U ponedjeljak navečer, ako ne bude promjena u zadnji čas, u Istanbulu će se okupiti 14 igrača reprezentacije Hrvatske, koji će kandidirati za 12 dresova u petak za ogled s Turcima, treći u kvalifikacijama za odlazak na Eurobasket 2022. Hrvatska, podsjetimo, nosi iz veljače obje pobjede.

U Istanbul će Veljko Mršić dovesti Roka Ukića, Roka Rogića, Dominika Mavru, Matea Drežnjaka, Filipa Krušlina, Antonija Jordana, Pavla Mačinkovića, Ivana Ramljaka, Tomislava Gabrića, Željka Šakića, Roka Prkačina, Miru Bilana, Marina Marića i Antonija Vrankovića.

Prvi među jednakima u toj vrsti jest Roko Ukić, koji će uskoro napuniti 36 godine i još je sinoć bio u akciji u dresu Cedevite Olimpije u srazu s Igokeom. Što je dobra vijest, jer Ukić je propustio dvije utakmice Ljubljančana zbog problema s leđima.
- Napravio sam dva treninga punim intezitetom, odigrao u nedjelju navečer i neće biti nikakvih problema. Nalazim se u dobrom programu, puno se trenira. Igram, doduše, nešto manje, ali kako smo u rasporedu od dvije jake utakmice tjedno, kad se te moje tjedne minute zbroje, dođe to na isto. Što se fizičkog dijela tiče, osjećam se jako dobro.

Turci upali u zamku

To je OK. Ali što najiskusniji od naših reprezentativaca očekuje u ovom tjednu? Što nas čeka u Istanbulu?
- U odnosu na onu reprezentaciju koja je tu bila u veljači sada nemamo Darka Planinića i Hrvoja Perića, a s obzirom da igramo u gostima protiv Turaka, to je hendikep, jer tu iskustvo dobro dođe, posebno jer je riječ o dva igrača na visokim pozicijama. Posebno će nam nedostajati Perić, koji nije u veljači imao velike brojke, ali je, po meni, bio jedan od naših najvažnijih igrača u pobjedama protiv Švedske i Nizozemske. Znao bi s dvije, tri reakcije preusmjeriti utakmicu. Međutim, i dalje imamo dovoljno dobru reprezentaciju, a momci koji će uzeti njihove minute imaju kvaliteti, ambiciju i uvjeren sam da imamo dobru momčad za potući će u obje utakmice.
Prvo imamo Turke, koji su na 0-2, imaju mač nad glavom. Iznenađuje li Ukića uopće takav start Turaka?
- Niti najmanje. Od prvog dana izbornik je Mršić, pa i ostali u stožeru te nas nekolicina iskusnijih igrača upozoravali na Nizozemsku i Švedsku, jer jednostavno znamo kakav je omjer kvalitete kad nedostaju ekstra igrači, oni iz NBA ili Eurolige. Između toga igraš li rolu u turskoj ligi, ili si u poljskoj, drugoj francuskoj ligi nema neke razlike, sve je to tu negdje. I tu je Turska upala u zamku, jer ako nemaš pristup, nisi momčad, na to se dogodi loš napadački dan, uvijek si u stanju izgubiti.
Problem Turaka je što njihovi igrači na popisu nisu nositelji u svojim klubovima.
- Sad, tu smo u nedoumici, jer ne znamo igra li Shane Larkin ili ne. Ako Larkin bude igrao, onda je predvidljivo da će ta utakmica izgledati na način da će Larkin igrati protiv Hrvatske. Jer, većina ostalih igrača nema u svojim klubovima značajne uloge. I svi će oni očekivati da nas Larkin sam pobijedi. Bez obzira na to o kakvom se igraču radi, a riječ o najboljem igraču u Europi posljednjih sezona, osobno ne bih imao ništa protiv da on zaigra protiv nas. U slučaju, pak, da on bude igrao tu utakmicu u petak, onda je snaga Turaka kao u veljači. Napadački im je tu ključni igrač Melih Mahmutoglu, koji već godinama u Feneru igra samo role, tu je i Dogus Balbay iz Efesa, ali on nije neki napadač. Ima nekih mlađih o kojima čujem dobre stvari, međutim, svi oni nemaju kontinuitet.

Šveđani su, pak, druga priča, a oni nam slijede u nedjelju. U Zagrebu nije igrao Simon Birgander, back-centar našem Anti Tomiću u Joventutu, ozlijedio se tada na početku Chris Czerapowicz...
- Tko god ne prati pozorno što se događa zaključuje da bismo mi Istanbulu mogli proći tako da izgubimo od Turske i da dobijemo Švedsku te se već plasiramo na Eurobasket. Ali, po meni, stvari su malo drugačije, jer mi sa Turcima imamo barem 50 posto šanse za pobjedom, a baš nisam siguran da smo izrazito veliki favoriti protiv Šveđana. Mi smo ih u onoj prvoj pronašli na krivoj nozi, naša obrana i pristup su uvelike usmjerili tu utakmicu, a najbolji igrač Czerapowicz im se ozlijedio u sedmoj minuti, nisu imali niti dva prva centra. Uostalom, oni su dokazali svoju kvalitetu svladavši poslije toga Tursku. Prvog dana igraju s Nizozemskom i tu se nadaju pobjedi, onda žele nama uzvratiti i već u Istanbulu stići do treće pobjede, koja bi im mogla biti dovoljna za plasman. Ta reprezentacija nije neozbiljna, oni imaju priču.

Bez tereta Prkačinu

Što je ono na čemu Hrvatska može graditi optimizam za utakmice koje slijede?
- Kemija koja je bila u veljači svakako tu mora ostati, treba je i sada prezentirati. Ona dolazi s dobrom obranom, a to nas je krasilo. Kad bi netko u te dvije utakmice obrambeno pao, uvijek se tu ukazao netko drugi da mu pomogne, da ga ispravi. U napadu, pak, nismo brzali, bili smo strpljivi dok nismo pronašli igraču u najboljoj poziciji. Nismo imali neki ludi postotak šuta, ali to je i teško očekivati u ovim kvalifikacijama, jer smo jako malo vremena zajedno. Te dobre stvari trebamo zadržati i za Istanbul, a kako je riječ većinom o istim ljudima, nema razloga da to ne bude tako.
Ove dvije utakmice bit će i prve na kojima će igrati za reprezentaciju jedan drugi Roko, Roko Prkačin. Kako mu najstariji, opet Roko, može pomoći?
- Sjećam se svog reprezentativnog debija, bio sam mulac od 17 godina, bio sam u sobi u Ohridu s Rokovim tatom Nikšom i sjećam se telefonskih razgovora starijeg Prke sa suprugom, Rokovom mamom Katom koja se baš spremala roditi današnjeg reprezentativca. Ma što ću reći, za njega je glavna stvar da nema na sebi nikakav teret i nitko od njega ne treba ništa očekivati, niti on treba opravdavati svoju poziciju, ne znam što napraviti na terenu. Jedino što treba jest u svaku svoju minutu koju dobije ugraditi energiju i koncentraciju, jer talent posjeduje. Sve će to biti OK, on mora biti na nula posto presinga, izaći s osmijeh na licu, jer sve drugo posjeduje.