Asanović: Talijani nemaju svojeg Mandžukića, a Kovač u Milanu nema što izgubiti'

Izumire li jedna vrsta nogometaša-aristokrata, bez kojih se, ne tako davno, nije mogla zamisliti momčad? Visoki, elegantni, glava u oblacima. Besprijekorne tehnike. I Hrvatska je imala takvog nogometaša, čije su “tri lopte” ispisale povijest hrvatskog nogometa. Tri pas-lopte Asanovića, Vlaoviću protiv Turske, Šukeru protiv Danske 1996. i Francuske 1998. nikad nećemo zaboraviti. Serva u polufinalu SP-a protiv Francuske bila je tako brza i perfektna da je ni TV kamere nisu uspjele uhvatiti. Jedva su stigle snimiti Šukerov gol...

Od najboljih svjetskih reprezentacija samo se Italija nije odrekla “staromodnog”, elegantnog “Asanovića”, njegova kopija je Pirlo, ako on uopće može biti - kopija.

Izlazak iz anonimnosti

Gledajući Pirla, Gennaro Gattuso se pitao - jesam li ja uopće nogometaš? Gledajući one tri Asanovićeve pas-lopte, jesu li se naši vezni igrači, Modrić, Rakitić i Kranjčar, pitali - možemo li mi to? Sumnjam, od onih koje sam gledao, mogli su Slišković, Mlinarić i Prosinečki.

Aljoša Asanović najbolje poznaje azzurre. Protiv njih je odigrao tri utakmice, u Palermu (2-1), Splitu (1-1) i Zagrebu (0-0). Kao asistent Slavenu Biliću bio je na klupi u Livornu (2-0) i Poznanu (1-1). Danas je sportski direktor slovačke Dunajske Strede, iz reprezentacije je otišao gospodski, tiho zatvorivši vrata HNS-a, uspravno i bez grubih riječi. Profinjenost je njegov stil...

- Gušt je bilo igrati protiv Talijana u ono vrijeme, kada su na suprotnoj strani bili Maldini, Costacurta, Dino i Roberto Baggio, nadmetati se s takvim veličinama bio je izazov za nas, mladu europsku reprezentaciju, koja je tek izlazila iz anonimnosti. Nažalost, danas talijanski nogomet nije ono što je bio u moje vrijeme, bili su to talentirani i vrlo inteligentni igrači, taktički školovani još od “katanca” Helenija Herrere. I za nas je to možda bila i najbolja škola, ali i za njih...

Za njih?

- Sudarili su se s nogometnom improvizacijom, s jednom drskom, darovitom generacijom. Smjestili su nam utakmicu u Palermu, računajući na atmosferu, ali htjeli su nam dati do znanja da smo “mali” i da spadamo na “jug”. Međutim, baš nakon te utakmice Europa nas je počela respektirati...

Danas odlazimo na San Siro kao velika reprezentacija, koja je samo jednom izgubila od Talijana, prije 72 godine u Genovi?

- Imamo dobar i izbalansiran sastav, imamo i iskusne i mlade kadrove. U Milanu Hrvatska ne može baš ništa izgubiti, plasman nije ugrožen, a Niko Kovač može samo profitirati, jer će saznati koji igrači mogu napredovati, bez kojih se ne može. Talijani? Uvijek isto; nogometno inteligentni, taktički obrazovani, uvijek jaki...

- Roberto Baggio mi je imponirao, podsjećao je na neke naše najbolje igrače. A bio je baš te godine, kada smo ih pobijedili u Palermu, jedan od najboljih svjetskih nogometaša. Sjećate se, promašio je 11-erac u finalu SP-a, a ako se dobro sjećam, i protiv nas je pogodio vratnicu...

Imaju li Talijani napadače poput Mandžukića ili Kramarića?

- Posljednjih je godina talijanski nogomet stagnirao, igrači više nisu dobri kao nekad. Posebno napadači. Nekad su tamo vladali Vialli, Cashiragi, Vieri, danas je najzvučniji napadač Balotelli kokeg Conte baš ne šljivi. Ne, nemaju Mandžukića i to je naša prednost - zaključio je razgovor Asanović, menadžer slovačkog prvoligaša, koji je u tajnosti držao destinaciju s koje se javio. “Dragi, nisam u Europi...”