Sve što se predviđalo glede scenarija na Maksimiru, potvrdilo se na terenu. Villarreal je odigrao natjecateljski dobru utakmicu, a Dinamo je bio više manje ravnopravan takmac i potpuno opravdao svoju konkurentnost u četvrtfinalu Eurolige. Naposljetku, pobjedu je odnio protivnik koji je tehnički kvalitetniji, ali Modrima se glede toga teško može nešto značajnije zamjeriti. Dali su sve od sebe, kako u defenzivnom tako i pogledu ofenzivnih reakcija, ali Villarreal je uistinu iskusan suparnik koji je znao ukrotiti Modra htijenja...

Od početka utakmice vidjelo se odmah da će Emeryjeva momčad igrati s gardom koji pripada favoritu. Postavili su se Žuti s 4-3-3 i uobičajenim im stilom igre. Posjed lopte, određeni automatizmi u gradnji napada okomitim dodavanjima prema napadačima, ili između linija gdje su se ubacivali hitri veznjaci. Krznar je logično odlučio da će njegova momčad prvenstveno zatvoriti sve koridore u obrani, zgusnuti defenzivni blok i potom oduzimanjem lopte ići u brze kontranapade. I ukupno gledano, kako je Villarreal prepoznatljivo i prilično uspješno odrađivao svoju taktičku rolu, uz nekoliko zanimljivih prilika, tako je i Dinamo u svom taktičkom naumu bio uvjerljiv.

RONALD GORSIC /CROPIX Cropix

Nakon 15-20 minuta Modri su se oslobodili čvrstog stiska i počeli su stvarati dobre akcije kroz kombinatoriku. Djelovalo je to prilično solidno osim u završnoj zoni napada. Dinamo je vezao nekoliko situacija koje su pokazale tehničku solidnost njegovih igrača, odigravši između linija i dovodeći obranu Villarreala u ozbiljna iskušenja. Nema dvojbe da bi Dinamo to lakše ostvarivao da je u igri imao igrača profila Brune Petkovića. Nedostajao je “sidrun” koji će znati primiti loptu u sredini suparničke polovice, zadržati je i sačekati prilaženje suigrača, razigravati i time pridonijeti destabilizaciji bloka gostiju.

Rutina kontrole

Atiemwen se trudio, imao je čak par dobrih pokušaja bijega, ali vidljivo nije igrač središnjice napada, a ni igrač mantinela. Šteta jest da se kod akcije protunapada, kada je u suradnji s Oršićem složio gol potonjeg, Atiemwen u začetku našao u zaleđu...

Još je veća šteta što je u jeku crescenda učinka Modrih došao kazneni udarac iz naoko bezazlene situacije. Ruku koju je kaznio sudac pogodio je suparnički igrač iz blizine i nama se to više čini napucana lopta, iako je ruka bila malo udaljena od tijela. No, Theophile nije imao gdje, a niti vremena, potpuno maknuti ruku.

Kako god gostima je pogodak Morena donio veliku prednost, sigurnost i ojačao rutinu kontrole utakmice. Dinamo je u nastavku nastojao promijeniti te odnose. Krznar je ubacio Petkovića, kao i hitrog Kastratija, ali Villarreal je nastavio u svom ritmu, kontrolom posjeda, gradeći napade i kroz sredinu, okomicama i probojima s boka.

Nije to bila ništa spektakularno ali je bilo kontinuirano, što je primoravalo Modre na koncentraciju snaga u obrani i sve teže stvaranje kontri i prilika za popravak rezultata. Do kraja se ta ravnoteža događanja nije mijenjala. Villarreal ima veliku prednost, a Dinamu ostaje nada da u uzvratu ima novu priliku, krajnje kompliciranu ali ipak moguću da popravi rezultat...

TRI IZDVOJENA DETALJA

ODLIČNI VILLARREAL

Odigrala je španjolska momčad na razini očekivanja. Čvrsta, fokusirana, organizirana, kontinuirano opasna i natjecateljski maksimalno definirana. Postigli su jedan pogodak, ali su imali prilika da učine i više. No u svakom slučaju gosti su ostvarili vrlo važnu startnu pobjedu.

DINAMOVA OSLABLJENOST

Da bi se pariralo ovakvim suparnicima mora se imati maksimalno poklopljene faktore. Jedan od najvažnijih je da je momčad kompletna i u maksimumu. Nažalost, Petkovićeva odsutnost i Nespremnost kada je ušao umnogome je ograničila domete Modrih u prvoj utakmici.

FAKTOR GREŠKE

Odigrala je španjolska momčad na razini očekivanja. Čvrsta, fokusirana, organizirana, kontinuirano opasna i natjecateljski maksimalno definirana. Postigli su jedan pogodak, ali su imali prilika da učine i više. No u svakom slučaju gosti su ostvarili vrlo važnu startnu pobjedu.