Luka Gerlanc / CROPIX CROPIX
JUNAK POBJEDE U VIŠNJIKU

SA 16 GODINA JE NAPUSTIO ZADAR, PROŠAO POLA EUROPE I VRATIO SE TRIJUMFALNO Sad još više želimo osvojiti i prvenstvo i ponoviti feštu na Narodnom trgu

OD ZADRA DO ZADRA Igrač (25) koji je povukao Zadrane do slavlja protiv Cibone u finalu Kupa kao 16-godišnjak je otišao iz rodnog grada u Zagreb da bi se preko Poljske, Makedonije, Španjolske, Litve i Slovenije vratio u Zadar i donio mu prvi trofej nakon 12 godina
Piše: Dražen ŽuraObjavljeno: 17. veljača 2020. 15:21

Osvajanje osmog Zadrovog Kupa Krešimir Ćosića ponajviše se stvaralo u izvedbi Dominika Mavre, što je u konačnici potvrđeno MVP titulom, prema izboru sportskih novinara okupljenih na košarkaškoj fešti. Zadranin (25) kojeg je sudbina odavno odvukla od zadarskog parketa nije gubio nadu u povratak na mjesto gdje je usvojio prva košarkaška znanja. Vratio se i povratak će pamtiti na najbolji mogući način - po trofeju.

S “mrežicom oko vrata” Mavra je šetao Višnjikom, teško ga je bilo uhvatiti za “živu riječ”, ali se zato sutradan nakon proslave sa suigračima prisjetio kako je sve skupa izgledao u Krešinom domu.

- Iako se u ovom velikom trenutku svi radujemo osvojenom Kupu u meni i dalje stoji grop zbog slabih rezultata u regionalnoj ABA ligi. Jako mi žao što se priča tako odvijala, jest još nije sve gotovo, međutim, taj okus nezadovoljstva stoji u meni.

Ali ipak je više nego dovoljno razloga za slavlje, za izvlačenja osmijeha na lica i zadovoljstva u srcu i duši.

- Onoga trenutka kad sam vidio koliko je ljudi na tribinama, rekao sam “Bože ovo je trebalo doživjeti, biti uz ovih skoro desetak tisuća navijača”. Nedvojbeno, ovo je nešto o čemu ću moći razmišljati nakon što spadne ova euforija koju su zaslužili svi koji su nas pratili kroz cijelu sezonu. Kup je uvelike njihov - odmah u glavu će Mavra, koji se prisjetio i zadarskog djetinjstva...

Nisam mogao spavati

- Rano sam otišao iz Zadra, kao malo dijete sam se nagledao finala i finala u Jazinama, međutim, nije isto kad si na parketu i na tribinama. Jedini pravi motiv koji me vodio u rodni grad jest borba za trofej, evo imao sam tu sreću da sam mogao doživjeti ovu predivnu priču - emotivno će Mavra.

I ne zaboravlja naglasiti kako je trofej djelo svih igrača koji su svojim učinkom slagali pobjednički mozaik.

- Skupili smo glave i svi odreda pogledavali kako se pune tribine, pa nije bilo druge nego zaključiti “Momci, idemo igrati dok ne padnemo s nogu”. Jer kad vidiš da je pola sata prije početka utakmice pet tisuća ljudi već na svojim mjestima, kad čuješ pjesmu, onda ne možeš biti bez emocije koja te nosi prema pobjedi. Doista, međusobno smo se hrabrili dan prije i uoči same utakmice. Konkretno, prije nego ćemo otići u svlačionici na razgovor o onome što nas očekuje, na kavu sam otišao s Martinom Junakovićem i Stefanom Fundićem. Nismo mogli dugo sjediti, teško nam je bilo čekati početak dvoboja, brzo smo se digli od stola i otišli prema dvorani. Noć prije, jednostavno nisam mogao spavati, sve na preskoke, zaspiš dvadesetak minuta pa se probudiš i kreneš razmišljati kako bi bilo lijepo uzeti trofej. I uspjeli smo u tome i našoj sreći stvarno nije bilo kraja kad smo vidjeli da nam Cibona, nakon podosta vremena, jednostavno ne može ništa.

Još jednom se okrenuo prema nimalo ugodnoj situaciji u ABA ligi.

- Nemoguće je to preskočiti. I dalje vjerujemo da možemo dobiti dvije domaće utakmice i pokušati iznenaditi Crvenu zvezdu u Beogradu. I onda vidjeti hoće li to biti dovoljno.

Baš su posrtanja u regionalnom društvu, kaže Mavra, bila veliki motiv proteklih nekoliko dana u Kupu.

Zagreb donio iskustvo

- Upravo ti slabi rezultati iz ABA lige kod svih nas pobudili su razmišljanje u stilu “idemo nešto osvojiti, uzmimo taj Kup, da sezona ne prođe kraj nas kao pokraj običnih promatrača”. Vidjelo se dobro da smo izvukli posljednja zrnca energije iz sebe, gorjeli, ali ne i sagorjeli od želje da se domognemo trofeja. Uspjeli smo i sad nam je cilj uzeti prednost domaćeg terena u HT Premijer ligi i pokušati doći do još jednog velikog slavlja s našim navijačima. Neka bude veselo kao u subotu na Narodnom trgu - poželio je Mavra i okrenuo priču u feštarskom smjeru...

