Dino Rađa nije bio jedini koji je loše primio sve ono što se događalo u Spaladium Areni. Puno toga zamjera izborniku Veljku Mršiću, pa je stoga i tijekom nedjelje osvanula njegova izjava kako je "Veljko Mršić izvršio košarkaško samoubojstvo" na utakmici s Njemačkom. Potražili smo detalje za ovu tvrdnju kod samog Rađe...
- Svi smo gledali istu utakmicu i mislim da je posve iluzorno dalje razglabati o tome. Ono što mene smeta jest da se Veljko Mršić niti jednom nakon te utakmice nije pogledao u ogledalo i kazao, "možda, možda sam i ja to nešto zajebao". Ne, on govori o tome kako je to bila naša najbolja utakmica.
Dino je tu nastavio.
- Imao je potpunu autonomnost, nitko mu se nije miješao u posao, osim nekih sugestija, koje se ionako nisu prihvaćale. I meni doista nije jasno kako su sve tri reprezentacija protiv kojih smo igrali, dakle, Brazil, Tunis i Njemačka bile agresivnije od nas. Shvaćam ja da je Babo došao dva dana prije turnira, Žižić sedam, Hezonja deset, znam da je to sve jako teško uigrati, ali postoje neki principi. Ne, nije mi jasno da nije bilo agresivnosti, ali ne bih se volio niti prepucavati s Mršićem preko novina, jer to nema smisla. Problemi su, nadalje, puno dublji. Generalno, to je ta ABA liga, to nadrkavanje tko ima više para i tko će kupiti više stranaca od najboljih, Partizana, Zvezde, Budućnosti, Cedevite Olimpije. I onda se igrači ne mogu razvijati, tu sve umire. Evo, niti Srbi nisu na Igrama...
Naši klubovi ipak nemaju te novce kao najbolji u ABA ligi.
- Ali, ti ne možeš u ovom trenutku objasniti jednom Zadru, Ciboni ili Splitu da ta ABA liga ne koristi nacionalnim interesima, nacionalnom prvenstvu. I sada svi nas prozivaju, a mi u reprezentaciji imamo igrače koji su 11 mjeseci u klubovima, s nama tek mjesec dana. Kojega su to ti klubovi mladog igrača izbacili...
Dobro, ali primjer Slovenije govori o tome kako igrači ipak odvedu jednu reprezentaciju do velikih stvari. Sigurno nije Slovenija na Igrama zbog izbornika Sekulića, nego zbog Luke Dončića...
- Ali, mi smo imali Babu, to je ekstra klasa, meni je njega gledati, ma ono, baš milo. Kad vidim koliko mu je stalo, koliko se nervira, plače. On je ekstra kvaliteta. No, tu je s druge strane ta naša igra, sve na Babu i Hezonju, a svi ostali stanu. To je do trenera, to nije do mene, Antonija Jordana, novinara. Koliko smo zicera primili? Koliko smo ih dali? Nismo? Zato jer drugi igraju obranu. Mi se mučimo s Tunisom, da smo se Stojko i ja skinuli, ne bismo izgubili...
Otkako ste predsjednik Stručnog savjeta imenovali ste na pozicije izbornika Acu Petrovića, Ivicu Skelina, Dražena Anzulovića i Veljka Mršića. Kolika je u tome vaša odgovornost?
- Nisam ih ja imenovao, nisam ja nikakav Hitler u Savezu. Mi sjednemo zajedno za stol, izoliramo neka imena, pa onda ja krenem u razgovore. Dobiješ neke odbijenice, pa dođeš do izbora koji imaš. Jesmo li u svemu tome griješili? Jesmo. Opet, je li normalno da šansu daš svojem treneru? Ja sam uvijek za to. Što smo, ne znam, trebali postaviti Novosela sa 83 godine na klupu?
Opet se otvara pitanje stranaca, Dino Rađa uvijek je bio najžešći kritičar te ideje, kako danas s tim stoji? Bojan Bogdanović će biti u top godinama do Igara u Parizu 2024., teško je vjerovati da se do tada Lovro Gnjidić može do kraja izgraditi da nosi poziciju playmakera u reprezentaciji?
- Moj stav oko stranca se neće promijeniti. Svi misle da ja tu donosim neke samostalne odluke, ali mi smo uvijek funkcionirali na način da ako se većina složi, ja se priklonim toj većini, tako će biti i po ovom pitanju. Sve je to timski posao. No, u svakom razgovoru oko stranca ja ću imati isti argument. Larkin je prema onome što ja znam koštao Tursku dva milijuna, dolara ili eura, sasvim svejedno. I što su Turci napravili? Evo, čovjek im nije igrao sad na kvalifikacijama za Igre, od nas su izgubili s njim u onim kvalifikacijama za Eurobasket. Koja je jamstvo kad to nekome igraču daš putovnicu da će se on pojavljivati? Zamislite, recimo, da smo mi doveli Larkina, dali mu dva milijuna i da se on onda nije pojavio u Splitu na kvalifikacijama. Znate tko bi bio kriv? Mi. Stojko i Dino. Prozivali bi nas koliko smo mu love dali, koliko smo potrošili...
Dobro, ali Rašo Nesterović u slovenskom savezu je pogodio i s Randolphom, s kojim su Slovenci došli do europskog zlata, a sada i s Tobeyjem, s kojim idu na Igre. Sumnjam da je tu bilo nešto novaca na stolu, postoje, dakle, i drugačiji primjeri.
- Sve to razumijem, ali recimo ja ne mogu prožvakati da za reprezentaciju igra netko tko ništa ne osjeća dok svira himna uoči utakmice. Ona Rusija u Barceloni prije trideset godina izvučena je samo na srce, na odgovornost prema zastavi. To stranac ne može imati. I teško će koji igrati mukte.
Ima li uopće mogućnosti suradnje nakon ovih riječi s Veljkom Mršićem u budućnosti?
- U Savezu treba sjesti i dogovoriti. Uostalom, treba krenuti od toga ostaje li Stojko.
Pa ostaje li?
- Ja sam mu rekao svoje mišljenje, ja sam ga nagovarao kad je dolazio na ovu poziciju, sada na to nemam pravo. Mislim da Stojko treba ostati, bez obzira što znam koliko je sada sve skupa ovo teško.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....