Dan kada je cijeli (sportski) Split zavijen u crno. Uplakana obitelj, rodbina, prijatelji, njene igračice svih selekcija, bivše suigračice, brojni aktualni i bivši splitski sportaši i treneri, sportski djelatnici, poznanici oprostili su se od Žane Lelas Lokica, piše Slobodna Dalmacija. Na splitskom groblju Lovrinac organiziran je posljednji ispraćaj jedne od najboljih hrvatskih košarkašica svih vremena, jedine splitske košarkašice osvajačice olimpijske medalje (srebra sa Olimpijskih igara u Seulu 1988. godine), vrlo uspješne trenerice i osnivačice Košarkaške akademije koja nosi njeno ime.
Lelas Lokica nas je iznenada napustila u srijedu, ali ni dva dana kasnije šok nije bio ništa manji. Na Lovrincu je bilo more lica koja su se u nevjerici još uvijek pokušavala pomiriti s time da Žane više nema među nama. Na posljednji ispraćaj stigao je praktično cijeli sportski Split, pogotovo nema koga nije bilo iz svijeta košarke. Gotovo nemoguće je bilo suspregnuti suze pri pogledu na kći Niku također odličnu košarkašicu, supruga Vjekoslava, sestru Anu koja je isto imala veliku karijeru, brata, majku...
Među uplakanim licima na Lovrincu vidjeli smo i gradonačelnika Splita Ivicu Puljka čija kći također trenira u Košarkaškoj akademiji Žana Lelas. Došla je i delegacija Hrvatskog košarkaškog saveza na čelu s glavnim tajnikom Josipom Vrankovićem, predsjednicom Stručnog savjeta za žensku košarku i bivšom Žaninom suigračicom Danirom Nakić. Stigle se brojne bivše suigračice Lelas iz zajedničkih dana u tadašnjoj Jugoplastici, Elemesu, reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske, čelnici splitskog sporta, izaslanstva klubova, Hajdukov prvotimac Filip Krovinović kojeg je Vjekoslav vodio u Zagrebu...
U ime igračica od Žane se emotivnim govorom isprekidanim jecajima suigračica oprostila kapetanica Josipa Zovko.
- Draga naša trenerice, bili ste i ostat ćete uvijek u našim srcima, kao prijateljica, sestra, kćer, žena i kao majka. Hvala dragom Bogu što vas nam je darovao... - rekla je između ostalog Zovko.
Život ponekad nije pravedan, još manje je logičan. Teško je ponekad razumjeti zašto se neke stvari u našim životima događaju, ali mora ih se takvim prihvatiti i ići dalje. Ništa drugo ne preostaje. Otišla je Žana, na neko ljepše mjesto, ali trag koji je ostavila među ljudima, u njihovim srcima, pogotovo u hrvatskoj ženskoj košarci je nešto što će ostati za sva vremena. Hvala ti Žana za sve.
