Kovačić: 'Inter je moj fakultet - ovdje napredujem i ne pomišljam na odlazak!'

U ovo vrijeme prošle godine bio je praktički jedina i najutješnija lijepa vijest Interove polusezone. Mateo Kovačić, tek što je stigao iz Dinama i HNL-a, katapultiran je u tešku stvarnost Serie A, i još težu situaciju milanske škvadre i njezina trenera Andrea Stramaccionija. Trinaest mjeseci kasnije, tko bi to kazao, uz novog trenera Waltera Mazzarrija, niz novih igrača, novog vlasnika kluba Ericka Thohira, Inter ima bodovno gotovo isti učinak. Za našeg "wunderkinda" stvari su naoko nepovoljnije od lani. Lani je u 13 utakmica odigrao 1026 minuta (prosjek 78), a ove sezone u dvostruko više kola (26) skupio je sličnu minutažu, 1099 (prosjek 42).

Od velike i obećavajuće priče novog i mladog Intera, predvođenog Kovačićem, danas se o Mazzarrijevom projektu uglavnom govori sivim tonovima. U njima je i Mateo Kovačić, koji u drugoj godini u Italiji prolazi, nazovimo je, malu krizu. Je li to baš tako ili je nešto slabiji igrački učinak tipičan odraz sazrijevanja igrača koji će 6. svibnja navršiti tek 20 godina? Zovu li mnogi ligaši iz Premier i Primera lige doista u Inter i žele odvesti "ponajboljeg svjetskog igrača toga godišta", kako mu se tepa u Italiji? Hoće li se osjetiti taj nemir u svakodnevici Kovačića i diskontinuitet igre na nastupu u Brazilu? Zar doista razmišlja da bi napustio nedavnog europskog i svjetskog prvaka samo zato jer trenutačno nije u nedodirljivim planovima trenera?

Puno pitanja za Kovačića kojeg smo u četvrtak predvečer telefonom zatekli još u Appianu Gentileu, kampu Intera.

- Evo me s treninga, možemo se, molim vas, čuti za pola sata? - tipičnom mu pristojnošću odgodio je dogovoreni početak.

Godinu dana kasnije, stariji, zreliji, ali uvijek u temelju isti "good boy".

Pola sata kasnije i prvo pitanje:

"Kakav je to trening poslijepodne kada je Inter trenirao ujutro?"

- Otrčao sam samostalno rundu i odradio dopunski trening.

Je li vas trener Mazzari nešto kaznio ili je nezadovoljan vašom spremom?

- Ma ne, sve je ovdje u redu. Ovaj popodnevni dio spada u program kojeg sam dobio od izbornika Nike Kovača, odnosno profesora Igora Jukića, koji je zadužen za našu fizičku pripremu. Svakog dana radim po njemu.

Jeste li umorni?

- Ono, zdravo umoran nakon dobrog treninga. Nemam nikakvih teškoća, hvala Bogu, zdravlje je OK, spreman sam i radim punom parom.

Šteta je da ne igrate dovoljno kad ste tako spremni?

- Ha, tako je trenutno kako jest, iako nije tako loše kako netko može pomisliti. Ipak sam sudjelovao u 26 od 32 kola, doduše osam sam započeo, 18 puta ušao u nastavku, na pet ostao na klupi. Nije baš idealno za ritam kad sporadično igrate, ali dobro, takva je faza moje karijere.

U 26 kola samo četiri puta igrali ste svih 90 minuta, sve su te utakmice završile remijem. Možda vam Mazzarri ne vjeruje previše, kako insinuiraju talijanski mediji?

- Nisam znao za taj podatak o remijima. Novine ne čitamu, u klubu su odlučili da u kampu više nema tiska i ne žele da se zamaramo kritikama. Zato pratim naš tisak.

Ajmo prvo o Interovoj sezoni. Djelujete kao momčad s puno problema?

- Istina je da ne igramo u nekoj bajnoj formi, no točno je i to da smo u trci za Euroligu. Borba će biti napeta u posljednjih šest kola jer nas je šest klubova unutar pet bodova za mjesto koje vodi u Europu. Bilo bi od velike važnosti da ostvarimo vizu za Europsku ligu jer biti dvije sezone izvan međunarodnih natjecanja za ovako veliki klub je ogromna nelagoda.

Sezona djeluje razočaravajućom i jer ste iskazali jalovost u tzv. manjim utakmicama?

