Carrasco: 'Da nisam nogometaš, bio bih delinkvent, treći izbor nisam imao'

Ne znamo hoće li u Dinamu ostaviti dublji trag od Pedra Moralesa, no, Bryan Carrasco definitivno govori hrvatski bolje od svojeg sunarodnjaka. Iako je u Dinamu tek mjesec i pol, a igrački još nije pokazao previše, Carrasco se hrvatskim već 'ok’ snalazi.

- Tako je to kad vam je Lucho Ibanez učitelj, ha-ha. Naučio sam dosta za ovo kratko vrijeme, 'druga noga’, 'desna-lijeva’, 'laku noć, dobar tek, bok, doviđenja’... Znam i neke psovke, ali ne bih sad - priča Čileanac koji je još uvijek velika enigma.

O njemu, zapravo, znamo jako malo. Došao je preko noći, kad su se događaji izmjenjivali kao na traci, odmah je ušao u vatru u Ligi prvaka, jednostavno, nije bilo vremena za upoznavanje.

- U ovo kratko vrijeme dobro sam se uklopio, osjećam se prilično dobro, ni s čim nisam dosad imao problema. Momčad je perfektna, jako su me dobro prihvatili, Zagreb je kao grad jako miran i vrlo lijep. S hranom nemam problema, jedan uglavnom isto što i u Čileu, jela s rižom ili tjesteninom. U svakom slučaju za početak je sve za deset.

O Dinamu je, kaže, znao dosta i ranije, kad je čuo da bi mogao doći nije previše razmišljao.

- Znao sam da je Dinamo najveći klub i njabolja momčad u Hrvatskoj, da uvijek osvaja Kup i prvenstvo, da je drugu godinu zaredom u Ligi prvaka. Pedro Morales je bio ovdje i pričao mi o Dinamu, kazao sve najbolje o klubu i gradu. Jako se puno igrača prodalo odavde, Dinamo je blistav izlog.

U Hrvatskoj je on zato bio poznat po simuliranju onog faula, kad je sam sebe ošamario. Postao je zvijezda You Tubea.

- Obilježio me taj faul, nisam mislio da će ta snimka obići čitav svijet. Napravio sam to radi momčadi, bilo je 1:0 za nas i morali smo dobiti. Trener nam je govorio da se bacamo i da uzimamo puno vremena, da dobijemo faul i napokon uzmemo loptu. I nastala je svjetska priča.

Vratili smo se na početke karijere, u djetinjstvo. Život u Santiagu u to doba nije nudio puno izbora.

- Živio sam u siromašnom kvartu dok sam bio mali, punom zločina, drugi najgori kvart u Santiagu. Vidio sam tamo sve i svašta, uf... Srećom, mene su primijetili iz Audaxa i izvukli me van, postao sam klupski 'projekt’. I vrlo mi je lako odgovoriti na pitanje što bih bio da nisam nogometaš, bio bih sigurno delinkvent! To su gotovo dvije jedine opcije u mom kvartu, ili igraš nogomet, ili se baviš zločinom, rijetko tko izabere nešto treće. Moj otac, djevojka i devetomjesečni sin Vincente-Ignacio i danas žive u tom kvartu, puno im pomažem novčano, uredili smo kuću. Ali oni ne žele otići, bez obzira na sve. Mama i sestra, pak, one su uvijek išle sa mnom, žive u Čileu, ali u drugom kvartu. Volio bih da dođu ovamo, ali ne još, kad se prilagodim, smjestim i izborim za mjesto u Dinamu.