papiru je to uistinu bogata svota za premošćivanje globalne krize. K tome, svi ključni igrači, 'kičma' momčadi, ostala je na okupu, tu su i dalje Livaković, Ademi, Petković, Leovac i Oršić. Pa i Theophile, iako je u njegovom slučaju upitno koliko je isplativo plaćati ga 900 tisuća eura netto po sezoni. Da je to netko rekao prije koji mjesec, zvučalo bi nestvarno... Bi li oni otišli da je stigla neka prava ponuda? Možda, ili vjerojatno, ali ostali su u Dinamu i teško je gatati što bi bilo u tom slučaju. Uostalom, da ih je Dinamo baš inzistirao (ras)prodati, našao bi kupca, makar ispod cijene.

RANKO SUVAR/CROPIX

Međutim, druga je stvar kako će se taj novac raspodijeliti i hoće li se dobro uložiti, hoće li tim novcem Modri ojačati momčad ili će ga 'baciti u vjetar'. Ono gdje se treba raspravljati i propitkivati u kotekstu Dinamova prijelaznog roka jesu dolazni transferi. Modri su u zadnjih godinu dana doveli puno igrača koji nisu pokazali kvalitetu za prvu momčad, neki su već i otišli, na posudbe ili trajno. Da ne nabrajamo opet Moubandjea, Pinta, Daničića, Milića, Godoya, Karačića... Ovoga ljeta stigli su Jakić, Tolić, Kastrati i Lauritsen, teško je još reći tko je od njih pojačanje (Jakić je zasad najbliži tom epitetu) no dojam je da su resursi koje sad u svlačionici ima Zoran Mamić suženi, da je Dinamo mogao i morao bolje kupovati.

RONALD GORSIC/CROPIX

U redu, neki su transferi propali zbog neočekivanih okolnosti, ali ipak je, s obzirom na odrađeni posao u prodaji i osvježavanje svlačionice, na dugačak period koji je Dinamo imao za rekonstrukciju momčadi, taj je dio trgovine trebalo bolje odraditi. Sad ga čeka zgusnut raspored na tri fronte, s maksimalnim rezultatskim imperativima i naglaskom na prolazak skupine, uz deficit rješenja na lijevom boku i krilima, s upitnim alternativama na još nekim pozicijama. Još desetak dana mogu u Maksimiru dovesti nekog igrača za HNL, ali za Europu više nemaju pravo, što imaju - imaju. Moglo bi biti 'knap'.

No, ono što je trenutno i dugoročno možda najveći problem, Dinamo trenutno, osim Gvardiola koji je na posudbi iz Leipziga, u ozbiljnoj rotaciji prve momčadi nema igrača poniklog u vlastitoj školi. Tu su još Šutalo, te vratari Josipović, opet i Horkaš, koji su daleko od naslovnih uloga. Dinamo II u Drugoj HNL jednako je toliko daleko od vrha ljestvice, momčad sastavljena od igrača koji bi već trebali biti na prvoligaškoj razini, teško se nosi i sa klubovima skromnih igrački resursa. Postavlja se pitanje svrhe te momčadi. Ako igrači - a ima ih tamo već koji su igrali Prvu HNL i najavljivali kvalitetu za prvu momčad - stagniraju i nazaduju, onda je to problem.

U redu, dogodi se 'rupa' u generacijama i Barceloni i Ajaxu, ne može se uvijek proizvoditi klase kao na traci, a priča se da u Hrvatskoj općenito imamo problem s nekim godištima koja su manje kvalitetna od nekih prethodnih. Kako god, to je stvar koju treba nekako riješiti, jer, pokazao je i ovaj prijelazni rok, Dinamo najbolje živi od svojih igrača, onih koji su tu odmalena ili onih koji su došli sa 15, 16 godina. Moro, Gojak, Gvardiol, Baturina, Šemper, prije njih Olmo, potencijalno Marin... Oni su 'izvukli' i ovaj prijelazni rok, zahvaljujući njihovu razvoju Dinamo je preživio krizu, a takvih trenutno nema tako brzo na vidiku.