- Realno rečeno stvarno smo prosuli niz bodova na jeftin način. Možda se moglo i očekivati da će ovo stresnija jer je prijelazna sezona. Došao je novi trener, promijenio se sustav igre i dosadašnje navike, došli su novi igrači i treba sve to posložiti. Nedostajalo nam je i sreće kada su se utakmice lomile na detaljima. Usponi i padovi su zato, po meni, normalni dio sezone novog početka, iako definitivno smo morali i moramo igrati bolje!

Bilo je i dobrih partija, koja je vama najbolja?

- Ona u kojoj ja nisam igrao, ha, ha, u Firenci. Imali smo lošiju seriju i onda smo vrlo kvalitetno reagirali pobijedivši Fiorentinu u gostima. Najlošije? Protiv Rome, na počecima sezone, kad su nas gosti uništili u prvih 45 minuta i uz našu očajnu igru poveli 3:0.

Dosta je kritika na račun Mazzarrija, čak i od navijača Intera koji su očekivali puno više. Mediji po običaju špekuliraju pozicijom trenera, igrača?

- Ne znam što se piše, ali mi u klubu najnormalnije radimo i ni po čemu ne primjećujem neku napetu situaciju. Trener je maksimalno "unutra" kao od prvog dana, radi se puno i kvalitetno. Mazzarri ima puno velikih djela iza sebe, došao je nakon odlične ere u Napoliju, poznat je kao pedantan i vrstan taktičar, puno od njega učimo.

Prije nekoliko dana novi vlasnik Erick Thohir potvrdio je Mazzarrija i za novu sezonu. Jeste li sada bolje upoznali novoga gazdu?

- Imali smo nekoliko sastanaka i spoznalo se odmah da je vrlo ozbiljan čovjek, koji točno zna što hoće i kako do toga doći. Thohir mi djeluje ambicioznim i to je za Inter jako važno. Nadam se da ćemo se pojačati s još nekoliko top igrača i onda sljedeće sezone obavezno ući u borbu za Ligu prvaka.

Zvuči pomalo razočaravajuće da u rubrici golova još uvijek imate nulu. U 39 utakmica Serie A s Interom tek jedna asistencija. Koliko vas to opterećuje?

- Nedostaje mi taj gol i lagao bih kad bih rekao da mi to ne predstavlja određeni teret. Zašto ne poentiram? Ha, što reći, u Serie A je inače vrlo teško doći u priliku, pogotovo ako moraš raditi i defenzivi. Nije alibi, nisam tip koji će se na nešto vaditi, ali u Italiji se stvarno metar četvorni praznog prostora na terenu teško vidi. No, radim na sebi svakog dana, treniram šut, vježbam sa svih pozicija nakon momčadskog treninga. Nemam ja baš tako loš udarac, možda sam više blokiran u voljnom momentu, jer uvijek kad vidim suigrača prvo tražim njega. Nekad bi doista mogao opaliti i tražiti taj pogodak.

Jeste li možda požalili što ste došli u Inter odnosno u gladijatorski talijanski nogomet?

- Niti jednog trenutka! Inter mi je dao puno toga i naporno radim da dostignem razine kako bih što prije odgovorio očekivanjima trenera, kluba i navijača. Italija je teška, ali ovo je kao fakultet nogometa za mene. Učim se taktičkoj perfekciji i automatizmima, profesionalizmu i svim njegovim zakonitostima, stječem ogromna iskustva i izgrađujem se kao nogometaš i osoba. Nisam još razigran kako bih htio, ali ponavljam, doći će to.

Navijači vas jako cijene i otvoreno simpatiziraju. Neki je dan ispred ulaza u kamp osvanuo transparent podrške vama i kritike treneru što vas malo i nekvalitetno koristi?

- Nisam ga vidio jer sam se duže zadržao u kampu, zbog moga popodnevnog treninga. Svakako mi je drago što me navijači podržavaju te im se zahvaljujem na tome. Što se trenera tiče, on je šef i odlučuje. Mazzarri sigurno želi najbolje, ima svoje vizije koje su se već prije pokazale uspješnima. Na meni je samo da radim i svakog dana dokazujem da zaslužujem ući u prvu postavu. Tamo je teren i samo na njemu se potvrđujemo, a ne riječima u tisku.

Zrelo. Razgovarate li s trenerom o tome, tim prije što ste uoči Bologne bili dvije utakmice zaredom 90 minuta na klupi?

- Komuniciramo stalno i normalno kao trener - igrač. Više puta me pozvao na razgovor i govorio što moram popraviti, kako to učiniti, što od mene još očekuje. Mazzarri je prema meni korektan, otvoren je, znam da želi moj napredak. Eto, protiv Bologne sam igrao 40-ak minuta drugog dijela i pohvalio me za igru. Štoviše, kazao mi je da sam odlično odradio što je htio i vjerojatno ću dobiti priliku i sada u Genovi protiv Sampdorije.

