Anas Sharbini: Ova Rijeka je bolja od Splita i Hajduka, napast ćemo Dinamo!

Dok je bio na Poljudu ili u Saudijskoj Arabiji, i u ćakulama i u intervjuima redovito bismo čuli nekog drukčijeg Anasa od onog dečka ili još klinca kojeg poznajemo iz tinejdžerske dobi. Nije uvijek bio radikalno drukčiji, ali jest "usukaniji", suzdržaniji u odgovorima, znatno manje opušten... Pripisali smo sazrijevanju. I sazrijevanje se, normalnim životnim slijedom, dogodilo, no nije u tome bila stvar. Ključ pomaka karaktera bio je u tome što Anas Sharbini (26) nije bio tamo gdje jedino želi biti. Na svom Grobniku, svom Kvarneru. U svojoj Rijeci.

A kad smo sjeli nasuprot Sharbiniju u trenerci s Rijekinim grbom, "vratio se" onaj Anas koji je i otišao iz Rijeke. Otvoren, ali odmjereniji. Nikada nije bilo niti će ikada biti isto imati 22 ili 26 godina.

Na razgovor za čitatelje Sportskih novosti došao je neposredno nakon napornog jutarnjeg treninga. Prvo pitanje bilo je "Kako se osjećate?", no nismo stigli do nastavka rečenice, precizirati da mislimo na fizički umor.

- Sjajno. Opet u Rijeci i to u jakoj Rijeci, momčadi i klubu. Kako ću se osjećati nego sjajno? Nikad bolje! - počeo je Sharbini.

Lijep se broj ljudi skupio na Danu riječkog nogometa i humanosti, zaigrali ste za Rijeku na Kantridi prvi put nakon odlaska u Hajduk, ali sve što se s tribina moglo čuti, a da je vama bilo upućeno, bili su - aplauzi.

- Da, naježi se čovjek u tim trenucima. Ali... Zar vam nisam rekao? Uvijek će se naći netko tko ne razumije ili ne želi razumjeti razloge zbog kojih se dogodi određeni transfer u određeni klub, no otkad sam se vratio iz Saudijske Arabije doživio sam samo bodrenje i "dobro nam došao natrag u Rijeku".

Saudijsko iskustvo vrlo ste živopisno objasnili prije tjedan-dva. A splitsko, s ovim jednogodišnjim odmakom? Niste bili na razini koju su ljudi na Poljudu od vas očekivali.

- Ta se priča toliko vrtjela u medijima da su se iz vida počele gubiti činjenice. Koliko se ja sjećam, u sezoni prije odlaska iz Hajduka imao sam deset golova i deset asistencija. To je loše? Ne znam baš... Posebno sam kod Balakova, mislim, baš igrao dobro, a znam i da sam igrao s guštom. Rezultati nisu bili na razini jer je klub prolazio previše turbulencija i promjena, a Hajdukova tradicija navijače je navikla na određena očekivanja koja su ponekad jednostavno nerealna i s kojima se onda u Hajduku ne znaju nositi. Eto, to je moje mišljenje i - zatvoreno poglavlje. Jer i u srcu i na pameti mi je samo moja Rijeka.

Novi dečki u Rijeci?

- U ovih tjedan dana zajedno već se da primijetiti kako su svi zaista O.K. Uostalom, većinu ih znam. Ovim mlađima možda će trebati malo prilagodbe na Rijeku i sve zahtjeve koje status Rijekina igrača nosi, ali već se vidi da tu neće biti problema.

Gdje će biti ova Rijeka na kraju te duge i naporne sezone?

- Što se Europe tiče, vraćamo joj se nakon duge četiri godine i tu ne radimo nikakve planove dok ne vidimo kakav će biti ždrijeb. A u prvenstvu... Uz bok Dinamu. To je mjesto na kojem trebamo biti. Kad to kažem, posve sam svjestan Splitove kvalitete, Hajdukove snage, Lokomotivina potencijala, Belupova kontinuiteta... No po imenima mi smo druga momčad u državi. Naravno, bit će iznimno zahtjevno i to što imamo "na papiru" moramo dokazivati na terenu. Ne dokazati nego - dokazivati. Iz kola u kolo.

U perspektivi?

- Razgovarao sam s predsjednikom, želja je naredne sezone pokušati napasti Dinamo. Čovjek će napraviti novi stadion. To je čudo! E pa bio bi red na novoj ljepotici Kantridi proslaviti prvi naslov u Rijekinoj povijesti. Korak po korak, rasti treba postupno, ali da... Biti prvak s Rijekom, to sanjam. A sanja i predsjednik!