Lovro Mazalin je zaključio prvi ovogodišnji derbi Cibone i Zadra kao prva figura meča. Strpao je Mazalin 18 poena, skupio je 15 lopti ispod obruča i podijelio je pet asista, pa je ukupno odigrao onako kako se to negdje, prije jedno deset godina od njega očekivalo u serijama.
Doduše, da je netko tada pitao hoće li Lovro Mazalin biti za deset godina dio Cibone, a tek je u nju stigao iz rodne Petrinje, malo tko bi se na to okladio. Uostalom, malo tko ga nije u tim nježnim godinama nije vidio kao novog hrvatskog NBA igrača. Još nije bio niti punoljetan, a Mazalin je Cibonu zamijenio Cedevitom, koja ga je slala na posudbu u Zadar, onda ga i sama nešto razvijala, ali nije bilo tu neke pretjerane sreće.
Mazalin je stigao u vrijeme velikih ambicija Cedevite, u vrijeme dok se u Zagrebu igrala Euroliga, ali i u vrijeme kad je Cedevita dovela iz BiH još jednog velikog talenta, Džanana Musu, dvije godine mlađeg od Mazalina. Dvojica za razvoj na vanjskim pozicijama, teško je to moglo ići.
Mazalinova karijera se tu negdje izgubila, a nije pomogao niti potpis u Zaragozi 2017. godine, jer za odlazak u ACB lige nije još bio spreman. I onda se nešto kod Mazalina prelomilo i prvi je put shvatio da mora krenuti ispočetka. Bilo je to u Sarajevu, u dresu Sparsa. Nakon godinu dana nije bilo nekih naznaka novog uzleta i Mazalin je stigao u Goricu u ruke Josipa Sesara. Tu je krenuo novi igrački uspon, a nakon dvije odigrane sezone u Gorici, u kojoj je bio najbolji igrač, zaputio se Mazalin na novo inozemno dokazivanje. Ovoga puta je to bio klub iz Pro B francuske lige, Poiteres.
Međutim, trajalo je samo sezonu. I pojavila se opcija sa Cibonom. U kojoj je bio Josip Sesar, čovjek koji pod kojim je ponovno počeo igrati košarku na način na koji je to njegov talent obećavao.
I nema sumnje kako će Lovro Mazalin odigrati dosta utakmica ove sezone kakva je bila ova protiv Zadra u petak navečer. Možda neće biti na debelom double-doubleu kakav je ostavio iza sebe u petak, ali da će biti jedan od ključeva ambicija Cibone, u to ne treba dvojiti. I da će biti jedan od najboljih igrača koji se još uvijek loptaju u Hrvatskoj.
Njegova lucidnost na poziciji četiri koju je za njega namijenio Sesar, a igrao je to i u Gorici, s intervalima i na lažnoj petici, razumijevanje igre, sve bolji šut za tri poena, ali i čvrstina, uz tehniku, s kojom je u stanju ugurati jake momke ispod obruča, poput Zadrovog Davisa, rade od Mazalina igrača koji čini razliku. Tu je i dalje otvoreni teren na kojemu je čaroban. I sada kada mu je 25, a takav je bio i kad ga je ovaj novinar prvi puta vidio, valjda odmah nakon osnovne škole. Sjećam se te zgode iz dvorane u Dubravi. Nikada nisam vidio klinca koji je u tim godinama predriblao sve koji su mu se našli na putu od koša do koša, a onda još i zakucao...
Međutim, karijere znaju biti čudnovate i nema tu čistog pravila koje će vam reći koji je put najbolji. Mazalin je u Ciboni upravo sada na novom početku. Prvi puta u ozbiljnom klubu kao nositelj, jer Cibona nije, u kakvom god stanju bila, niti Gorica, niti Sparsi, a niti francuska Pro B liga. Prvi puta u ozbiljnom klubu u kojemu nije nada, kako je to bilo na počecima.
I tek su je 25. Lovro Mazalin ima ispred sebe još deset godina ozbiljne košarke. Kakva će ona biti, u mnogome će ovisiti baš od ove sezone koja je tek krenula. Zadar je smazao na takav način da nakon utakmice više nitko nije pričao o čudesnom otvaranju sezone Luke Božića.
Ponavljati u kontinuitetu sljedeći je cilj. I za Lovru Mazalina i za Cibonu.