EMOTIVNI ARGENTINAC TEŠKA SRCA NAPUSTIO DINAMO, ALI NAJAVIO POVRATAK U HRVATSKU 'Bio sam spreman ostati, ali ona me molila da se vratim kući'

Na kraju ručka prolomio se pljesak, trajao je podosta. Suigrači su se tako oprostili od Leonarda Sigalija, a emotivan je govor održao i trener Mario Cvitanović zahvalivši mu na svemu što je u tri i pol godine dao za klub, što je pokazao u ovih nekoliko mjeseci njegova mandata. Omiljen je bio Leo, ili Siga, kako su ga zvali, u svlačionici, zadužio je momčad svojim pristupom i ponašanjem. Fotografirali su se s njim, izgrlili, izljubili, već danas će biti u zrakoplovu za Buenos Aires, a sutra bi trebao potpisati trogodišnji ugovor.

POLA SRCA OSTAJE

Došao je pred naše “mikrofone” s ponekom suzom u oku, nije ni morao reći da je odluka o odlasku iz Dinama bila teška, međutim na kraju je presjekao i pristao na Racingovu ponudu.

- Proživio sam i odigrao prekrasne tri i pol godine u Dinamu, srce mi je puno. Svi su prema meni bili sjajni, stekao sam ovdje puno prijatelja, miješaju mi se emocije, napola sam sretan, napola tužan. U Argentini me čekaju roditelji i obitelj, ali i ovdje ostavljam jednu prekrasnu obitelj. Uostalom, djevojka mi je Hrvatica, sigurno ću brzo ponovno doći ovdje, za mjesec, dva, tri, godinu... Sigurno pola srca ostaje u Dinamu i Hrvatskoj - emotivno je u zadnjim satima svog boravka u Dinamu govorio Sigali, pokušavši rezimirati to svoje razdoblje u Dinamu.

- Bilo je super, doživio sam puno toga. Uvijek sam igrao koliko sam mogao, davao sam sve od sebe za Dinamo. Kad sam dolazio, čuo sam da je Dinamo veliki klub, kroz boravak ovdje u to sam se i uvjerio. Ostvario sam svoju veliku želju, igrao Ligu prvaka, čak dva puta, osvojio sam četiri trofeja. Bio sam i kapetan, na to sam posebno ponosan. Hvala suigračima i treneru što su mi ukazali takvi čast.

Sjećamo se, kad smo prvi put razgovarali u Moravskim Toplicama u ljeto 2014., kazao je da je sretan što je došao u Europu, da je to san svih igrača iz Južne Amerike i da se nada da će iz Dinama jednog dana napraviti iskorak i u neku od najjačih liga. Taj iskorak ipak nije napravio.

- Nikad ne znate u nogometu gdje ćete završiti. Potpisao sam nedavno trogodišnji ugovor s Dinamom, bio sam spreman ovdje ostati, nisam čekao i tražio ovu priliku. Ali, tako se odvrtjelo. Trener Racinga Coudet htio me već i ranije u Rosariju, sad je inzistirao na mom dolasku, bio je uporan, stalno je nazivao i pitao. I pristao sam otići, prije svega zbog obitelji.

REUTERS/ Marcelo del Pozo

KOREKTNI DINAMO

Znači, obitelj je odigrala presudnu ulogu?

- Točnije, majka. Kad je čula za tu opciju, molila me i nagovarala da se vratim, rekla mi je da sam već predugo izvan kuće, daleko od njih i da bi bilo vrijeme za povratak ako već imam priliku. Tada sam ja odlučio da ću prihvatiti tu ponudu, ako se Dinamo s njome slaže.

Što su rekli u klubu kad im je objavio da bi se htio vratiti kući?

- Moram priznati da su u Dinamu bili maksimalno korektni. Doista, kad bih išta loše kazao o odnosu kluba prema meni kroz sve ove godine, bio bih jako nepošten. Svi, od trenera do ljudi u klubu, uvažili su moju želju, nisu mi pravili nikakav problem. Bila su dva teška i emotivna tjedna za mene, puno smo pričali, dogovarali, na kraju smo sve riješili.

STALNO SE VIDE POMACI

U Hrvatskoj je upoznao i djevojku Elenu, ona će s njim u Argentinu, ali, priznaje Sigali, dala mu je jedan uvjet.

- Bila je sa mnom za Božić u Argentini, svidjelo joj se, a kad je čula za mogućnost da se vratim igrati u svoju domovinu, odmah mi je rekla: “U redu, to je tvoja karijera i ja ću te pratiti gdje god išao, ali kad završiš karijeru, vraćamo se u Hrvatsku, ha-ha.” Tako da, vidite, vratit ću se jednom, moguće je i da ćemo živjeti u Hrvatskoj, ovdje je jako lijepo, ne bih imao ništa protiv.

Odlazi u Racing, čiji, priznaje, nikad ranije nije bio navijač.

- Ne, nisam od onih koji su od malih nogu navijali za neki veliki argentinski klub. Oduvijek sam simpatizirao Nueva Chicago, klub u kojemu sam i počeo ozbiljniju karijeru. Ali sad ću, naravno, biti najveći Racingov navijač.

Kako mu se čini hrvatski nogomet i HNL kroz ove četiri sezone koje je proveo u Dinamu, vidi li se napredak?

- Kako da ne, iz godine u godinu se vide pomaci u kvaliteti, impresivno je koliko imate kvalitetnih igrača, iako ih puno svake godine ode u inozemstvo. Liga sve jača i zanimljivija, a koliko je dobar hrvatski nogomet, najbolje kazuje reprezentacija, gdje također prednjače igrači Dinama. Nije slučajno, Dinamo je doista velik klub.

Kad smo već kod reprezentacije, na SP-u u Rusiju svjedočit ćemo dvoboju Hrvatske i Argentine. Sigurno će on sad u Argentini biti jedan od glavnih “observatora” hrvatske reprezentacije, s obzirom na to da je upoznao dosta naših igrača, s nekima dijelio i svlačionicu.

CROPIX

PRISTOJNI PROFESIONALAC

- Pitali su me u Argentini već o Hrvatskoj, pitat će me sigurno još. Uvijek im govorim isto, kažem im da je Hrvatska prepuna dobrih, ma ne dobrih nego vrhunskih igrača i da se ne smiju zavaravati da će to na SP-u biti lagana utakmica. Bit će teško i neizvjesno, Hrvatska definitivno ima sjajnu momčad.

Jedan od najpristojnijih, jedan od najvećih profesionalaca, dečko bez mrlje. Tako su ga opisali suigrači, ljudi iz “staffa”. Mnogi od njih još uvijek šokirani što ih napušta Argentinac, jedan od rijetkih koji su naučili hrvatski, pa je i ovaj intervju odradio sam - bez prevoditelja.