LAKRDIJA Predsjednik po noći skupljao juniore, a poslije najavio ostavku

Pod okriljem noći, Zlatko Petričević skupio je juniore (kažu neki i kadete) te nekoliko seniora (2-3 mlada dečka plus dva igrača s posudbe) te krenuo put Dubrovnika (poraz od GOŠK-a 0-7). Većinu prvotimaca pokušao je nagovoriti u večernjim satima u jednom kafiću u centru grada, no bezuspješno. Nogometašima su se “na vrh glave” popela njegova obećanja te, kako doznajemo, ne misle se pojavljivati na daljnjim treninzima. Petričević je, kažu izvori, tada rekao da će dati - ostavku. Koliko će se te riječi obistiniti, pokazat će vrijeme...

Rijeku nije briga

Zapravo, sportska strana je tu manje bitna, a Petričevićev verbalno-fizički napad na kolege novinare samo je šlag na tortu svega što se događalo u i oko kluba u posljednje vrijeme. Sve je krenulo na zimu kada je Općina smanjila dotacije Pomorcu zbog nekih političko-interesnih igara i sukoba. Tada se sve još uspjelo izgurati, predsjednik Rijeke Damir Mišković poslao je dodatnu petoricu igrača, živjelo se na “infuziji”. Opet, kažu upućeniji, Mišković je u Kostreni htio napraviti ono što se trenutno gradi na Rujevici. Općina nije bila za takvu soluciju, iako bi čelni čovjek Rijeke sigurno pristao na neki posao gdje se ulaže 50-50, a ne 100-0...

Na ljeto su bile dvije opcije. Ili Zlatko Petričević, tada još tajanstveni poduzetnik koji je zaista cijenjen u Južnoj Americi (možda i zbog svojih prijateljskih veza s Escobarom) ili najniži rang natjecanja. Naravno, nikome nije bilo jasno zašto bi Petričević uopće htio preuzeti Pomorac i kakvu poslovnu računicu on tu ima, no Općina mu je otvorila vrata, a svi Kostrenjani, osim pojedinaca, makli su se od kluba s gorčinom u ustima.

Teško je uopće nabrojati sve nelogičnosti i komedijaške situacije od kraja srpnja kada je Petričević stigao. Goran Gajzler, pomoćnik, prvi je napustio brod jer se usudio usprotiviti zamislima predsjednika i njegove obitelji koja je postavljena u upravu. Inače, Petričević ne propušta u svakoj mogućoj prilici naglasiti da je on stručnjak i profesor nogometa. A mi, eto, samo novinari...

Pa su igrači odbili trenirati dok im se ne isplate dugovi. Što se i dogodilo, ali tek kada je “presidente” shvatio da je voda došla do grla, a Muminović je kao “vođa bune” ostao bez kapetanske vrpce. Već prvi domaći susret svima je mogao pokazati kakva se lakrdija odvija u Žuknici, Zlatko Petričević je, što glasnicama, što telefonskom vezom s bratom na klupi, rušio autoritet trenera te iz lože govorio - izmjene. Ipak je on doktor nogometa...

Novinari za sve krivi

Naravno, brzo je Marijan Bloudek (njegov prijatelj!) uvidio kako stvari stoje te se vratio u Maribor privatnom biznisu, a na klupu je zasjeo Vito Butorac, također bliski intimus predsjednika kojemu je Pomorac vrh karijere te koji je formaciju mijenjao iz kola u kolo, tako da su i sami igrači bili iznenađeni na kojim pozicijama igraju. Zašto? On najbolje zna. Ili predsjednik, proslavljeni trener u Južnoj Americi...

Dva domaća dečka (Čuturilo i Rudan) usprotivili su se kada prije gostovanja u Vinkovcima nije došla plaća, posebice što su ljetos dugove - oprostili. Petričević im je umjesto honorara predložio - papire. Dečki su ih uzeli i maknuli se iz cirkusa da bi predsjednik na novinarske upite odgovorio kako ih je on potjerao jer ne zadovoljavaju kvalitetom. Tada mu je u srijedu napadnuti kolega odgovorio da takvih ima još na travnjaku, no Petričević nije htio dalje razgovarati jer “što će on s novinarom pričati tko je kvaliteta, a tko nije”. Ipak je on stručnjak te “novine žive od njega (?!), a ne on od novina”...

Kada su igrači odbili putovati u Dubrovnik, očito mu se zacrnilo pred očima, pa su novinari NL-a bili krivi i za to. Ostavka je, dakle, najavljena, pred očima i ušima igrača, ali tko zna što će donijeti novi dan, u cirkusu je sve moguće. Uostalom, nije on prvi sportski djelatnik koji bi ostao u nogometu nakon incidenata s medijima. S kojima (je) većinom izbjegava(o) razgovarati. Jer, tko smo mi da se usuđujemo nešto pisati o klubu starom preko 90 godina. Klubu kojemu se cijela Hrvatska sada - smije. I kojeg bi trebala žaliti...