Čačić zbog Reala i Barce prekršio dnevni red: 'Bilo bi dobro da to svi pogledamo'

Život na pripremama? Uvijek je više-manje isti. Pogotovo u Međugorju, tu i nema previše sadržaja za “zastranjivanje”, osim nogometa i vjere prakticirati možete još samo - vjeru i nogomet. Dva-tri kafića, tek toliko da se možete malo maknuti od svakodnevice, za pripreme ovo je uistinu idealno mjesto. Posebno za trenere koji ne moraju brinuti da će igrači negdje nestati, s te strane mogu biti mirni.

- Igrači moraju biti u sobama u 22.30. Iako znam da vjerojatno ne spavaju u to doba, vjerojatno su na laptopima ili gledaju televiziju. Ne provjeravam ih, oni su profesionalci, najbolje znaju što je za njih dobro, a što nije - kaže Ante Čačić koji nema primjedbe na “iskakanje iz tračnica”, osim na one Attine žuljeve, zbog kojih će platiti kaznu.

Jedino iskušenje nalazi se kod recepcije hotela Regina. Pladnjevi pršuta, uštipaka i sira, kojima je jako teško odoljeti; mogli bi prouzročiti probleme, jer sportaši ne bi smjeli previše uživati u tim delicijama.

- Da, ali nije lako proći kraj toga i malo ne “čvaknuti”. Čak i dobro dođe malo slanoga - smije se Čačić, koji radije uzme pokoju krišku ananasa nego pršut, ali zazubice rastu.

Unatoč dvama treninzima dnevno, slobodnog se vremena ipak nađe ponešto. Najviše nakon večere, oni koji ne odu u stotinjak metara udaljeni pub na “cugu”, obično kartaju u sobama. Tako se najbolje krati večer, karte i laptopi glavna su zanimacija.

Ante Čačić voli kartati, bela je njegov prvi izbor, ali nije od onih koji će čitava poslijepodneva trošiti na kartanje. “Uletio” je jednu večer, jer je nedostajao četvrti, to je bilo to od njega.

- Više sam u sobi, pripremam treninge, malo surfam internetom, pratim vijesti. Odšećem i do crkve, tako prođe vrijeme. Pripreme za trening su zahtjevne, svaki dan pripremam ono što ćemo raditi taj dan. Ne isplati se planirati previše unaprijed, jer ne znaš što se može dogoditi - govori nam Dinamov trener.

U srijedu je Čačić čak odlučio malo prekršiti vlastiti dnevni red, produžio je povečerje sa 22.30 na blizu ponoći.

- Igraju Real i Barca, bilo bi dobro da to svi zajedno pogledamo. Možda nešto i naučimo. Možemo si priuštiti, u četvrtak je utakmica, nema ranog doručka i treninga. A i nije baš da igrači već u 22.30 spavaju.

Razgovorljiv je Čačić, vratio se tako pričom na dan kad je saznao da je postao Dinamovim trenerom.

- Znao sam to popodne, a ne smijem nikome reći, niti obitelji nisam javio. Nazvao sam Linu Červara i otišli smo igrati tenis. Ni njemu nisam rekao. Dobio je prvi set, prolazi kraj mene na mreži i govori, kao sebi u bradu: “Tako je, Lino, kako si talentiran, ipak si ti olimpijski pobjednik!” A ja razmišljam o predstavljanju drugi dan, telefon mi zvoni, nikome se ne javljam. Vidio je on da se nešto događa, nije mu jasno što. Onda je onako reketom na zemlji napisao rezultat, da ne zaboravi. Tada mi je krenulo, dobio sam ga 2:1. Igrali smo u termin i čaj, on je samo platio čaj i otišao. Nikakav razgovor nije dolazio u obzir. Ha, ha, ne podnosi poraz, ali niti ja isto, slični smo - smije se Čačić...