Dejan Lovren za SN: 'U Lyonu nisam mogao disati, u Engleskoj sam se preporodio!'

Htio je odavno otići iz Lyona jer je shvatio da će mu svugdje biti ljepše nego u okruženju gdje je dežurni krivac. Kad ga je pozvao Southampton, nije puno dvojio, pogotovo što mu nisu dali mira dok nije potpisao. Upravo je ta upornost engleskog kluba i trenera Mauricija Pochettina nagnala Dejana Lovrena da se preseli u Premier ligu. Nekoliko mjeseci kasnije bit će vrlo jasan u procjeni stanja...

- Napravio sam najbolji mogući potez dolaskom u Southampton! Od prvog dana u ovom klubu, od Uprave preko trenera do navijača, svi su se trudili pokazati mi koliko sam dobrodošao i koliko su me željeli. Točno jest da je cijena transfera dovoljan pokazatelj povjerenja, ali ono što čovjek osjeti svakoga dana, u treningu, ophođenju, druženju, na utakmicama, to je ono što te čini sretnim ili nesretnim... - mirno nam je ispričao svoje prve dojmove iz Engleske Dejan Lovren.

Oni su svakako uljepšani odličnim igrama kako momčadi tako i njega, da o golovima Liverpoolu i Unitedu i ne govorimo...

- Dati gol takvim velikanima i na mitskim stadionima, poseban je osjećaj, svakako, ali ključno je da je momčad osvojila bodove. Neću reći ništa novo ako potvrdim da po dolasku u Southampton nisam bio u dobrom stanju. U Lyonu nisam više mogao disati, za sve što se klubu ili momčadi događalo u medijima, ja sam bio kriv. To je bilo više neizdrživo. Ovdje su me dočekali raširenih ruku i nakon par tjedana imao sam dojam da sam 5-6 godina igrač Southamptona. Golovi i dobre igre nekako su mi logičan slijed dobrog rada i psihofizičkog stanja, za što zahvaljujem treneru, suigračima, klubu i navijačima.

Nekidan su legende otočkog nogometa, Jamie Carragher i Gary Neville, hvalile vašu igru protiv njihova Liverpoola , odnosno Uniteda. Potonji je čak ustvrdio da ste se kao "no name" igrač zapravo pokazali kao svjetska stoperska klasa. Nije loše čuti takve teze nakon što se svatko u Francuskoj, naravno i Hrvatskoj, gotovo sprdao s vašim nogometom?

- Što reći nego da sam počašćen takvim komplimentima dva sjajna nogometaša. To će mi svakako biti dodatni impuls da budem još bolji, jer sam uvjeren da mogu biti još bolji. Želim pokazati svima onima koji su me blatili, pogotovo u Lyonu, koliko su bili u krivu i nepravedni prema meni.

A nasuprot otočkoj idili stoji reprezentativna depresija.

- Atmosfera oko reprezentacije nam je duže vrijeme loša, kao pratilja našoj slabijoj igri. Nema opravdanja za ono što smo pokazali zadnjih mjeseci, ali vjerujte, nije ni nama lako funkcionirati u tom negativnom ozračju. Svi puno traže i očekuju; čim se ne naslućuje uspjeh, odmah starta negativa, a kamoli kad se dogodi neuspjeh. To nam je sve skupa nagrizlo samopouzdanje i nije ga baš lako vratiti.

U eteru su stalno neke polemičke note oko odnosa u reprezentaciji; vaše "objašnjavanje" sa Strinićem tretirano je kao dokaz poremećene atmosfere?

- Ma piše se svašta, izmišljaju negativnosti, kao što to kod nas zna biti i u dobrim erama reprezentacije a kamoli kad su zaredaju porazi. I ovo sa Strinićem, molim vas, nikakvog fizičkog sukoba nije ni bilo, samo smo se verbalno prepucavali oko pozicije kod jedanaesterca Škota. To je nervoza koja se dogodi kad stvari krenu nizbrdo, teško se miriš s time i onda glupo reagiraš. No, Ivan i ja smo to odmah u svlačionici razjasnili, ispričao sam se prvi i pružili smo si ruke.

Island?

- Budimo iskreni i kažimo da smo dobili priželjkivanog protivnika. Ključno je bilo izbjeći Francusku i Švedsku. Dakako da to ne znači da je sada sve riješeno, naprotiv. Čekaju nas dvije paklene utakmice s inspiriranim protivnikom iz male zemlje koji može učiniti povijesni iskorak i prvi se put plasirati na veliko natjecanje.