U čemu ste napredovali?

- Mislim da sam fizički najviše profitirao, ojačao. Prije bi me braniči jednostavno odnijeli u duelu, sada više nije tako. Jačam završnicu, radim na driblingu, šutu, rastu samopouzdanja.

Je li dolazak Hernanesa kočnica vašeg napredovanja u Interu?

- Ni slučajno. Što više tako sjajnih igrača, to bolje za sve nas. Konkurencija je dobro došla. Hernanes je i odličan dečko, dobro se slažemo i uživam igrati s njim.

Nije lako ni s agresivnim braničima u Serie A, koji znaju prijeći granicu?

- Iskreno rečeno, nisu baš brutalni kako se govori, štoviše. Čvrsti su i čuvaju svoj prostor i igrača, taktički su disciplinirani i ne daju ti disati. Meni više smeta to što su svi koridori zatvoreni, gusti, nema prostora za dubinsku loptu; prijeđeš jednog odmah te čekaju druga dva protivnika. Koliko gledam, u Njemačkoj, Španjolskoj, Engleskoj, može se puno više igrati, s više prostora.

Pišu engleski i talijanski mediji da je puno interesa premierligaša za otkup vašeg ugovora?

- Uvijek se nešto piše, ako sam išta naučio u odnosu nogometa i medija, onda je to svakodnevica špekulacija. Nimalo me to ne opterećuje. Imam čvrst ugovor do 2017. godine, moja je budućnost uz Inter i jako mi je drago da sam njegov član. Sve su moje misli vezane u smjeru da dam svoj doprinos povratku kluba na više razine.

Lijepo, a što kažu u klubu?

- Imamo odličan odnos. S direktorom Pierom Ausiliom često razgovaram i osjećam veliku podršku. Ovdje se, znate i sami, ipak to logičnije gleda nego u nas. Mlad sam, tek ću napuniti 20 godina, sve su mi ovo nove situacije, kao naprimjer klupa, dio nogometnog odrastanja, škola. Gdje bih završio da se u svojoj situaciji, kad sam član Intera, praktički riješene egzistencije, s velikom perspektivom u karijeri, osjećam loše. Što bi onda rekli drugi ljudi, koji imaju prave probleme.

Kako u vašem okruženju, pogotovo obiteljskom, gledaju na vašu aktualnu situaciju?

- Bez ikakvog stresa, kao i ja uostalom. Obitelj je sretna što sam ostvario takav transfer i omogućio si potpuni mir, profesionalni i egzistencijalni, da napredujem kao igrač i dostignem što više razine. Otac, koji je moj najveći uzor, kazao mi je da samo budem strpljiv, jer su teški trenuci sastavni dio života. Pričao mi je o svojim osjećajima kad mu je majka umrla i kako je nadvladao tu traumu. Eto, u puno lakšoj stvarnosti nogometne karijere, shvatio sam, ne treba roniti u siva raspoloženja. Iskreno, malo mi je stvarno bilo teško u početku kad sam uvidio da sam zasad alternativa, ali dobro kaže moj otac, kako u životu tako i u nogometu, sve se može promijeniti preko noći, u jednom trenu, utakmici, i zato samo treba uporno raditi i biti spreman kad dođe tvoj trenutak. Sve će prije ili poslije doći na svoje.

Recimo hipotetički, kad biste odlazili iz Italije, koja bi vas nogometna stvarnost najviše intrigirala?

- Pa nije neka velika dvojba, zar ne? Španjolska, Engleska, Njemačka zemlje su gdje se igra top nogomet. No, meni je odlično i u Italiji. I bit će još bolje ha, ha.

VATRENI DETALJI

Vatreni vas odreda hvale. Dojmovi iz St. Gallena?

- Meni dobri. Igrali smo protiv vrlo jake reprezentacije na njihovu terenu, i to dijelom bez ključnih nam igrača. Bilo je grešaka, poglavito kod primljenih golova, ali bilo je i jako dobrih stvari, pogotovo u kontekstu kombinirane postave i jačine protivnika. Valja izvući pouke kako izbjegavati kiksove i trenutke dekoncentracije te ponavljati dobre stvari s tog dvoboja.

Kako funkcionirate s izbornikom?

