'Bio sam debeo, a da bih postao igrač odrekao sam se kolača iz naše slastičarnice'

Bura je u utorak derala u Postirama na Braču gdje se priprema mlada hrvatska reprezentacija U-21 . Arijan Ademi, momak koji se na sjajan način protiv Hajduka vratio u udarnih jedanaest, šetao je nakon treninga.

- Evo, baš šećem s Dinkom Trebotićem! Mojim jako dobrim prijateljm.

Sigurno ste malo razgovarali o subotnjem derbiju?

- Jesmo, jesmo... Baš sam mu objasnio zašto je Dinamo bolji od Hajduka, ha, ha, ha...

Arijan je rođen 29. svibnja 1991. godine u Šibeniku, kao mlađi od dvojice sinova slastičara Zedije i Tadžidina Ademija.

- Nogometom sam se počeo baviti jer sam kao klinac od 9 godina bio debeo. Izgledao sam poput loptice, pa sam odlučio učiniti nešto za svoje zdravlje, skinuti koju kilu. Zato sam došao u Šibenik, a vidite kako se to skidanje kila završilo. Ali sam se morao odreći kolača iz naše slastičarnice.

To može zahvaliti svom ondašnjem treneru. Ivo Šupe odmah ga je gurnuo u pretkadetsku momčad, makar su se svi smijali i pitali ga “što će ti igrati taj debeljuco?”. Arijan je igrao stopera i vitki i visoki napadači nisu se naigrali kraj njega.

Kad je prošlog ljeta Ademi stigao u Dinamo, potpisivanje ugovora organizirano je u Plavom salonu, pred velikom svitom novinara. To je bio dokaz koliko su maksimirski čelnici vjerovali u tog momka iz Šibenika, te su mu zato organizirali takvo svečano i glamurozno potpisivanje ugovora. Zanimljivo, Arijan je kao nepuni 16-godišnjak debitirao za prvu momčad Šibenika baš protiv Dinama u Maksimiru.

- Izgubili smo 5:1, a ja sam usput skrivio i jedanaesterac. Ali tad je s druge strane travnjaka stajao najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao. Luka Modrić! On je sjajna osoba i veliki nogometaš sportaš kakav i ja jednog dana želim postati.

Protiv Hajduka je na neki način iznenađujuće uletio u udarni sastav. Svi su tipovali na Josipa Brezovca koji je do tada bio stani i izgledalo je nezamjenjiv član prve jedanaestorice.

- Iskreno, i ja sam se iznenadio. Ali kad sam u četvrtak na treningu počeo raditi s onom momčadi koju je trener spremao za veliki derbi, znao sam da sam “unutra”. Naravno da sam bio sretan, svakom igraču je velika radost igrati vječni derbi Dinama i Hajduka.