Dinamo nije jedini 'kradljivac’: Hajduku igrače sada uzimaju Split, Rijeka i Slaven Belupo

Mario Jelavić skrasio se u Slaven Belupu, premda je nekoliko tjedana bio u pregovorima za povratak u Hajduk. Jelavić nije presudno pojačanje za Bijele, ali svakako je napravio potez koji je izazvao polemike i mnogobrojne reakcije. Ali, nema mjesta čuđenju ako se pogleda pregled transfera u bliskoj povijesti. Jelavić nije ni prvi, a vjerojatno ni posljednji igrač koji je u dvojbi 'Hajduk ili neki drugi hrvatski klub’ izabrao opciju br. 2. Ne računajući u toj konkurenciji bitke s Dinamom, Hajduk je posljednjih godina često znao izgubiti borbu za dovođenje igrača s takmacima iz HNL-a. Nekoć nezamislivo, ali kako Hajduk financijski tone, tako profesionalizam sve više dolazi do izražaja u borbama splitskog kluba pri angažmanu igrača.

Prvi koji je šokirao Hajduk bio je Ivica Križanac u siječnju 2011. U povratku iz Zenita izabrao je Hajduk kao prvu opciju. Ili bolje rečeno, Bijeli su željeli Križanca kao lidera momčadi. Hrvatski reprezentativac, iskusni stoper, imao je sve reference za dolazak u Hajduk. Uostalom, nikada nije igrao u bijelom dresu, premda je kreirao vrhunsku internacionalnu karijeru.

- U pregovorima smo s Križancem - potvrdio je početkom siječnja 2011. tadašnji predsjednik Hajduka, Josip Grbić.

Bijeli su slavili 100 godina, veliki jubilej u kojem su pokušali napasti naslov prvaka. U tom trenu imali su i novac, jer prodali su Ibričića i Strinića, uzeli 7 milijuna eura na transferima i logičnim se činilo da će bez većih poteškoća pridobiti Križanca. Međutim, večer uoči polaska momčadi na pripreme u Tursku dogodio se veliki i zaista neočekivani obrat. Križanac je potpisao za Split, a s obzirom da ni Crveni nisu 'klub njegove mladosti’ bilo je jasno da emocije nisu prevladale.

- Ja sam čovjek principa i nije mi se svidjelo u što su se pretvorili pregovori s Hajdukom - ispričao je tada Križanac.

- Novac nije bio u pitanju, jer da mi je do novca ne bih se ni vraćao iz Rusije - dodao je Križanac.

Hajdukov predsjednik Grbić je u tisku iznio drukčiju verziju...

- Tražio je previsoki ugovor i mi to nismo mogli ispoštivati. Hajduk više ne može davati ugovore kao što je nekoć bilo - objasnio je Grbić.

Iz Hajduka je došla informacija da je Križanac tražio ugovor u visini primanja Anasa Sharbinija, koji je odlaskom Ibričića postao najplaćeniji igrač Bijelih sa 300.000 eura godišnje. Hajduk je davao taj iznos u bruto plaći, a Križanac je tražio neto. U Split je Križanac na kraju otišao za 60.000 eura godišnje, ali i tu je ostala priča kako je uz plaću dobio i stan u Zagrebu. Nije to nikada potvrdio, jer stalno je isticao kako su u Hajduku bitno promijenili stav od početka do kraja pregovora. Presudio je Križančev dišpet, to nije sporno. U svakom slučaju Hajduk je doživio težak i veliki šok, izgubio je igrača u borbi sa susjednim Splitom, klubom koji se te godine vratio u prvoligaško društvo. Klub velike tradicije, 100-godišnjak u kojeg su igrači dolazili bez velikog razmišljanja, morao je priznati veliki poraz.

Ali, bio je to tek prvi poraz u nadmetanju sa Splitom, jer prošlog ljeta Kamerunac Henri Belle također je pregovarao s Hajdukom, a onda se odlučio krenuti u 300 metara udaljeni Park mladeži. Belle je u Split stigao isključivo da bi razgovarao s Hajdukom. Čak je javno poručio “volio bih igrati u Hajduku”. Međutim, u igru je uskočio Split, na stol stavio konkretnu, financijski bolju ponudu i Belle nije puno dvojio. Kasnije je poricao da je ikada bio zainteresiran za Hajduk, ali pregovori s Bijelima su se odvijali dva dana dok nije od Splita dobio ugovor na 72.000 eura godišnje. U Hajduku je mogao dobiti bitno manje, tek dvije trećine tog iznosa.

Prošlog je ljeta pobjedu u nadmetanju s Bijelima odnijela i Rijeka. Današnja bogata Rijeka kojoj Hajduk ne može parirati u financijskom aspektu. Mato Neretljak je u 33. godini potpisao na dvije sezone za klub s Kantride, jer ponuda Rijeke nije se mogla mjeriti s onim što je mogao dobiti u Hajduku. Dok Splićani mogu dati 50.000 eura godišnje, Rijeka je iz blagajne izvukla triput veći iznos. U smiraju karijere Neretljak se odlučio za odlazak na Kantridu, a Hajduk jednostavno nije mogao imati ravnopravne uvjete u takvim pregovorima gdje caruju svote koje Bijeli više ne mogu pratiti.

Split, Rijeka i na kraju Belupo. Nikada Koprivničanci nisu mogli ni sanjati da će dovesti nekog igrača za kojeg je Hajduk zainteresiran. Jelavić je bio nadomak potpisa ugovora s Bijelima, ali na kraju je izabrao Belupo. Isti je potez prošlog ljeta napravio Nikola Rak, međutim, Rak je igrač iz Lučkog, za razliku od Jelavića nije ponikao na Poljudu. Možda je i Rak uzeo Belupo kao jednu logičniju stepenicu u karijeri, ali i njegova izjava “nisam igrač za probu u Hajduku”, također je ozbiljno zazvučala. Davno ranije igrač bi bio sretan da može doći na probu u Hajduk iz kluba koji ispada iz prvoligaškog društva kao što je to bio slučaj s Lučkim u kojem je igrao Rak. Ali, promijenila su se vremena. Hajduku su konkurencija postali financijski posloženi i stabilni prvoligaši poput Splita, Rijeke i Belupa, ne gleda se više Dinamo kao konkurent u transferima. Prošla su vremena ljubavi, samo čvrst ugovor danas pobjeđuje.