Hajduk ih je doveo u ljeti 2019. kao velike nade, ali i skupe akvizicije. David Čolina (21) plaćen je Monacu 700.000 eura, a Ivan Dolček (21) Slaven Belupu 500.000. Njih su dvojica bili najskuplje Hajdukove akvizicije unazad punih 12 godina, još od 2009. kada je tadašnji predsjednik Joško Svaguša izbrojao 2,8 milijuna eura kako bi iz Rijeke doveo čuvenu braću Sharbini. Čolinu i Dolčeka nadmašio je tek Filip Krovinović, za kojeg je Hajduk ovog ljeta Benfici platio 1,5 milijuna eura.

Malo je tko, doduše, tog ljeta razumio Hajdukovu ideju, jer i Čolina i Dolček primarno su lijevi bekovi. Obojica su došli još kao juniori, perspektivni, ali i nedefinirani igrači koji su zahtijevali puno strpljenja, ali i puno minuta kako bi svoj talent pretočili u igračku klasu. Dvije godine kasnije čini se kao da nije profitirao nitko, barem ne na željeni način. Čolina i Dolček još su uvijek nedefinirani talenti...

David Čolina

ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix

David Čolina u međuvremenu je dobio punih 60 utakmica, veliku većinu kao starter. Zabio je dva gola, upisao i dvije asistencije, što je daleko ispod razine talenta koji Čolina neupitno ima u nogama. Obrambeno se također nije ustabilio, iako je u tom segmentu ipak dosta bolji nego što je bio prije dvije godine. I u ovu je sezonu ušao kao neupitan starter, ali u pet utakmica koje je odigrao nije ostavio nikakav trag. U Gustafssonovoj viziji igre bekovi su napadački iznimno važni, krila često ulaze u sredinu ostavljajući bekovima veliki prostor u zadnjoj trećini suparničke momčadi. Međutim, Čolina se u tom prostoru u više od 360 odigranih minuta gotovo pa nije pojavio.

Statistička stranica SofaScore otkrit će da u dva prvenstvena nastupa nije suigračima kreirao ni jednu priliku, nije zapucao na gol, imao je tek jedno ključno dodavanje i jedan uspješan prodor. Sličnu je statistiku imao i u europskim utakmicama. Daleko premalo od onog što se od Čoline očekuje. A koliko može, najbolje smo se mogli uvjeriti u maksimirskom derbiju igranom u prosincu prošle godine. Čolina je u 3:2 pobjedi Hajduka po svemu bio najbolji igrač na terenu. Ako može protiv Dinama, onda može protiv svakoga. Pitanje je samo kako ga dovesti do takvog stanja....

U nedjelju je stoga Gustafsson posegnuo za novim rješenjem, prvi put u sezoni šansu je dobio i Ivan Dolček. Za razliku od Čoline, Dolček je u svojih 46 utakmica za Hajduk minute uglavnom zaslužio ulazeći s klupe. Pritom je znao igrati i lijevo i desno krilo. I stalno je ostajao nedefiniran, što je i logično jer ne može tako mlad igrač stasati bez kontinuirane minutaže. Očito nezadovoljan statusom, tražio je Dolček u dva navrata da ga Hajduk pusti na posudbu, ali na Poljudu su oba puta “spustili rampu”. Poljski Rakow i talijanski Chievo tražili su posudbu s opcijom otkupa, uz obećanje da će dobiti priliku. Hajduk je, pak, ostao tvrd jer se stalno čeka Dolčekova igračka eksplozija.

Neizvjesna prognoza

Protiv Šibenika u nedjelju Dolček nije odigrao ništa posebno, ali pokazao je značajno veću agresivnost od one koju smo gledali kod Čoline u prethodnih pet nastupa. Nekoliko je puta ušao u kazneni prostor, a imao je i jedan opasan udarac. Je li s takvim pristupom Dolček zaslužio priliku i protiv Gorice u subotu? Možda i je, iako i on mora biti svjestan da bi kao Hajdukov bek trebao dati i značajno više od toga protiv Šibenika.

Prošle su, dakle, dvije godine kako na Poljudu gledamo Čolinu i Dolčeka, a pravi odgovor još nemamo. Jesu li sposobni biti nositelji Hajdukove igre ili će ići u red igrača čiji talent neće prerasti u klasu?

Vidjet ćemo može li Gustafsson pomoći da se taj proces skrati, ako uopće dovoljno potraje na Poljudu, što je u ovom trenutku neizvjesna prognoza. Međutim, pogrešno bi bilo krivnju za nedorečenost po pitanju tandema Čolina - Dolček svaliti samo na leđa Hajduka, odnosno, trenera koji su ih vodili. Nije da dečki nisu dobivali šansu, posebno to vrijedi za Čolinu.

Sad imaju priliku i ugledati se na suigrača, koji maestralno igra tu poziciju. Gergo Lovrencsics (32) je, doduše, 11 godina stariji od Čoline i Dolčeka, pa njemu daleko manje treba ruka trenera ili suigrača da bi kao bek pokazao što zna. No, karakter koji Mađar pokazuje trebao bi biti istinska vodilja u nogometnim životima mladih igrača na Poljudu. Ne izgleda Lovrencsics talentiranije od Čoline ili Dolčeka, ali kombinacija karaktera, teškog rada i solidnih igračkih predispozicija dovela ga je do respektabilne igračke klase.

Imaju li Čolina i Dolček sposobnost da pođu putem sjajnog Mađara još uvijek ne znamo. A vremena je sve manje. I za njih i za Hajduk...