Kristijan Jakić (27) bio je na pretpozivu Zlatka Dalića, bio bi i u rosteru na Euru da je otpao Nikola Vlašić, koji je prije dolaska na starokontinentalni skup bio ozlijeđen. Ali Vlašić tada nije otpao, to se dogodilo kad je već bio u Njemačkoj, na treningu u Neuruppinu. Međutim, izbornik više nije mogao zvati Jakića, niti bilo koga drugoga, pa je tako na neki način veznjak Augsburga postao žrtva nesretnih okolnosti, kao i strpljenja i vjere Zlatka Dalića kad se radi o Vlašiću.
Bivši veznjak Dinama krajem svibnja službeno je postao igrač Augsburga nakon što je taj klub otkupio njegov ugovor od Eintrachta iz Frankfurta za 5 milijuna eura. Odigrao je Jakić odličnu sezonu prije tog potpisa dok je bio igrač na posudbi, konačno je igrao na svojoj poziciji “šestice”. Nadao se da bi mogao na Euro, ali karte su se drukčije posložile.
"Učinio sve što sam mogao"
Trenutačno je u susjednoj nam BiH, navratio je u hercegovački kraj...
- Nije bilo do mene što sam otišao u Hercegovinu, a ne na Euro. To vam je tako u nogometu, nikad ne znate što će se dogoditi. Ja sam napravio sve što sam mogao kako bih bio u rosteru za Europsko prvenstvo. Izbornik Dalić je odlučio i to se mora poštovati. Nemam ništa tu puno za pričati. Jako mi je žao što smo se od Eura oprostili u skupini - kaže nam Jakić u uvodu.
Posudba u Augsburg zaista mu je ispala kao pun pogodak.
- Da, igrao sam dobro, dolazak u Augsburg bio je sjajan potez. Ali svi znamo da je izbornik svoj popis za Euro temeljio na onim igračima koji su ga izborili. Ja nisam bio u reprezentaciji godinu i pol dana. No, bit će još prilika da se plasiram u reprezentaciju na mjesto na kojem sam već bio.
Mnogi su govorili da je Vatrenima nedostajao upravo takav tip igrača kao što je Kristijan Jakić. Defenzivni vezni s ogromnim plućima koji može trčati do besvijesti, koji sa snagom nikada nije imao problema, koji je agresivan, čvrst, pravovremen u startovima.
Bio sam ponosan što sam uopće završio na pretpozivu
Mnogo se pisalo i govorilo o tome da Marcelo Brozović nije bio u pravoj formi, a Jakić je nekako izgledao baš kao čovjek koji je mogao pomoći Vatrenima.
- Opet vam kažem da ne znam što bih sad rekao... Nisam ja odlučivao, nego izbornik. Konačno, sad se, naravno, može o svemu razglabati kad smo ispali, a što bi bilo da smo prošli dalje? Imali smo velika očekivanja, a nismo ih ispunili. Da smo prošli, priča bi bila drukčija, nitko se ne bi bavio je li neki igrač trebao biti pozvan ili ne, sve bi bilo obojeno svijetlim bojama. To je uvijek tako i tako će biti. S tim da smo u skupini bili s jakim reprezentacijama, a ispali smo zbog dva gola u zadnjoj minuti. Žao mi je baš jako. Izbornik Dalić je sigurno želio napraviti najbolje za Hrvatsku.
Ipak, kad je svoje ime vidio na pretpozivu, je li se možda ipak negdje nadao da će osvanuti na Europskom prvenstvu?
- Pa, logično jest da se uvijek nadaš. Igrati za hrvatsku reprezentaciju je nešto o čemu svi sanjaju, nešto uzvišeno. Ponos je to, Bože sveti. Ja sam bio ponosan što sam uopće bio na pretpozivu. Naravno da mi je bilo žao što se na kraju taj pretpoziv nije pretvorio u poziv. No, ponavljam, ako Bog da, bit će i druge prilike - na sljedećem Europskom prvenstvu.
Već sam bio na prošlom Svjetskom prvenstvu, fali mi Euro...
To je tek za četiri godine. Sljedeće veliko natjecanje jest Svjetsko prvenstvo...
- Ma, rekao sam Europsko prvenstvo jer je to tema, zar ne? Već sam bio na prošlom Svjetskom prvenstvu, fali mi Euro... Ali naravno, sad slijede nova okupljanja reprezentacije, Liga nacija, kvalifikacije. Ima tu puno utakmica, daj Bože zdravlja, pa kako bude.
Inače, pripreme Augsburga počinju za pet dana.
- Uvijek ciljam, gdje god igram, na visoko. Klubu je cilj isti, još jedna dobra sezona. Doveli smo nekoliko igrača, došao je, eto, i naš Labrović, nadam se da će se dobro uklopiti. Ja ću mu pomoći koliko god budem mogao. Želio bih da sljedeće sezone s Augsburgom igram Europu. Prošle sezone smo bili jako dobri, do zadnjih pet kola. Kad smo osigurali ostanak, onda je bilo slabije, igrali smo protiv jakih momčadi, Bayera, Stuttgarta... Mislim da bi ove sezone mogla biti drukčija priča, zato što smo vidjeli da možemo puno više od borbe za ostanak.
Bio sam u Vatrenima pa je došla jedna sezona s nekim ozljedama i više me nije bilo
Priča nam da je njegov procvat u Augsburgu vezan uz poziciju na kojoj igra...
- Igram na svojoj poziciji, na “šestici”. Više ne šetam po pozicijama. Mogu ja pokriti poziciju stopera, ali nije to moja priča. Ne osjećam se ugodno na toj poziciji. U redu je jednu ili dvije utakmice kad zatreba, ali nezgodno se onda opet vratiti na “šesticu”. Treba ti nekoliko utakmica da se vratiš u idealno stanje.
Pitali smo ga vidi li se kao nasljednik Marcela Brozovića?
- Ne mogu ja to ocijeniti. Koliko trčim po utakmici? Pa uvijek između 11 i 13 kilometara, ali to ovisi igraš li s jednom ili dvije “šestice”. Kad igraš s jednom, moraš sve zatvarati.
Uvijek maksimalan
Za kraj, očekuje li da će biti pozvan na sljedeće okupljanje Vatrenih, za utakmice Lige nacija?
- Ako budem u formi i fit, ako budem igrao, uvijek se nadam. Naravno, ne mogu znati kako će se sezona do tada razvijati. Eto, bio sam u Vatrenima, pa je došla jedna sezona s nekim ozljedama i više me nije bilo. Za reprezentaciju uvijek moraš biti maksimalan, kako se ono kaže, na sto posto. Moraš igrati dobro da bi dobio poziv - zaključio je Kristijan Jakić.