Posljednja postaja trenerskog puta Valdasa Dambrauskasa prije dolaska u Hajduk bila je Bugarska. Do početka listopada vodio je Ludogorec, u bugarskom prvaku proveo je devet mjeseci. Osvojio je naslov prvaka i nacionalni Superkup, ostavio je Litavac pozitivan dojam. Naglašava to i Krasimir Balakov, nekadašnji strateg Hajduka...
- Kako ne bih znao Dambrauskasa!? Pratio sam njegov učinak više nego rad ostalih trenera jer pomoćnik Dambrauskasa, koji je preuzeo klupu Ludogoreca nakon odlaska Litavca, moj je bivši asistent Stanislav Genčev - ispričao nam je Balakov svoju poveznicu s radom Dambrauskasa u Bugarskoj.
Stanislav Genčev, koji i danas vodi Ludogorec u statusu prijelaznog rješenja, bio je pomoćnik Balakovu. Prvo u Etaru, a zatim i u bugarskoj reprezentaciji, koju je popularni Kraso vodio pet mjeseci, od svibnja do listopada 2019. godine.
- Pratim zbivanja u bugarskom nogometu, ranije kao aktivni sudionik, a posljednja tri mjeseca iz drugog plana, jer trenutačno sam se posvetio privatnim obvezama. Ali, nije to tema - reći će iskusni strateg i nastaviti:
- O Dambrauskasu mogu izreći samo pozitivne dojmove. Moram pritom istaknuti, za mene je bilo veliko iznenađenje kada je početkom godine došao u Ludogorec jer prije toga nisam puno znao o njemu s obzirom na to da nije trenirao najveće hrvatske klubove. Međutim, nakon ovih devet mjeseci koje je proveo u Bugarskoj - mogu kazati da je prije svega inteligentan trener. Sviđa mi se njegov moderni pristup nogometu i radna etika jer maksimalno je posvećen poslu kojeg obavlja.
Nacionalni ciljevi
Kada se sve to sasluša, pitanje je zašto je dobio otkaz u Ludogorecu?
- To je pitanje na koje se odgovor lako može pronaći. Unatoč osvojenoj tituli i činjenici da je u prvenstvu Bugarske ostavio klub na prvom mjestu, nedostajao je veći europski iskorak. Nacionalno prvenstvo već odavno nije prvi cilj u Ludogorecu. Nekako se podrazumijeva da će Ludogorec biti prvak jer u zadnih deset godina uzeli su svih deset naslova prvaka. Glavni cilj je Europa, traži se ulazak u grupnu fazu Lige prvaka. Međutim, kada se taj cilj nije ostvario, odmah se rezultat smatra neuspjehom.
Takav je Ludogorec, posljednje desetljeće neprikosnoveni vladar bugarskog nogometa. Dambrauskas je i nakon ispadanja od Malmöa u kvalifikacijama za Ligu prvaka ostao “u sedlu”, ali konačna presuda o odlasku pala je nakon poraza od Crvene zvezde u skupini Europske lige u Razgradu. Kakav je imao odnos s igračima?
- Jako dobar, o tom segmentu rada nikada nije bilo rasprave ni dvojbe. Pokazao se kvalitetnim rješenjem, ispunio je nacionalne ciljeve, ali Ligu prvaka čekaju već četiri sezone.
Ambiciozan je gazda Kiril Domuščijev, ali u zadnjih deset sezona bugarski je prvak tek dvaput stigao do Lige prvaka, stoga Dambrauskas nije bio iznimka. Šest puta je do ove jeseni Ludogorec igrao grupnu fazu Europske lige, gdje ih je Litavac opet uveo u rujnu ove godine.
Ne treba sanjati
Može li Dambrauskas napraviti pomak u Hajduku?
- Ne znam koji su ciljevi, kako Hajduk stoji u prvenstvu. Znate da ništa ne ide preko noći, neće ni u Hajduku.
Kada smo Balakova upoznali s temeljnim ciljem “Hajduk prvak”, odmah je replicirao:
- Kažete - prvak? Pitat ću vas koliko je puta Hajduk bio drugi otkad sam napustio klub? Nijednom! Sada se očekuje da momčad s četvrte pozicije novi trener podigne do vrha, a svi mu bježe šest bodova. Nije to lagana zadaća niti za jednog trenera. Dambrauskasu želim puno sreće i vjerujem u njegov rad, ali tko može kazati da će biti prvak kada ispred sebe ima tri jaka konkurenta na zavidnoj bodovnoj razlici? Bilo bi neozbiljno kazati da će se to sigurno dogoditi... – objasnio je Balakov i dodao:
- Minimum želje prema Dambrauskasu je ponavljanje mog rezultata. Da bude drugi nakon deset godina bilo bi u ovoj situaciji veliki uspjeh, a doći do naslova prvaka bilo bi fantastično. Mogu samo zamisliti kako bi Split, koji je posebni navijački grad, proslavio titulu. Ali, ne treba sanjati, treba raditi i misliti na prvu sljedeću utakmicu, pa ćemo nakon nekoliko utakmica znati u kojem je smjeru krenuo.
Zna Balakov da se ne živi od snova i velikih obećanja, da se ne živi niti od stare slave.
- Za njega je dobro da je brzo pronašao novi posao, a uz to ima predivnu šansu raditi u Hajduku. To je doživljaj koji bi svaki trener poželio jer atmosfera koja se u Splitu stvara rijetko se može osjetiti. Međutim, jasno je da će imati i veći pritisak nego li je imao u Bugarskoj.
Uvijek bih se vratio
Devet i pol godina je prošlo otkad je Balakov otišao s Poljuda, ali još uvijek o Hajduku priča kao o klubu koji je ostao duboko urezan u njegovu karijeru.
- Bez okolišanja, uvijek bih se vratio u Hajduk. Ne bude li vam dobro, slobodno me zovite, ha, ha... Šalu na stranu, poseban je klub Hajduk, što drugo da vam kažem. Zato sam još više svjestan kakva zadaća čeka Dambrauskasa. Čim je Hajduk promijenio trenera mjesec i pol prije kraja jeseni, jasno je da nešto ozbiljno nije štimalo. Ne mogu reći kakva je kvaliteta igračkog kadra, čak štoviše, ne znam ni ljude koji vode klub, ali znam da navijači Hajduka uvijek gledaju samo prema prvom mjestu. Zato je pred Dambrauskasom vjerojatno i najveći izazov karijere - poručio je dobro raspoloženi Balakov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....