Mit kaže: “Dragan Holcer u najboljim danima nije bio nimalo lošiji od velikoga Franza Beckenbauera!” Je li ovo pretjerivanje?
- Nije. Ovaj mit nije daleko od istine - tvrdi Stanko Poklepović. - Holcer je bio veličina, a čini mi se da je i ta velika riječ preskromna kad se pokušava oslikati Holcer. On je u svojim najboljim danima bio iznad svih igrača svoje vrste. Sve što je Beckenbauer savršeno radio u fazi obrane - čitanje igre, presijecanje lopte, brzo iznošenje - jednako je dobro radio i Holcer. Holcer je, poput Beckenbauera, igrao intelektualnu obranu. Razlika između Beckenbauera i Holcera bila je samo u jednome: Beckenbauer je ulazio u igru i igrao sve do završnice. Zbog čega i jest postao i ostao pojam savršenog srednjeg braniča. Holceru je nedostajao ofenzivni dio igre.
Holcer je bio briljantan nogometaš. Bio je hitar, spretan, borben, požrtvovan i - pametan. On je odlično čitao igru, fenomenalno brzo je ulazio u suparnikovu liniju kretanja i oduzimao loptu bez prekršaja. Bio je najviša svjetska klasa i trajao je čudesno dugo. Igrao je čak 19 godina.
Dragan Holcer bio je sinonim velikoga Hajduka, koji je početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća izveo revoluciju u YU-nogometu. Holcer je bio kapetan Bijelih i, bez ikakve dvojbe, on je uz Vukasa najveća igračka vrijednost koja je u Split stigla sa strane. Holcer nikada nije dijelio utakmice na velike i male, uvijek je igrao s istim žarom i punim srcem. Stoga je svaku utakmicu bio odličan i stoga je od prvoga časa zarobio simpatije Splićana.
Holcerov otac Franc (Slovenac) poginuo je u partizanima, a majka Ida (Talijanka), stoga što je pomagala partizanima, s tri je kćeri i sinom u trbuhu završila u konc-logoru u Zwieselu (Njemačka). Dragan je rođen 19. siječnja 1945. u lokalnoj bolnici, a oslobođenje je dočekao s tri mjeseca u konc-logoru. Nakon Drugog svjetskog rata majka Ida povela je obitelj sestri u Niš, gdje se Holcer bavio svime. Bio je talentirani gimnastičar. No kad su svi mislili da će završiti u gimnastici, on je krenuo u rukomet. Išlo mu je dobro. No kad su svi misli da će postati rukometaš, on je završio u nogometu. Jednoga je dana s još tridesetak klinaca došao na selekciju niškoga Radničkog. Prošla su dvojica, jedan je bio Dragan Holcer.
Holcer je nogometnu karijeru počeo kao napadač. Igrao je lijevo i desno krilo, a ako je zatrebalo bio je i centarfor. Znao je postići pogodak. On je i svoju prvu utakmicu za seniorsku momčad, u sezoni 1963/64, obilježio pogotkom u dvoboju sa Sarajevom. Sredinom šezdesetih pisalo se kako su dva Dragana - Džajić i Holcer - najperspektivnija lijeva krila u YU-nogometu. No napadač je vrlo brzo postao stoper.
Kako? Priča Holcer: - Igrali smo s Partizanom. Na sastanku uoči utakmice pojavio se problem, razbolio se standardni stoper Nikolić. Trener Nenković imao je rješenje: “Dragane, danas igraš stopera”. Bio sam u šoku. Branio sam se: “Ali, ja to ne mogu igrati, ja to ne znam igrati, ispast ću smiješan, upropastit ću karijeru”. Nenković je međutim bio uporan: “Igrat ćeš stopera”. Radnički je pobijedio 2:1, a Holcer je bio najbolji igrač utakmice i nikad se više nije vratio na krilo. Ostao je - stoper.
Holceru je 1967. istjecao ugovor s Radničkim. Kako je igrao odlično i kako je bio standardni reprezentativac, bilo je jasno da će poći u najveći mogući klub. Mnogi su očekivali da će završiti u Crvenoj zvezdi, jer je Radnički bio njezina filijala. Ali bilo je još zainteresiranih.
- Javljao se Dinamo. Ali bio je mlak, išao je uokolo - priča Holcer.
Mlak međutim nije bio Hajduk. Koji je Holcera počeo vabiti još u prosincu 1966. Holcer je naime u prvenstvenoj stanci došao u Split u posjet Nenkoviću, koji je trenirao Bijele. Hajduk je tom zgodom počeo “koketirati” s Holcerom, da bi veliko finale stiglo u ljeto 1967. U času kad je Zvezda spremala novac, Tito Kirigin, najveći Hajdukov predsjednik svih vremena, zaputio se u Niš.
