Damir Mulaomerović

 RONALD GORSIC/CROPIX
NOVO POGLAVLJE

Imenovanje Mulaomerovića za izbornika je logičan potez HKS-a, ali odluka Cibone je veliki rizik

Ključne strateške odluke donijete su na razini reprezentacije, kao i na razini Cibone
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 24. siječanj 2022. 21:08

Više se ne sjećam tko je to prvi rekao, je li to bio Mirko Novosel ili Bože Miličević, ali znam da je konstatacija, koliko se god ona nekome nije dopadala, po kojoj “ukoliko Cibona zaradi prehladu, hrvatska košarka dobije upalu pluća”, godinama bila prilično točna.

U tjednu koji je iza nas ključne, strateške odluke donijete su i na razini hrvatske košarkaške reprezentacije, kao i na razini Cibone. Kakva će nam biti košarka nakon njih, saznat ćemo vrlo brzo.

Damir Mulaomerović, bespoštedni fajter, uskočio je na klupu reprezentacije nakon što je abdicirao Veljko Mršić prihvaćajući ponudu Breogana, momčadi koja je tek ove sezone uhvatila ACB ligu. Nije nam izbornik otišao u Real, Barcelonu ili Baskoniju, izbornik nam je preuzeo - “Hrvatski dragovoljac”.

Što, naravno, nije dobra vijest za reputaciju košarke. Međutim, takvo je barem raspoloženje posljednjih dana - a uoči službene inauguracije Mulaomerovića koja će se dogoditi u utorak - u tom raspletu reprezentacija je dobra prošla. Hoće li to biti doista tako, može li Hrvatska bez svojih najboljih igrača preskočiti dva puta Švedsku, kupiti si šansu za ostanak u nadama za plasman na SP, saznat ćemo vrlo skoro.

Damira Mulaomerovć znam 28 godina, recimo, upravo toliko godina, a o tome nešto kasnije, ima novi direktor Cibone Mauro Lukić. Stigao je Mula iz Tuzle, radili smo intervju u Amadeusu, nikada neću zaboraviti kako je pričao da se u ratnoj Tuzli šetao s pištoljem, kako su mu frendovi poginuli u nekom kafiću u kojemu samo slučajno te večeri nije bio i on. Mulaomerović je brzo preskočio Donu, bio je karakter kojega nije bilo lako slomiti, Mulaomerović je vrlo brzo postao udarni igrač jake Cibone u devedesetima, a i prihvaćajući hrvatsko državljanstvo vrlo se brzo profilirao u jednog od najboljih igrača koji su uopće do danas igrali za Hrvatsku.

Jednom ga je Aco Petrović ostavio u Zagrebu, Cibonu poveo na pripreme na Italiju, da bi se povratkom u Zagreb, Mula ipak priključio momčadi i za samo mjesec dana postao prvi igrač Vukova.

Njegova inozemna karijera, posebno u uvodnim sezonama u kojima je igrao za Fortitudo, Efes, Panathinaikos (kod Željka Obradovića osvojio naslov prvaka Europe) ili Real Madrid bila je odlična. Uostalom, niti u kasnijim godinama kad je od velikana bio tu još Olympiacos, ali i PAOK, Udine, Panellinios (u istoj sezoni bio najbolji strijelac i asistent grčkog prvenstva) ili Bruesa bile su jednako dobre, kao što je Mulaomerović bio veliki lider na koncu karijere u Ciboni i Zagrebu.

Kao trener, počeo je i kao igrač, u rodnoj Tuzli, Aco Petrović ga je doveo u Cibonu, da bi ga na kraju, kad je na konopcima euroligašku Cedevitu klub izigrao (više nije bilo tu Ace), pa je otišao do Prištine, vratio se u Tuzlu, u međuvremenu bio i na klupi BiH, da bi ovoga ljeta prihvatio Cedevitu Junior, i mladom momčadi je do sada u sezoni skinuo Cibonu i Split.

Da, bio je i pomoćnik Veljka Mršića. Izgradio je autoritet i dok je bio igrač, a takvu reputaciju ima i kao trener. Njegovo mišljenje je važno, on košarku razumije.

U isto vrijeme Cibona je, u nekoj ne do kraja jasnoj viziji, odlučila čekati Darija Gjergju do ljeta, pa će privremeni trener biti Slovenac Gašper Okorn. Čudan potez, jer koliko je god imenovanje Mulaomerovića u ovome trenutku bio logičan potez HKS-a, toliko je čekanje ljudi pod Tornjem Darija Gjergje, a za sada se ne zna hoće li ga dočekati, veliki rizik.

Kako bilo, od ovih će odluka ovisiti 2022. godina, ovisit će godina u kojoj je nužno ovaj sport postaviti na ozbiljnije mjesto. Nekidan sam razgovarao s Nevenom Spahijom, dotakli smo se u offu svih tema, a iskusnog Šibenčanina muči pozicija košarke u Hrvata. Rekao je da na našem portalu nema više u izborniku rubrike košarka, kazao sam da je to iz razloga što je trenutačno rukometni Euro, pa je on preuzeo to mjesto na naslovnici.

Spahija je Šibenčanin, dovoljno ciničan da ne bi propustio poentirati, “vjeruj mi, da nam je košarka na nekoj razini moglo se igrati dvadeset rukometnih prvenstava u isto vrijeme, a ona bi imala svoje mjesto”.

I o tome se radi.

Linker
20. svibanj 2022 07:54