- S Nikom Kovačem imam profesionalan i kvalitetan odnos. Osjećam još iz mlade reprezentacije da vjeruje u mene i to mi puno znači. Zbog ukupne atmosfere u reprezentaciji, ali i onoga što slijedi ne mogu dočekati početak svjetskog prvenstva. Zato svakog dana s posebnim motivom odrađujem program koji su nam iz stručnog stožera Vatrenih namijenili do priprema.

Što traži Kovač od vas u igri? I gdje mislite da ćete igrati?

- Po utakmicama u kojima me koristio, očito je da me vidi ispred Modrića i Rakitića, kao prednjeg playmakera. To mi baš odgovara, pogotovo što iza sebe imam takva dva svjetska znalca. Izbornik očekuje da napadam slobodan prostor, izlazim iz gužve i pravovremeno uputim dubinski ili tzv. posljednji pas našim sjajnim napadačima.

Brine li vas diskontinuitet igre u klubu, u kontekstu Mundiala?

- Ne, možda je to i dijelom dobro jer ću biti svježiji. Mislim, nije baš da ne igram, Mazzarri mi ipak dozira nastupe, bilo je i ozljeda, ali skupilo se nastupa.

Jeste li s Brazilcima iz Intera razgovarali o otvorenju Mundiala?

- Jesmo, Jesus je, doduše, ozlijeđen i dvojben je, Hernanes je "unutra" sigurno. Ha, oni kažu da su svjesni kako će im biti jako teško s nama jer nas vide vrlo nezgodnom momčadi. Hvale Modrića, Mandžukića, Rakitića. Uzvraćam komplimentima Brazilu i njima, oni su favoriti za Mundial, ne samo za prvu međusobnu nam utakmicu.

Hrvatska nema imperativ u toj utakmici?

- Nema i zato sam siguran da ćemo biti dobri. Brazil mora napasti, i u tome je jak, ali u obrani ima pukotina. Na nama je da pokušamo to iskoristiti.

Bit će lakše ili teže s ostalima u skupini?

- Kako god okreneš, bit će tvrdo. Kamerun je fizički dominantan, Meksiko je tehnički moćniji, bliži mojim idejama nogometa.

Što Hrvatskoj fali, po vama?

- Uh, nije to pitanje za mene. No, dobro, mislim da možda fali malo iskustva za ovakvu scenu, ali steći ćemo ga igranjem tamo.

Muka će biti i tropska klima?

- Kako nama, tako i svima.

OSOBNI POGLEDI

Halilović je potpisao za Barcelonu?

- Svaka mu čast, velika stvar za njega i naš nogomet! Znao sam da je veliki talent i nije me iznenadilo. U kontaktu smo, bliske smo dobi i radujem se što ćemo u perspektivi opet igrati u istoj postavi.

Pratite li uzbuđenja Lige prvaka?

- Naravno! Kako zbog vrhunskog nogometa, tako i zbog naših Modrića i Mandžukića, koji su jednostavno sjajni. Kapa im do poda.

Za koga ćete navijati u polufinalu i finalu?

- Volio bih za obojica da uspiju, ali to sada više nije moguće. Ajmo ovako, Mandžo je već igrao finale, osvojio Ligu prvaka i još dao gol. Neka onda ovaj put Luka osjeti tu čaroliju, ha, ha.

Koji vas se igrač posebno dojmio u ovoj godini?

- Ima ih više. Ronaldo je sjajan u Realu, Ibrahimović je do ozljede fantastično igrao za PSG. No, jako me dojmio Koke iz Atletica. Znam ga iz međusobnim ogleda mladih reprezentacija, strašan igrač. Tada su nas "rasturili", bilo je "samo" 2:0 za njih.

Čiji vam se nogomet najviše dopada?

- Volio sam Barcinu igru, pogotovo iz vremena Pepa Guardiole. On to sada prilagođava Bayernu i opako izgledaju, pogotovo uz Mandžu. No, to što simpatiziram igru Barce, sada nema veze, jer zbog Modrića navijam za Real

Niste zaboravili HNL i Dinamo gdje ste se započeli, sigurni smo, veliku karijeru?

- Nema šanse, imam MAXtv i gledam sve utakmice koje stignem. HNL je napredovala, puno je više zanimljivih utakmica u Ligi 10. Moj Dinamo je dominantan i sretan sam za klub koji mi je sve omogućio što su opet prvaci. No, raduje me i rast Rijeke, u kojoj vrlo talentirani Krama(rić) pokazuje svoje velike potencijale. Dobro je došla odluka Dinama da ga pusti u Rijeku, svi su tako na dobitku. Hajduk ima mladu momčad i vidi se da će, ostanu li na okupu, ubrzo biti moćni.