Ide priča da Hrvatska nema dovoljno rješenja na poziciji playmakera. Naime, uz kapetana reprezentacije, neupitnog Roka Ukića, ostali smo i bez Didija Drapera, koji je prošle godine na Eurobasketu u Sloveniji odradio sjajnu rolu.
I onda smo taj problem pokušali riješiti s novim Amerikancem. Doveden je Oliver Lafayette, koji Hrvatskoj nije donio ni pola onoga što je davao Draper, pa se sad otvara nova tema o “unutarnjim rezervama” u liku dvojice euroligaških playmakera. Riječ je o Zoranu Planiniću i Marku Popoviću, kojih nije bilo u Španjolskoj, a nije se napravilo dovoljno da bi ih se vratilo u reprezentaciju. Iako direktor Nikša Prkačin ima dobre relacije s obojicom...
- Jesam, gledao sam sve osim Filipina - priča Popović iz Litve, gdje se nalazi na pripremama sa svojim Himkijem.
- Nije bilo dobro. Dobili smo jednu ozbiljnu reprezentaciju - Argentinu, preostale dvije pobjede su se podrazumijevale, a ukupno je to bilo debelo ispod razine koju smo pokazali prošle godine u Sloveniji.
Protiv Amerikanaca
Dugogodišnji reprezentativac, a već treće uzastopno ljeto samo navijač, smatra da je Hrvatska trebala napraviti više, otići dalje od osmine finala.
- Iako smo bili u jačem dijelu ždrijeba, naša je skupina ipak bila slabija, što se vidjelo u osmini finala. Nitko nije prošao dalje. S obzirom na igrače morali smo napraviti više, no, za velike stvari treba dobivati velike utakmice.
Tu je Pop malo povukao ručnu.
- Možda sam ja najmanje kompetentan za pričati o tome jer s reprezentacijom nikad nisam slavio u nokaut-utakmici, a imam u karijeri jako puno takvih pobjeda s klubovima. Nikad mi nije bilo jasno kako u klubu mogu, a u reprezentaciji ne. I ne samo ja...
Koliko god ga je prošle godine oduševila, toliko je Hrvatska ovo ljeto razočarala Marka Popovića.
- Na Eurobasketu se vidjelo da naša igra ima glavu i rep. Jednom bi iskočio Ukić, jednom Rudež, jednom Simon... Sad je, pak, sve bilo na leđima Bogdanovića i Tomića, a s dva igrača, bez obzira na to što je riječ o takvim klasama kao što su Bojan i Ante, ne možeš očekivati velike stvari. Cijeli turnir im se nitko nije priključio.
Ajmo mi o onome što mu je uža specijalnost. O playmakerima. Godinama je igrao s Ukićem, a i Lafayette mu je prije dvije godine bio suigrač u Žalgirisu. Što tu nije štimalo?
- Roko nikad nije bio igrač za promjenu ritma, a sad je imao takvu ulogu. Kroz karijeru se promijenio, a iako je uvijek znao kontrolirati momčad, danas je u stanju puno bolje razigrati te odigrati obranu. Prošle godine imao je drukčiju ulogu, bio ispred Drapera, dok je sad startao Lafayette...
I to se pokazalo pogrešnim.
- Stvarno nemam ništa protiv Olivera, koji mi je jedan od najdražih suigrača u karijeri, ali ja sam protiv toga da se dovode igrači sa strane. Zato se divim Litavcima na koje se moramo ugledati. I oni muku muče s playmakerima, godinama su bili na grbi Šarasa Jasikevičiusa, dok je sad tu Kalnietis, koji se još ozlijedio uoči Svjetskog prvenstva. Međutim, oni nikad nisu ni razmišljali o tome da dovedu Amerikanca. To je reprezentacija, a nakon sezona u inozemnim klubovima lijepo je na time-outu pričati samo hrvatski.
Korektni Drakšić
Dobro, a je li Marko Popović mogao pomoći reprezentaciji Hrvatske?
- Mogao sam. Prošle godine nisam bio u stanju zbog problema s leđima, bez mene je napravljen iskorak, pa sam otpao “prirodnom selekcijom”.
Čudno s obzirom na dobre relacije s direktorom Prkačinom...
- Dosta sam razgovarao s Prkom, postojala je želja da se vratim, no, nakon iskoraka na Eurobasketu smatralo se da nije korektno nekome uzimati mjesto. A onda je Oliver Lafayette dobio putovnicu... I zato mi je sad krivo. Fizički sam dobar, mogao sam pomoći. Od 14. do 30. godine sam svako ljeto bio u reprezentaciji, pa me ljuti kad se osporava moj doprinos. Pogotovo što sam 2011. zbog reprezentacije ostao bez ugovora s Uniksom, koji mi je nakon osvajanje Eurokupa nudio veliki novac pod uvjetom da ne igram na Eurobasketu.
Tad je izbornik, podsjetimo, bio Joke Vranković, no, otkad se na klupu reprezentacije vratio Jasmin Repeša, Popović više nije zaigrao za Hrvatsku.
- Posljednji put sam se s Repešom čuo prije godinu i pol dana, još debelo u sezoni, nekoliko mjeseci uoči priprema za Eurobasket u Sloveniji. Nakon toga, a prije no što je Prka postao direktor, javljao se samo glavni tajnik Željko Drakšić, koji je bio iznimno korektan prema meni.
Tko nije od Popa nismo saznali, no, između redaka se da naslutiti...
Nitko nema perspektivu kao Hrvatska
Bez obzira na loš rezultat iz Španjolske, Marko Popović je optimist kad se priča o budućnosti hrvatske košarke...
- Osim što već sad imamo dobru reprezentaciju, moramo znati da nitko nema perspektivu kao Hrvatska - smatra Zadranin.
- Španjolci će uvijek biti dobri, ali ne ovako dobri kad se povuku Pau Gasol, Navarro, Calderon... Tony Paker vjerojatno će još samo sljedeće godine igrati za Francusku, Rusi se osipaju, a Litavci perspektivu imaju samo na visokim pozicijama. A mi imamo Šarića, koji će biti samo bolji. Tom momku nema limita prije svega zbog samopouzdanja. Recimo, šut je najslabija karika njegove igre, a on šutira s takvim samopouzdanjem da očima tu loptu ugura u koš.
Anti Tomiću ne paše koncepcija
Pop je veliki navijač Ante Tomića i jedan od gorljivijih zaštitnika najboljeg euroligaškog centra protekle dvije sezone.
- Nema dvojbe da Anti ne paše koncepcija, sto posto. Od prošle godine vidim da se muči i traži. Iako radi puno dobrih stvari na terenu, Tomić u reprezentaciji nije ni približno produktivan kao što je to u Barceloni. I to je šteta jer se radi o sjajnom igraču, vrhunskom centru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....