Nije promašaj, ali... Eduardo nikog uvjerio da je rješenje golmanskog pitanja

Kad je ušao kroz vrata hotela u Moravskim Toplicama, nema onoga tko nije rekao: “On je taj, našli smo ga...” Stasit, autoritaran već “na prvu”, a po pričama i pravi profesionalac. Uostalom, upravo je stigao sa Svjetskog prvenstva, gdje je i branio zadnjih pet minuta u nebitnoj utakmici protiv Gane. Odmah je tražio da mu ljudi iz kluba napišu kako se zovu suigrači, kako su im nadimci, da što prije nauči kako ih može zvati. Djevojka maratonka, zajedno žive izrazito sportski, ne pije, ne puši, hrani se zdravo, na treninge dolazi prije zakazanog roka, a uz to je od onih golmana koji raspoređuju obranu, viču na igrače, a suigrači iz Portugala, poput Machada, govorili su i da je “malo lud”. Što je, kod golmana, ponekad i dobra stvar. To su prve informacije i dojmovi koje je ostavio po dolasku u Dinamo, činilo se tada da je Dinamo uistinu “ubrao” kapitalca.

- Ako s njim nismo pogodili, ne znam s kim ćemo pogoditi - otelo se na tim pripremama i jednom članu modre ekspedicije.

Igrači su u neformalnim razgovorima pričali da je izuzetno eksplozivan, ali da zna i preeksplozivno istrčati, zaletjeti se, pa ako igrač odgodi realizaciju koji časak, može ga vrlo lako svladati. Još je jedna “mrlja” bila u njegovoj karijeri prije dolaska u Dinamo. Nikad nije bio u nekom velikom klubu, bio je, doduše, vrlo kratko u Benfici, ali nije mnogo branio. Genoa, Braga, Vitoria Setubal... U redu, imaju ti klubovi svoje svijetle strane i pozitivne ere, međutim, nijedan od njih nije među onima koji se konstantno bore za naslove ili igraju Europu s velikim startnim ambicijama. Ni jednom od njih jedna obrana ili jedan primljeni gol ne mogu tako odrediti sezonu kao Dinamu.

- Ne znam je li to bitno. Gdje god da branim pokušavam ne primiti gol. Jasno, svaki golman ponekad primi nešto što ne bi trebao primiti, međutim, ja se nadam da mi se to neće dogoditi u nekoj presudnoj utakmici - kazao nam je u prvom razgovoru u Dinamovu dresu Eduardo Carvalho.

No, dogodilo mu se baš to. Još onaj Superkup u Rijeci, ‘ajde, prva utakmica, neuigranost s obranom... Ali, onaj drugi od Aalborga u Zagrebu nije smio primiti. Premda, nije bio glavni krivac ni u toj akciji, a kamoli na čitavoj utakmici, koliko su toga njegovi suigrači promašili. Međutim, doveli su ga Modri baš zbog toga, da obrani tu jednu loptu, bez obzira na okolnosti. I da donese europsku pobjedu.

Otprilike, takva mu je bila čitava jesen. Nigdje nije bio isključivi krivac, da čovjek može reći ”Dinamo je izgubio zbog Eduarda”, međutim, ono što je još bitnije nije se moglo reći niti ”Eduardo je Dinamu donio bodove”. Iako, naravno, najveća je boljka Dinama protekle jeseni bila igra uže obrane, stoperi su bili uzroci najvećeg broja opasnosti pred Portugalcem, ali, ipak, i od njega se očekivalo više.

Najboljih pola sata bili su mu oni u Salzburgu, kad je momčad spasio potpune katastrofe s nekoliko velebnih intervencija. Što vrijedi kad je prije toga bio (su)krivac za dva od četiri pogotka. Da je branio jako dobro može se reći, primjerice, za zadnju utakmicu polusezone protiv Slavena Belupa. Primio je dva gola, ali skinuo nekoliko vrlo opasnih pokušaja Koprivničana. Ogledni primjer kako je trebao braniti u Europi. A tamo nije bio prevaga, nije bio ona zadnja brana suparnicima na putu do Dinamove mreže. Uz nekoliko neobjašnjivo primljenih golova, recimo, ona dva protiv Celtica u Maksimiru. Uvijek je tu neka kardinalna greška nekog od stopera, očekuje se da je on ispravi i spasi stvar, ali to se ne vrlo često ne dogodi.

Dakle, možemo slobodno reći da je Eduardo i nadalje velika enigma. Niti potpuni promašaj, niti veličanstveni pogodak. Ima u sebi nešto što je Dinamu potrebno, taj “gard”, nešto kochovsko, kapetanski instinkt, ajmo tako to nazvati. A istovremeno, nije da ulijeva potpunu sigurnost, da je itko uvjeren da će obraniti i ono što bi morao. Također, jedan podatak koji sigurno nikoga u Maksimiru neće radovati. Eduardo je jesenas primio više pogodaka nego njegovih prethodnici proteklih sezona! Sjećamo se, lani, golmani su se mijenjali kao na traci, Migliore, Zelenika, Sandomierski..., vratari su označeni kao glavni problem. Ipak, u 36 utakmica Modri su primili 31 gol. Prije dvije sezone, a igrali su i Ligu prvaka primili su 31 gol u 32 utakmice, a čak ni one jeseni prve Lige prvaka i uz sedam komada od Lyona i šest od Reala nisu bili puno lošiji. Primili su 33 pogotka u 32 utakmice. U svojoj prvoj polusezoni Eduardo je u 31 utakmici primio 32 gola. Više od gola po utakmici. Da, obrana ispred njega bila je slaba, da, u Salzburgu je spriječio teži potop. No, je li Dinamo s njim doista riješio golmansko pitanje? Zasad nas nije uvjerio, ali on će imati još prilike pokazati koliko zaista vrijedi.