Buđenje u zoru Vahidu Halilhodžiću nije sasvim ugodno, čim se nije stigao obrijati. Ništa strašno, samo da večeras ponovo “ošiša” Juana Carlosa Garrida Fernandez a!
- Gospodina sam zaista upoznao u Zagrebu, naime - spoznao sam kakav je, čim nije smogao snage da mi čestita na čistih i više nego zasluženih 2:0. Što se mene tiče, ne mora čestitati ni večeras!
Hoće li, ako Villarreal pobijedi, Vaha čestitati njemu?
- Budući da dugo pamtim, nemam pojma. Ovisi o trenutku. Osjetljiv sam na takve likove, izrazito pragmatičan i efikasan: kad mene netko ne respektira, ja njega respektiram deset puta manje!
Dinamov strateg zna da su se članovi Žute podmornice u Maksimiru ponašali prepotentno, tako su sraz i počeli, bez najboljih, ubacujući ih kad je baba već odnijela kolače...
- Njihov problem. Na kraju su bili ljuti. Ne znam na koga? Iritantno ponašanje toga trenera, koji je “zaboravio” pružiti ruku, dokazuje koliko su bili razočarani i ljuti. A tko gubi ima se pravo ljutiti. Sjećam se i da me jedan s klupe, reprezentativac Cazorla, tijekom igre htio nešto pitati te da sam odbio čak i pomisao na konverzaciju. O’ladi, dečko, ipak je to Hrvatska, Zagreb, naše dvorište!
Plavi s ovim stručnjakom svuda idu po tri boda, zar doista i ovog četvrtka?
- Zašto ne!? Pokušat ćemo ih svladati, svjesni da će biti vrlo, vrlo teško. Činjenica je da se Villarreal po igri može uspoređivati s nenadmašnom Barcelonom, koja je apsolutno s drugog planeta. Dobro, nije baš u rangu katalonskog diva, ali je sposoban lekciju očitati svakome.
Ne plaši se Halilhodžić da bi mogao proći kao nekidan Mourinho ...?
- Ma neee. Ja takvih kompleksa nemam. Ni aspiracija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....