Desetku nosi samo na leđima: Portugalac je u Dinamo doveden da bi asistirao i zabijao, ali...

Kad je prije godinu i nešto dana Paulo Machado došao u Dinamo, kazao nam je:

“Nisam ja baš ‘desetka’, playmaker, više ‘osmica’. Ali, trudit ću se opravdati očekivanja.”

Istina, možda je pogriješio što je odmah uzeo dres s brojem 10, od takvih se, pogotovo kad dolaze iz inozemstva, očekuje da budu španeri. Da asistiraju, zabijaju, budu igrači odluke. Machado je to dosad rijetko bio, čast nekim svijetlim trenucima. No, jedan od razloga slavnog učinka Dinamovih napadača leži i u činjenici da je premalo lopti dolazilo od veznih igrača, a među njima je baš Portugalac taj koji bi trebao prednjačiti. Iako je s ‘desetke’ vremenom i prekomandiran na ‘osmicu’, njegov je učinak u Ligi prvaka svejedno mizeran.

Zanimljivo je, Paulo Machado je igrač koji je od svih Dinamovih igrača najviše pretrčao, čak 48.695 metara. Doduše, Josip Pivarić možda bi bio i bolji po tom pitanju da nije propustio zbog isključenja završnicu susreta u Pireja te utakmicu na Emiratesu. No, trka nije ono što se od njega primarno traži, pogotovo kad se trči samo da bi se trčalo, samo jedna asistencija, ona protiv Arsenala za Fernandesov gol i jedan udarac prema suparničkom golu u pet susreta ono su što više govore o njegovoj igri.

- Ispričavam se još jednom za ono što sam napravio, neće se ponoviti. Svojim ću igrama i ponašanjem pokazati da Dinamo nije pogriješio što mi je dao još jednu šansu - kazao je Machado nakon što je zbog pokazivanja srednjeg prsta zamalo dobio izgon iz Dinama, a onda zaradio pomilovanje.

Mnogi su nam Dinamovi igrači rekli da je Machado uistinu pozitivac u svlačionici, da su doista svi stali uz njega kad je napravio taj povijesni gaf. I, u nekoliko je utakmica pokazao buđenje, baš u tom susretu s Arsenalom i on je bio jako dobar. No, bila je to iznimka koja potvrđuje da Machado vrlo rijetko igra u skladu s brojem na dresu. Sve ostalo, nakon tog Arsenala, bilo je za zaborav. Ponekad je čak i djelovao nezainteresirano, nedovoljno angažiran u obrani, a opet predaleko od suparničkoga gola. Korneri, nakon tog ubačaja za gol Fernandesa, potpuno su promašeni, a ni slobodni udarci koji su mu, navodno, specijalnost, nisu baš opasni za protivnike. Dobro, možda mu je lakše bilo uz Ademija koji je odrađivao golem posao u defenzivi, pa se on manje trošio, no svejedno, morao je i mora više. Status nezamjenjivog, standardnog u prvih 11, nije potvrdio izdanjima u Ligi prvaka, a za to je natjecanje doveden.