T. PULJIĆ IZ TORINA Jedan sport opet je postao velik. I za Hrvate. A to nije mali sport....

OK, znam, prije nešto više od deset mjeseci, vjerojatno su me neki od vas opsovali. Nakon što su pročitali, samo koji dan nakon sramotnog poraza od Čeha kako još uvijek postoji nada za plasman u Rio.

Onda se malo, po malo, počelo događati. Kruno Simon se sjetio. Negdje između suza.

Kad je završilo kad smo s priborom do poda napustili Palaolimpico, i dodatnih pet minuta, ma sve što je trebalo, Filip Krušlin je ostao plakati na klupi. Bojan Bogdanović je rekao, "kad sam ga vidio kako plače, sad mi draže zbog njega nego zbog sebe".

Nikada Hrvatska nije imala takvo zajedništvo, nisam bio u Barceloni 1992., pa to ne mogu usporediti, sve ostalo što sam vidio, teško se može usporediti s ovih pet dana Torina. Pet dana sna. U kojima je jedan sport opet postao velik. I za Hrvate.

A to nije mali sport. I nije to lako s Hrvatima.

Italija je pala, jer smo bili najpametniji, najlukaviji, najveći frajeri, ma sve što treba u Torinu. Zbog toga je pala i Grčka. U finalu su Bogdanoviću i Šariću priključili i Simon i Planinić, ma i Ukić, Babić, Hezonja, Bilan. I ona četvorica koja nisu ulazila, ali bili su dio momačdi, Stipčević, Krušlin, Šakić i Arapović. I te kako su bili dio momčadi. I svi ostali, Stojko, Dino, Joke.

Ovo je pobjeda jedne drukčije Hrvatske, Hrvatske kojoj je Aco Petrović odveo u finišu svoje karijere na klupi do vlastitog remek-djela. U kojemu su ga vjerono pratili Anzulović, Skelin, Orešković. Ma cijeli tim. Negdje je i Kukoč ludovao uz TV.

U Palaolimoicu, iako će i HOO-a dati najveći medijski imidž, nije bilo nikoga iz našeg olimpijskog odbora. Bio je tu samo Ivan Perišić.

U večeri kad su Hrvati pokazali da su frajeri. I s košarkaškom loptom u rukama.

A sad Rio. Nije kraj. To mi je kazao Rok Stipčević odlazeći s parketa.

Nije. Ova Hrvatska odlazi u Rio i sa svima osim SAD-a može igrati.

Pazite, sa svima osim SAD-a! Sve je to u jednoj lopti. Kao što su to bile Grčka i Italija.

Od takvih smo do sada, posljednjih dvadeset godina gubili. Nikada nismo dvije uzastopno dobili. Ovakve vrijednosti. I zbog toga je ovo posebno.

Nakon svega, moram reći. Vjerovao sam. Dok postoji šansa, makar i minimalna.

Čak i onda u Lilleu. Najlakše je pustiti i reći, "ma, ništa od njih".

A to su fakini. Baš jesu. Ludi Hrvati. Oprez Rio. Tek sad je Hrvatska kompletna.