Napunit će se u subotu 1351 dan od Dinamova zadnjeg domaćeg poraza u HNL-u. Bio je 31. srpnja 2010., u Maksimiru je gostovala Rijeka. S jedne strane na klupi Velimir Zajec, s druge Nenad Gračan. Sammir je zabio za 1:0, Dinamo je igrao dobro, stvarao šanse, Riječani su izjednačili u 25. minuti, zabio je Ivan Rodić. I onda, u 72. minuti, Dinamu su presudili dečki iz Gajnica. Štrok je ubacio, a Badelj zatresao vlastitu mrežu. Četiri dana kasnije stigao je i najšokantniji Dinamov europski poraz, Šerif je nakon “penala” izbacio Modre iz Lige prvaka, još četiri dana poslije stigao je remi u Varaždinu i otkaz Velimiru Zajecu. Zvuči davno, jako davno, zar ne? Otada je Dinamo odigrao 59 utakmica na svom stadionu u HNL-u, nijednu nije izgubio. Rijeka će, dakle, biti 60. Klub s Kantride jači nego tada, ambiciozniji nego ikad, k tome u misiji zadržavanja ponešto neizvjesnosti u borbi za naslov. Može li sjajan niz koji je počeo s Rijekom, s Rijekom i završiti?
Uspije li, pak, Dinamo ostati neporažen i upisati 60. susret bez poraza u HNL-u na domaćem terenu, izjednačio bi se na ljestvica europskog top 20 s madridskim Realom. Koji je tih 60 susreta bez poraza upisao u razdoblju od svibnja 1977. i veljače 1981. Madriđani su i vodeći na toj listi, 121 utakmica od 1957. do 1965.
A koliko se tek toga promijenilo u Dinamu od tog poraza. Zajeca je, dakle, zamijenio Ćuk, zatim su stigli Halilhodžić, Tot, Jurčić, Čačić, opet Jurčić, Ivanković, Mamić... Bio je taj poraz i prije bojkota BBB-a, Dario Šimić još se nadao da će se oporaviti od ozljede i pridonijeti Dinamu, Igor Bišćan bio je kapetan i standardni stoper, tko je tada mislio da će tri godine i osam mjeseci kasnije biti oporba Zdravku Mamiću, kao i dio navijača s maksimirskih tribina. Sammir tada još nije odigrao svoju najbolju utakmicu karijere, Villarreal je uslijedio mjesec i pol kasnije, Ante Rukavina tek je došao u Dinamo i čekao svoje prve minute u modrom dresu. Vaha Halilhodžić odmarao se u Makarskoj i nije ni slutio da će ubrzo, uz janjetinu, vino i pogled na Skradin, dogovoriti dolazak na Dinamovu klupu.
Da ne govorimo o Ligi prvaka, Kovačiću, Haliloviću, Jedvaju, koji su tek potom “rodili”, debitirali, sazreli, otišli, a da nisu osjetili kako je to kad Dinamo izgubi u Maksimiru u HNL-u. Da, nema sumnje, Dinamo je od zadnjeg poraza od Rijeke dosta promijenio “osobni izgled”, od igrača koji su igrali u tom susretu, danas je u istoj svlačionici samo Arijan Ademi. Bio je to, ujedno, i njegov debi za Modre. A s klupe je ušao Andrej Kramarić, koji će u subotu biti na “drugoj strani”, bio je tu negdje i Domagoj Antolić, ali te večeri nije zaigrao. Kako čudno zvuči s ove distance Dinamov napad Dodo - Slepička, a kao joker s klupe ušao je umjesto Pedra Moralesa - Ilija Sivonjić. Rijeka, s druge strane, s Rodićem i Đalovićem u napadu, Lisjakom, Budicinom, Kreilachom...
I blagajnom koja “škripi”, daleko od očiju i džepa Gabrielea Volpija. Uostalom, ta je Rijeka prvenstvo završila deveta, za Dinamom je zaostala 33 boda! Nema što, i momčad s Kantride promijenila se puno otada, na bolje, naravno, govore Bijeli s Kantride da dolaze u Zagreb srušiti Modre. S njima i jednu tradiciju, veliki niz, koji je počeo upravo nakon zadnje pobjede Rijeke u Maksimiru.
Spomenimo da je jedina hrvatska momčad koja je u tom razdoblju uspjela slaviti u Maksimiru bio Zadar. Ali ne u HNL-u, nego u Kupu (3:2), ne nakon 90, već nakon 120 minuta.
HNL je od 31. srpnja neosvojiv za sve. Čak 50 pobjeda i devet remija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....