Anas i Ahmad Sharbini su neuspjelom avanturom na Poljudu unazadili karijere

U ljeto 2009. bili su glavna priča. Ljeto bez Mundiala ili Eura, fokus na prijelaznom roku, a u prvom planu braća Sharbini. Anas, zapravo. Za njega se znalo da odlazi, za Ahmada se mislilo da će ostati. Na kraju su sidro iz Portića 3 digla obojica. Ispostavilo se... U potpuno krivu sredinu jer niti su braća nešto napravila za Hajduk, niti je Hajduk donio dobro njima.

Anas, kojem se predviđao status standardnog reprezentativca te lukrativni transfer u neki od jačih klubova liga Petice, danas je igrač za 10-dnevu probu u S. Arabiji! A Ahmad koji je prije prelaska na Poljud odigrao sezonu života u nogometni se život pokušava vratiti preko Istre. Što se dogodilo s braćom? Zašto im Hajduk nije bio lansirna rampa za europske priče nego trogodišnja stagnacija tj., točnije, nazadovanje u karijeri (posebno u Ahmadovom slučaju)?

Za prave odgovore moramo se vratiti u tu 2009. Anas je tijekom mercata svaki dan “potpisivao” za neki drugi klub, tadašnji zastupnik Ugarković otvarao mu je vrata u Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj... No, odbijali su. Ili Sharbiniji ili Rijeka. I onda, jedan dan, iz vedra neba: Dinamo. Potvrda od strane samog igrača, potvrda od Zdravka Mamića. Gotova stvar. Ispalo je - malo morgen.

Već je bila zakazana press-konferencija, predstavljanje Anasa u modrom dresu, ali taj se transfer nikad nije dogodio zbog sukoba koncepcija Zdravka Mamića i Jamala Sharbinija. Tadašnji Rijekin predsjednik Frančišković javno je naricao “ako ne prodamo Anasa, klub bi mogao propasti”. Pa se u cijelu priču (insajderi i danas, off the record, tvrde: uz mentorstvo ondašnjeg političkog vrha) uključio Hajduk. Koji je htio samo Anasa, ali je platio i Ahmada. Jer Kantrida tada nije bila ozbiljan klub.

Umjesto klupskog vodstva i menadžera, braću je na Poljud prodao otac. Ugarković je na Poljud došao s odvjetnicom, spreman za ozbiljne pregovore, ali umjesto toga dočekao ga je pritisak.

“Ne pregovaraj nego potpisuj da ne zakasnimo na presicu, novinari već čekaju predstavljanje pojačanja”?! I bilo je onako kako je Jamal odlučio. Počinivši veliku pogrešku, između ostalog i za Anasa jako štetnom logikom: “On ne može sam, bolje da je Ahmad s njim”. Kao da je dečko, ne daj Bože, zaostao!

A isti taj Anas, koji “ne zna živjeti bez obiteljskog nadzora”, najbolju sezonu karijere odigrao je dok mu je brat (bez ikakvog uspjeha) pokušavao igrati u Emiratima i Švicarskoj. Da, Anas je najbolje igrao dok mu brata nije bilo ni blizu! Pratili smo Anasov razvoj, od juniora. Mušica definitivno ima, reagira instiktivno kao na travnjaku, pa nekad ispadne genijalno, a nekad totalno promašeno, ali je normalan dečko. Jedino izvan serije je bogodana nogometna nadarenost (i fizičke predispozije).

Ne znamo što se sve događalo u Splitu. Jasno je kako Ahmad uopće nije ni dobio pravu šansu, a da je sigurno strijelac koji može igrati u bilo kojem HNL-klubu, jasno je i da je Poljud kroz ove tri godine prošao bezbroj turbulencija, ali... Anasu ovoga ljeta sigurno nitko iz Hajduka nije sugerirao da napravi nešto nepojmljivo: ne priprema se s momčadi?!