- Kirigin je bio direktan i konkretan. Premda u prvome razgovoru novac nismo ni spomenuli, Kirigin me toliko oduševio da sam odmah odlučio: “Idem u Hajduk” - oslikao je Holcer prijelaz u Hajduk koji je bio označen kao transfer desetljeća. Bijeli nisu bili prvaci od 1955. Hajduk je dovodio igrače sa svih strana (Folić, Ristić, D. Slišković, Mušović, Obradov, Pavlica...). Ali za velika djela trebalo je još više klase. Holcer je bio ta klasa. Holcer je bio ključni čovjek Kiriginova plana o povratku Hajduka na vrh YU nogometa.
Holcer je u Hajduku bio od 1967. do 1975. S Holcerom u Split su se vratili veliki trofeji. Bijeli su u Holcerovoj eri osvojili tri naslova prvaka Jugoslavije i tri Kupa. Najdraži Holcerov trofej bio je prvi, osvojen 1971. s Lušticom na klupi.
- Bila je nezaboravna godina, Hajduk je postao prvak nakon 16 godina čekanja. Igrali smo čudesne utakmice. S Partizanom smo, naprimjer, u Beogradu gubili 0:3, da bismo pobijedili 4:3. Kad smo u završnici prvenstva, u odlučujućoj utakmici pobijedili Vojvodinu u Novome Sadu, Split nas je dočekao kraljevski. Cijeli je grad bio u bijelome. To se ne zaboravlja - pričao je Holcer.
Iako je Holcera u Hajduku vodio Tomislav Ivić, njegov je najmiliji trener bio Slavko Luštica, jer je, po njegovu sudu, Hajduk pod Lušticom igrao najljepši nogomet. No postoji i još jedan razlog zašto Luštica, a ne Ivić. Holcer naime nije bio u savršenim odnosima s Ivićem, kojega “poštuje, ali...”. Nepremostivi jaz između velikoga trenera i godinama najvažnijega igrača Hajduka izazvala je rečenica: “Holcer više neće moći ni hodati, a kamoli igrati”, koju je Ivić izrekao u času kad se Holcer mučio s teškom ozljedom kralježnice. Premda je trpio nepodnošljivu bol, Holcer nije htio poći ‘pod nož’, što mu je bilo savjetovano, već se pokušao liječiti konvencionalnim metodama. Njegov je pristup bio dobar. Uspio se oporaviti, vratio se na igralište i igrao još sedam godina. Ali ne u Hajduku, već u Njemačkoj.
Holcer je 1975. otišao u Stuttgart. Igrao je sjajno i postao kapetan momčadi. Stranac - kapetan! Da bi bio kapetan, stranac mora biti poseban, a Holcer je to bio. Iako je u Njemačkoj sve bilo “tip-top”, Holcer nije prebolio Hajduk:
- Više bih volio da sam ostao u Hajduku. Da sam ostao, možda bismo osvojili još koji trofej više - pričao je svojedobno Holcer.
Holcer je bio velikan. On je bio vrhunski čovjek, vrhunski karakter i vrhunski kapetan. Vrijeme prolazi, prašina pokriva sve što je bilo, no Holcer ostaje Hajdukova legenda za vijeke vjekova. Nakon 173 utakmice u niškom Radničkom (1963-1967), 419 u Hajduku (1967-1975), 179 u Stuttgartu (1975-1981), karijeru je 1982. završio u Schalkeu (12 utakmica). Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 52 utakmice. Da nije bilo ozljeda, njegova bi statistika bila i mnogo bolja, jer se reprezentacija sastavljala od Holcera. S Jugoslavijom je bio drugi na EP-u 1968. u Italiji. Nakon što je Jugoslavija u polufinalu pobijedila Engleze 1:0, u prvoj je finalnoj utakmici odigrala 1:1 s Italijom (“Bili smo bolji, ali pokrao nas je švicarski sudac Dienst”, pričao je Holcer). Dva dana potom Italija je u ponovljenoj utakmici pobijedila 2:0.
OSOBNI KARTON
Dragan Holcer
Rođen 19. siječnja 1945. u Zwieselu.
Preminuo 23. rujna 2015. u Splitu.
Igračka karijera
Radnički Niš (1963.-1967.; 96 utakmica, 8 golova)
Hajduk Split (1967.-1975.; ukupno 419 utakmica, 9 golova; službeno 255 utakmica)
Stuttgart (1975.-1981.; 212 utakmica, 4 gola)
Schalke (1981.-1982.; 12 utakmica)
Reprezentacija Jugoslavije (1965.-1974.; 52 utakmice)
Trofeji
Drugo mjesto na Europskom prvenstvu 1968.
3 prvenstva Jugoslavije (1971., 1974., 1975.)
3 Jugoslavenska kupa (1972., 1973., 1974.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....