ČETIRI TITULE U TRI SEZONE, SA TRI RAZLIČITA KLUBA! IGOR BIŠĆAN U VELIKOM RAZGOVORU ZA SN NAKON RUŠENJA DINAMA 'Nitko nema više ciljeve od nas'

S trenerom Rijeke, četvrtim trofejnim otkako je hrvatske samostalnosti (Elvis Scoria, Dragan Skočić, Matjaž Kek), razgovarali smo i prebirali netom završenu domaću sezonu u ugodnoj atmosferi tzv. “hospitalityja” na Rujevici. Tema je bilo mnogo, a iako najčešće s javnošću komunicira na konferencijama za novinare uoči i nakon prvenstvenih susreta (takav je “modus operandi” po cijeloj zapadnoj Europi), Igor Bišćan u startu je pokazao otvorenost i raspoloženost odgovorivši na uvodno pitanje.

Koliko vremena imamo?

- Ne znam... Koliko god imate pitanja.

Stoga smo intervju, u dogovoru sa sugovornikom, odlučili podijeliti u dva dijela. Jedan u kojemu Bišćan priča o Rijeci, HNL sezoni, pripremi za finale Kupa uz pogled prema ljetnom prijelaznom roku, dok je u drugom dijelu razgovora govorio o aktualnom trenutku Liverpoola i o nadolazećem finalu Lige prvaka, i to veoma zainteresirano i s velikim žarom, baš kao što je to prijatelj mu Mihael Mikić nedavno kazao.

Slijedom navedenoga, uoči velike subote u Madridu na ovim ćete stranicama moći vidjeti kako bivši igrač Redsa i član legendarne istanbulske momčadi, a danas njihov veliki navijač, gleda na dvoboj protiv Pochettinova Tottenhama. Finalu na stadionu Wanda Metropolitano neće nazočiti jer je, kako je već kazao, s obitelji dogovorio godišnji odmor...

Foto: Matija Djanjesic / CROPIX

Zaslužili smo

Iako je na Kvarneru već osam i pol mjeseci, Igor Bišćan je, prema vlastitom priznanju, prvi put prošetao Korzom u srijedu navečer nakon osvajanja Rabuzinova Sunca.

- Bila je noć, ali bilo je dovoljno osvijetljeno, pa mogu reći da mi se svidio centar grada. Sve skupa je proteklo u fenomenalnom raspoloženju, kako utakmica, tako i sve ono što se događalo kasnije, proslavili smo trofej kako dolikuje.

Nismo vas baš mogli vidjeti na slikama slavlja i na dočeku, kao da ste se namjerno gurali u drugi plan, u pozadinu?

- Spontano se tako dogodilo, osjećao sam da je normalno da dečki budu u prvom planu. Oni su najzaslužniji za Kup i najemotivnije su ga proživjeli.

VIDEO: Gianluca Starčić

Kada ste za SN govorili na kraju jesensko-zimske polusezone, rekli ste da se ne želite ocjenjivati. Koju biste ocjenu danas dali sezoni?

- Jako sam zadovoljan, svime, posebno osvajanjem Kupa što je veliki bonus u odnosu na prvenstvo. U trenutku kad sam preuzimao momčad, situacija nije bila idealna, vi koji ste Rijeku pratili cijelo to vrijeme možda znate i bolje od mene o čemu govorim. Na kraju, sve se završilo na najbolji mogući način, što znači da smo dobro radili i bili predani poslu zbog čega nas je splet okolnosti nagradio. No, mislim da smo zaslužili, imali smo baš ozbiljnih problema s ozljedama...

Misteriozne ozljede

Kada ste preuzimali Rudeš, kazali ste nešto u stilu “idem probati, pa ću vidjeti je li to za mene”. Nakon tri trofeja u tri sezone s tri kluba, ispada da dvojbe više nema. Pardon, četiri trofeja, u Sloveniji je bila dvostruka kruna...

- Nemojte mi ih oduzimati, ha-ha. Rezultati su najbolji pokazatelj. Što se tiče te izjave, mislim da je to bilo normalno, ne možeš biti siguran kako ćeš se snaći kad ideš u posao koji nikad nisi radio. Evo, zasad mi ide dobro, nadam se da će tako biti i u budućnosti.

I Olimpija i Rijeka nisu bile kvalitetom vodeće momčadi u svojim prvenstvima. Mislimo, naravno, na Maribor i Dinamo...

