I sad... Tko bi i zašto 1.000.000 zamijenio sa 150.000? Pa - nije sve u lovi! A Anas bi već sad, s nepunih 26, valjda trebao imati “koju kunu” na računu. Osim toga, onaj najvažniji element jučer je iz Saudijske Arabije podvukao sam:
- Nikad se nigdje, naravno, nisam tako dobro osjećao kao u Rijeci. U mom klubu, u mom gradu - pričao nam je Anasa iz Jeddaha.
- Osim toga, nek’ se ne zaboravi: ni brat ni ja s Kantride nismo otišli zato što smo to željeli nego zato što smo - morali!
O.K. Ali ugovor sa Saudijcima. Još dvije i pol godine...
- Znam da je teško povjerovati, no i ovdje zna biti problema s novcem. U Al Ittihadu je upravo sad takvo doba pa problema ima i s isplatom onoga što je dogovoreno i ugovorom ovjereno. Naravno, uvjeti su dobri i meni je u Ittihadu dobro, ali ako se bude moglo raskinuti ugovor, raskinut ću ga. I onda Rijeka postaje neupitna prva opcija!
Stav riječke nogometne javnosti kojoj je, neovisno o tome što ste morali otići, odlazak baš u Hajduk bio, ne šaka nego noga u jaja?
- Ma ljudi znaju što se sve događalo, ljudi znaju kako bismo, da smo mogli odlučivati, tj. da Rijeka onda nije bila u tako golemim financijskim problemima, i Ahmad i ja ostali na Kantridi. Mi smo svojim transferima našoj Rijeci donijeli ukupno 3,5 milijuna eura! Ali, da... O svemu ovome pričamo pretpostavljajući da me Rijeka želi. Pa recimo ovako: AKO me želi, ja zaista ne bih imao ništa protiv povratka. Naprotiv!
Povratak klubu u kojem je odigrao svoje najbolje utakmice. Povratak Grobniku za kojim pati čim se makne dalje od 20-30 kilometara. Povratak pod okrilje treneru koji mu je prvi priuštio osjećaj igranja u Prvoj ligi (30. srpnja 2005. Scoria ga je gurnuo na travnjak kad je Rijeka zgazila Cibaliju 4:1). U ukupno 88 utakmica za Rijeku, Anas Sharbini dao je 33 gola. Namjestio otprilike još toliko, a ponudio deset puta više majstorija za užitak, za nogometni trans cijelog bajnog nogometnog zaljeva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....