Ova 2010. godina je pri kraju. U raznim anketama bira se nogometaš godine u Hrvata, ali sasvim je jasno da bi u svima trebao pobijediti - Ivica Olić ! Iza njega je velika godina u kojoj je zabio hrpu važnih golova, osvojio Bundesligu i Kup, a Bayern bez njega nikad ne bi vidio finale Lige prvaka u Madridu .
Kraj godine za Olu ipak nije bio dobar. To prokleto lijevo koljeno nije izdržalo. Morao je na operaciju u SAD, 8. studenoga u Vaileu operaciju je obavio dr. Steadman. Uspješno, sve što je trebalo izvesti na koljenu izvedeno je. Nakon operacije Olić nam je kazao:
- Kad se oporavim i malo dođem k sebi, javit ću se. Negdje uoči Božića...
Tako je i bilo. Javio se Ola, glas je bio veseo i raspoložen, ali je odmah uslijedilo.
- Borba, borba, borba.... Tako sada živim. Svaki dan je borba.
Odmah je uslijedilo objašnjenje.
- Provodim maratonske terapije. Svaki dan sam osam sati na terapiji u klubu. Što radim osam sati? Postoji nekakav stroj u koji legnem, a onda on radi ono što treba raditi. Ne mogu sad točno objašnjavati kako sve to funkcionira, ali uglavnom dosta vremena na toj terapiji provedem ležeći i 'sunčajući’ lijevo koljeno.
Nije svih osam sati u 'stroju za koljeno’, ima tu i drugih terapija. Malo skokne do kuće, pojede nešto, poigra se sa svojim klincima, pa se opet vrati u Sabenerstrase.
- Još sam na štakama. Ali 'brojim sitno’. Skidam ih 5. siječnja sljedeće godine. Taj dan jedva čekam. Ne mogu sa sinovima Antonijom i Lukom niti malo napucati loptu. Uf, to je tako teško! U normalnim vremenima znali smo izaći na dvorište, pa malo nabijati...
Ovoga trenutka još ne zna kad će do svog rodnog Davora. Ali sigurno hoće. Tamo ga već svi čekaju s velikim nestrpljenjem, a pogotovo njegova obitelj. Razgovarali smo ovih dana s njegovim bratom Marinom koji kaže da mu Davorci spremaju sjajan doček. Možemo samo zamisliti kako će se feštati u krčmi 'Davor’.
- Doći ću kući, samo da na kontroli bude sve u redu.
S dobro raspoloženim Olićem šalili smo se i pitali gdje sprema sve te rekvizite koji su mu služili u raznim rehabilitacijama. Sigurno se sjećate da je već dva puta morao nositi masku zbog slomljenog nosa. A lomio ga je zapravo tri puta. U svibnju 2005. godine u jednom tjednu čak dvaput. Drugi put sedam dana prije finala Kupa UEFA koji je igrao njegov CSKA. Treći put nos je slomljen u listopadu ove godine u Tel Avivu na reprezentativnoj utakmici s Izraelom.
- Godina na izmaku zaista je bila sjajna kad se radi o mom sportskom dostignuću, bila je najbolja u životu. Ali isto tako pred kraj sam morao na dvije operacije, prvo nosa, pa onda koljena. Ne može sve biti idealno. Ali ponosan sam na sve ono što sam napravio, još hodam na štakama, ali - sretan! Gdje ostavljam maske i štake? Ima jedna prostorija...
A kako će sve izgledati nakon što spremi štake i obavi kontrolu u SAD-u?
- Nakon toga bih mogao početi lagano trčkarati. Prema nekim prognozama na travnjak bih se mogao vratiti u ožujku ili travnju. Ali neću. Nema potrebe žuriti. Zamislite da nešto pođe po zlu! Nema nikakve potrebe vraćati se na kraju sezone. Krenut ću sljedeće, prvo pripreme, pa onda opet na travnjak. Smatram da je to pametna odluka.
Ima li nakon svega ovoga još nogometne vatre u vama? Imate li snage za novi početak?
- Ima vatre koliko hoćete, za jedan dobar požar, ha, ha! Nikad se nisam predao pa neću niti sada. Nisam još rekao posljednju riječ u nogometu. Sad, kad razgovaram s vama, gledam te štake sa strane, ali znam da će uskoro u povijest, a ja se već slijedeće sezone opet vidim kako proslavljam pogotke.
U to smo potpuno uvjereni. U njegovoj situaciji mnogi sportaši bi odustali, ali on nije taj. Iako uz sebe ima veliku karijeru, iako se financijski osigurao i zaista bi mogao kazati zbogom nogometu, Ola ima svoje planove. Još koju godinu hrvatski nogometni gladijator može igrati na visokoj razini.
Za vrijeme dok je na terapijama u klub su stizale mnoge lijepe želje za što brži oporavak, navijači Bayerna poslali su ih na tone.
- To mi je također veliko priznanje. Zaista je lijepo vidjeti da me toliko cijene, da jedva čekaju da se vratim.
Bayernu u Bundesligi baš ne ide najbolje. Teško će obraniti naslov, zar ne?
- Da, mislim da je to nemoguća misija. ljudi gaze sve pred sobom. Zaista su bili u nezaustavljivoj seriji i skupili su velik broj bodova. Kad je u pitanju Bundesliga, naš sadašnji cilj je uhvatiti poziciju s koje možemo izravno u Ligu prvaka sljedeće sezone.
U Ligi prvaka vam dobro ide?
- Tu je situacija drukčija. I moram vam kazati - neka se Europa ponovno čuva. Bayern je veliki klub i u Ligi prvaka uvijek može stići do kraja. Imali smo velikih problema s ozljedama, ali nakon Nove godine vraća nam se Robben, bit ćemo jači i apsolutno je sve moguće.
Malo po malo u razgovoru smo stigli i do Dinama, Olićevog bivšeg kluba. Žao mu je što Modri nisu uspjeli.
- Imali su veliku priliku, zaista veliku. Ali izgleda da se to četrdesetogodišnje prokletstvo nastavlja. Iskreno, vjerovao sam da će proći. Gledao sam utakmicu, djelovali su mi kao bolja momčad od PAOK-a. Ali ne pobjeđuju uvijek bolji. Međutim, u toj momčadi vidim materijal od kojega se može napraviti dosta toga dobroga. Nisu se uspjeli plasirati u europsko proljeće, ali sljedeće sezone mogu do Lige prvaka ako će i dalje napredovati. Imaju jako zanimljivih mladih igrača, čitam da neke traže veliki klubovi. Sve u svemu, ova sezona bila je sasvim O.K. za hrvatski klupski nogomet, jer ipak su Dinamo i Hajduk igrali Europsku ligu. U uvjetima u kojima djeluje hrvatski klupski nogomet to je svakako lijep uspjeh.
Reprezentacija?
- Odlična godina, završena bez poraza, s otvorenim putom prema Euro. Hrvatska je i u 2010. pokazala svoju kvalitetu i čvrsto vjerujem da ćemo u Ukrajini i Poljskoj pokazati svoju snagu, opet razveseliti vjerne navijače. Imamo odlične igrače, super atmosferu, sve ono što je potrebno za još jedan uspjeh hrvatskog nogometa.