- Slažem se, iako su drukčiji odnosi. Recimo, u Sloveniji je ta kvalitativna razlika mnogo manja, ako je uopće i postojala, mislim da su Maribor, Olimpija i Domžale bili “tu negdje”. Ovdje je Dinamo daleko iznad svih ostalih, a mi koji smo se borili od drugog do šestog mjesta dosta smo izjednačeni. Konkurencija je stvarno ozbiljna i time je naš uspjeh još izraženiji, a to je pridonijelo da izvlačimo maksimum iz sebe. Očekujem sličnu situaciju iduće sezone.

Spomenuli ste ozljede koje su obilježile jedan dio sezone nakon zimskih priprema. Jeste li odgonetnuli zašto je do njih dolazilo?

- Moram priznati da još nismo. Nije bilo problema kada su se najviše mogli očekivati, a to je u prvih mjesec dana jer smo stvarno jako trenirali uz kalendar utakmica. Dugo godina momčad je radila na određeni način, svaka promjena trenera može donijeti probleme i vrijeme prilagodbe. Kad se nije dogodilo u prvim mjesecima, mislili smo da ni neće... Isto tako, dosta je ozljeda bilo mehaničke prirode na što nismo mogli utjecati, recimo Punčec, Raspopović, Vuk i Gorgon, ali situacija je bila zabrinjavajuća i ukazivala da bismo se time ozbiljno trebali pozabaviti. Evo, zadnjih mjesec dana je sve OK, ali proanalizirat ćemo još i pokušat da se takvo što više ne dogodi.

Jeste li onda zbog izostanaka često mijenjali formacije ili je to bila vaša odluka neovisno o tome?

- Rekao bih da se radilo i o nužnosti i o mojoj želji. Izbor igrača determinira sustav, a mijenjali smo ga kad god mi se činilo da bi promjenom mogao izvući optimum od igrača na raspolaganju. Mislim da su se igrači dobro prilagođavali, bili su odgovorni i disciplinirani i na koncu ostvarili rezultat.

To nešto govori i o kvaliteti kadra?

- Da, ali u prvom redu o odgovornosti i poštovanju prema poslu, prema našem dogovoru i odnosu pojedinca prema grupi.

Ništa revolucionarnog

Koji vam je bio najteži trenutak proljeća? Je li to odlazak Hebera, iako ga je Puljić dobro nadomjestio golovima?

- S time sam se pomirio već ranije, HNL funkcionira na taj način i to je neminovnost. Rekao bih da je najteži trenutak bio težak poraz u Splitu od 4:0 koji nam je teško pao i mogao je uzrokovati dublju krizu. Nakon toga smo išli u Zaprešić na strašnu bitnu utakmicu (polufinale Kupa, nap. a.) i tamo smo vrhunski reagirali. Da nismo, tko zna bi li se kriza završila... Uostalom, od Poljuda nismo izgubili utakmicu.

Koliko ste otprilike vremena proveli analizirajući utakmicu s Dinamom na Rujevici (0:0)?

- Pogledao sam je nekoliko puta u cjelini, a jednom ili dvaput po određenim sekvencama gledajući odnose na terenu i pokušavajući naći detalje koji bi mogli pomoći. Igrali smo puno puta s Dinamom ove sezone, manje-više su se ekipe poznavale, ali jako mi je pomogla ta utakmica zbog specifičnosti Kupa. Sad izgleda sve idealno, no ne bih sebi pripisivao velike zasluge, nisam ja ništa revolucionarno izmislio. Primjerice, na Rujevici smo bili OK u defenzivnom smislu, prema naprijed smo jako malo pokazali. U Puli nismo mogli odigrati izjednačeno, morali smo biti malo hrabriji jer bi u suprotnom razočarali navijače. Oni bi nam tolerirali poraz, ali uz srce na terenu i gard da pošteno poginemo. Sustav je, dakle, bio isti, neke stvari smo promijenili u izboru igrača, ali, kažem, pozitivno su dečki reagirali u toj utakmici 0:0 i vidjelo se da imamo potencijal odigrati dobro u tom sustavu.

Dobrobit momčadi

Koliko je teško bilo na klupi ostaviti Lončara i Puljića?

