Bilić priznao: Otišao bih da smo izgubili u Tel Avivu, animozitet postaje pretežak

Slaven Bilić ulazi u petu sezonu jedne od najstresnijih funkcija u (i ne samo) državi Hrvatskoj. Izbornik nogometne reprezentacije idealan je posao kad stvari idu kao u prvom Bilićevu mandatu i ljudi te veličaju do potencijala predsjednika države. Izbornički je posao noćna mora kad teče kao u Bilićevu drugom mandatu koji završi neuspjehom, neodlaskom na SP. Izbornički posao u trećem mandatu to je u pravilu nepoznanica u Hrvata jer samo jedan je čovjek ušao, ali ubrzo “nastradao” u trećoj (ne)sreći - Miroslav Blažević.

Slaven Bilić je čovjek koji nam danas prvi može pričati o tome kako uistinu izgleda treći mandat “u hrvatskom nečemu”. Prije tjedan dana bio je bliže Blaževićevoj sudbini jer su sve pripreme za “ispraćaj izbornika” bile odrađene. Čekao se samo neuspjeh u Tel Avivu da bi se medijski rasplamsala kampanja tko će, uz izbor predsjednika HNS-a, biti i novi izbornik. Pobjeda na Ramat Ganu teška je i podosta s(p)retna, no igrom su zarađena tri boda i nastavak nogometnog određenja trećeg mandata Bilićeva stožera.

Slažete li se? - pitali smo izbornika Slavena Bilića u četvrtak prijepodne.

- Slažem se da je uvijek najbolja stvar kad se držimo nogometa i njegovih postulata. Sve ono što ga okružuje istodobno je komplicirano i jednostavno, uvijek ovisi o kutu, pozitivnom ili negativnom iz kojeg se gleda odnosno polazne točke u analizi, konstruktivne ili destruktivne...

Dobro, recite nam što bi se dogodilo da je Hrvatska u Tel Avivu izgubila utakmicu? Biste li i dalje ostali na kormilu Vatrenih ili biste, kako smo saznali, razmišljanja o ostavci pretočili u praksu?

- Iskreno rečeno, odlazak ili ostavka kako hoćete, bila je ozbiljna opcija u mom promišljanju odnosno u razgovorima sa suradnicima iz stručnog stožera o perspektivi našeg posla. Dakako, nije se radilo o predaji, strahovima ili stavu da više nema šanse za prvo mjesto u skupini (bilo bi ih i u porazu), nego sam zaključivao kako bi to bilo u interesu hrvatske reprezentacije! Sa svojim suradnicima imao sam potpuno isti stav, klima oko reprezentacije je bila, i još je u nekim segmentima, teška. Da smo izgubili na Ramat Ganu, neovisno o prilikama da se bodovi kompenziraju u nastavku kvalifikacija, atmosfera bi postala neizdrživa. U takvoj konstelaciji snaga, objektivno rečeno, moja ili pozicija stručnog stožera postala bi teret momčadi...

Dojam je da se stvari neće bitno promijeniti ni nakon pobjede. Gdje vidite uzrok tom opipljivom animozitetu dijela medija, u kojima su vas ne tako davno veličali kao potencijal za predsjednika države ili zaštitno lice “nove Hrvatske”?

- Taj animozitet, kako ga vi zovete, dužeg je trajanja. O uzrocima bi se bez ikakve dvojbe dalo naširoko raspravljati, mislim da su u pitanju stvari koje nadilaze nogomet i svojstvene su mentalitetu ovih prostora. Nekim interesnim sferama sigurno odgovara da nas se ruši, ali pritom sam siguran da je u tome najmanje prisutan interes nogometa. Mogu biti subjektivan, jer smo mi u pitanju, ali dovoditi u pitanje poštenje i profesionalni pristup ovog stožera, etiketirajući ga bahatim, to je stvarno nonsens. I nemam problema kazati da i rezultati pokazuju kako nam je pristup u konačnici kvalitetan.

Ahilova tetiva statistike vam je ipak gubitak plasmana na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku?

- Slažem se u potpunosti i to sam priznao još onoga dana kada smo teorijski izgubili šansu za Južnu Afriku. Uostalom, javno sam kazao da je to neuspjeh koji je realan i logičan razlog za našu smjenu ako za njome posegnu čelnici HNS-a. Bio sam iskren i detaljan u elaboriranju tijeka kvalifikacija, iznio viđenje glavnih uzroka neuspjeha i, ne manje važno, bio sam samokritičan. Da su mi/nam izglasali nepovjerenje, prihvatio bih to u miru sam sa sobom jer znam da smo učinili sve što smo mogli da uspijemo. U nogometu, dakako, ne ide sve kako zamislite, a nešto znači i “riječ” protivnika.

Rekli ste da bi poraz u Tel Avivu bio teret reprezentaciji, ali dojam je da bi tako bilo i u slučaju neriješenog, s obzirom da je i ova teško izvojevana pobjeda tek malo primirila strasti?

- Gledajte, osjetili smo mi da postoji atmosfera u dijelu medija da nas se u Tel Avivu “otprati” u povijest. Primjerice, prije utakmice bude na presici 10-ak novinara kada objektivno i nemaš što novog reći poslije višednevne zajedničke komunikacije, ali nakon pobjede u press-dvorani Ramat Gana dođu samo dva novinara. To samo pokazuje da se određena negativna energija prema stručnom stožeru neće prestati emitirati...

Kompletan intervju pročitajte u Sportskim novostima