- Biti dijete Zadra i pojaviti se na balkonu Gradske vijećnice nešto je za što se živi. Iskreno, došli smo malo ranije na trg nego je planirano, pa smo iza zavjese ćirili i nije nam baš bilo svejedno jer nismo vidjeli previše ljudi. I onda odjednom vidiš kako se pojavljuju navijači i nema onoga kojem nije zaigralo srce. Meni i kapetanu Ivi Ivanovu posebno snažno - ponosno će Mavra kojeg smo naveli na temu o njegovom odlasku iz Zadra.

Već kao šesnaestogodišnjak krenuo je prema Zagrebu i Trnskom...

- Zagreb je u tom trenutku imao jedan dobar plan, željeli su na jednom mjestu okupiti sve najtalentiranije igrače iz Hrvatske. Ponudu je bilo teško odbiti i zato mislim kako je to bila moja dobra odluka. Jest, kasnije su u Zagrebu zaigrali na kartu skupe momčadi, išli su u krajnost s financijskim iznimno izdašnim ugovorima da bi u konačnici došli do pada. Ali, sam bogatiji za jedno iskustvo.

Igrao je Mavra i pod Tornjem, u Ciboninom dresu.

- Prvu sezonu igrao sam malo, gotovo pa ništa, potom se odlaskom Jerela Blassingamea otvorio prostor za mene i dobio sam prigodu igrati 20-25 minuta. Nažalost, pojavili su se kasnije problemi s ozljedom trbušnog zida, operacija i oporavak ostavili su na meni trag i to me mučilo kad je krenula nova sezona. Uz to došlo je do smjene na klupi, otišli su Slaven Rimac i Jurica Golemac, došao je Damir Mulaomerović koji me nije vidio u rotaciji, odlučio sam otići u Poljsku gdje mi je bilo dobro.

Iz Poljske je produžio u Makedoniju, tamo su ga čekali u Karpoš Sokoliju, momčadi koja nije najbolje stajala u ABA ligi.

Izbačen iz stana u Splitu

- Kad sam došao imali su nezgodnu seriju poraza, onda smo se stabilizirali i tri kola prije kraja ABA lige uspjeli osigurati ostanak. Uzeli smo i Kup Makedonije, ponio sam i MVP titulu završnog turnira. Šteta što smo prvenstvo Makedonije tijesno izgubili. Uglavnom bilo mi je lijepo dolje, zato se i jesam vratio u MZT Skoplje - kaže Dominik koji se podsjetio i kako je 2013. kao igrač s posudbe iz Zagreba stigao na splitske Gripe, ali se nije dugo zadržao.

- Uh, nije mi dobro sjela ta epizoda. Iako je sve bilo drukčije zamišljeno, nije se ništa poštivalo, od minuta u igri pa svega ostalog. Oni su igrali u ABA ligi, ali nije to odrađeno kako treba. Ni na kojem polju. Ja sam izbačen iz stana, došao je gazda i rekao imaš tjedan dana za iseljenje, pa sam neko vrijeme spavao kod Filipa Kraljevića. Nitko iz kluba nije niti pokušao razriješiti tu neugodnu situaciju, otišao sam i nisam pogriješio - prisjeća se Mavra, koji uz Poljsku i Makedoniju na svojem popisu država u kojima je igrao ima i Litvu, Španjolsku, Sloveniju...

Litavski Lietkabelis ga je želio u svojim redovima, pao je dogovor između MZT Skoplja i njih, a on je bio vrlo zadovoljan takvim ishodom.

- Litva je prava košarkaška zemlja, ne samo po igri i uspjesima, nego i po načinu koliko obožavaju ovaj sport. Ulažu u dvorane, u događanja za navijače, ne štedi se ni u čemu da bi košarka imala svoje mjesto u svijetu sporta.

Otvorila su se Dominiku i vrata i španjolske lige, našao se u momčadi Juventuta...

Izbornikovo pravo

- Nisam bio oduševljen sustavom koji je bio postavljen u klubu, bilo je dosta teško, osjetio sam da mi se neće otvoriti prostor. Sve je nekako bilo čudno, ali je iskustvo bilo neprocjenjivo s obzirom na to da je to najjača europska liga, nešto što doista treba doživjeti.

U svojim košarkaškim putešestvijama dospio je Mavra i do Slovenije, došao je u Krku iz Novog Mesta i dobio sve ovlasti.

- Jest, imao sam vodeću ulogu, oni su bili u teškoj situaciji i u toj borbi za ostanak jednu od najboljih utakmica odigrao sam protiv u to vrijeme moćne Cedevite. Mene izgleda stalno dotiču te situacije u kojima se klub grčevito želi spasiti od ispadanja. Na tom putu morao sam i na Višnjik jer su Krka i Zadar igrali važnu utakmicu, na koncu je ispalo da su moja dva poena i trica, nas izvukli iz zone ispadanja, Zadar je koliko se sjećam morao u kvalifikacije. Nije mi bilo nimalo lako, međutim, profesionalizam te ne pita gdje ćeš danas, gdje sutra.

Mavra je u mlađim uzrastima imao i zapaženu reprezentativnu ulogu. Na koncu, izborio je i mjesto u seniorskoj vrsti koja se kroz kvalifikacije željela domoći Svjetskog prvenstva.

- Niti sam ja igrao dobro, a niti reprezentacija tako da ta priča nikako nije za pohvaliti se, međutim uvijek je dobro stvari nazvati pravim imenom - nismo bili zreli za više - zaključio je Mavra koji nije previše želio komentirati činjenicu da baš nitko iz Zadra nije dobio prigodu kod novog izbornika Veljka Mršića...

-To je isključivo odluka i pravo izbornika - kratko će za kraj Dominik.

Linker
14. studeni 2024 07:54