- Je, ali posao trenera je da donosi takve odluke, pomiren sam s time da ću ponekad neke razočarati i učiniti ih ljutima. Međutim, moj posao nije da bi oni bili sretni nego - dobrobit i interes ekipe. Nadam se da su se igrači uvjerili da sam vrlo otvoren, da mi je interes momčadi uvijek na prvom mjestu i da temeljem toga biram najboljih 11. Nekad će to biti s više logike, nekad s manje, no mnogo faktora uzimam u obzir pri odluci o početnoj postavi.

Uostalom, Bišćan je na svojoj koži osjetio slične stvari, i to na najvišoj mogućoj europskoj razini. Recimo, u nokaut-fazi Lige prvaka u sezoni 2004./2005. u konkurenciji, između ostalih, Gerrarda i Xabija Alonsa odigrao je maksimalnu minutažu u osmini finala protiv Bayer Leverkusena, u četvrtfinalu protiv Juventusa i 177 minuta protiv Chelseaja u polufinalu. Finale je, međutim, ogledao s klupe. Trenerova odluka...

Prvi put ćete završiti sezonu te početi novu u istom klubu. Mislite li da će biti teža ili lakša, s obzirom na očekivanja navijača?

- Nema smisla da se time opterećujem, to bi bilo izgubljeno vrijeme koje mogu potrošiti na nešto pametnije. Ciljeve ćemo postaviti visoko, a kakva god budu očekivanja drugih, neće moći biti viša od naših, samo jednaka. Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja, u pravu ste, bit će mi to novo iskustvo, mislim da ne bi smjelo biti problema jer smo u smislu načina rada i pristupa postavili dobre temelje, a sve drugo će doći.

Prvi korak u postavljanju temelja iduće sezone je produženje ugovora s kapetanom Gorgonom.

- Sigurno, Alex je jako bitan igrač za nas i ogledni primjer kakve bi igrače klub trebao zadržavati i dovoditi. U bijelom dresu je pokazao tko je i što je, te po informacijama kojima ja raspolažem, njegov potpis je stvar formalnosti. Jako lijepa vijest za mene i za klub općenito.

Ako ste se zimus morali pomiriti s odlaskom Hebera, sada ćete isto to morati napraviti zbog drugih pojedinaca.

- Svjestan sam toga. Naravno da bih ja kao trener želio da iz prijelaznog roka izađemo s još jačom i boljom ekipom, ali nije to lako... Svi radimo na tome, ljudi u klubu teže tome i vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.

Da nije bilo trofeja, sezona bi ostala zabilježena po konačnom plasmanu mladih igrača u prvu momčad.

- Sve je počelo s Vukom za kojeg mi je jako žao što mu se dogodila teška ozljeda u Zaprešiću. U malo vremena što je proveo na terenu naznačio je neke stvari što su mi se jako svidjele i činilo se da bi samo mogao rasti. Na početku priprema praktički ćemo dobiti novog igrača ako sve bude OK. Mislim da sam bio realan na početku, rekao sam da je teško očekivati kako će ih 4-5 dobiti minutažu, ali da bi jedan ili dvojica mogli imati značajniju rolu. Zbog ozljeda su neki dobili više, neki manje, ali ipak su uspjeli pokazati sliku i stvoriti pozitivnu priču. Evo, Lepinjica je skrenuo pažnju na sebe i s nestrpljenjem čekam svaku iduću utakmicu jer je dojam da sve to ide u dobrom smjeru, Hrvoje Smolčić odigrao je neke bitne utakmice na poziciji koja nije njegova i to sasvim korektno, pridonio je konkretnim učinkom, a Bušnja bi, posebno kod kuće, uvijek energijom donio impuls.

S obzirom na poziciju, koliko možete Lepinjici dati savjeta iz igračke karijere?

- Mislim da mogu, to i radim, pri čemu ga ne želim opterećivati i puniti mu glavu s informacijama. Jednostavno mu pokušavam ukazati na ključne stvari vezane za njegovu poziciju, ali i za igranje nogometa općenito.

Podrška navijača

U Puli ste, zapravo, prvi put igrali sa žestokim navijačkim hukom. Koliko vam je teško bilo igrati kod kuće bez potpore?

- Ne znam kako je igrati na Rujevici s navijačima, nikad nisam to iskusio, pa ne mogu usporediti. Po pričama i po onome što sam vidio u Puli, to je neusporedivo! Međutim, generalno smatram da smo imali dobru podršku na našem stadionu i da smo se odužili srčanim igrama. Rijeka je izgubila samo jednu utakmicu na Rujevici, što dokazuje da se radi o izrazito domaćinskom travnjaku.