Kruno Simon rodio se, zgodno je to primijetiti, između dva naslova europskog prvaka Cibone, u istom gradu u kojemu se tada igrala najbolja košarka izvan NBA lige. Tog kraja lipnja 1985. tata Đuro, legendarni zagrebački španer, vjerojatno je maštao kako će mu mali Kruno jednog dana igrati košarku za veliku Cibonu. Međutim, iako je Kruno Simon cijeli svoj život okružen košarkom, on u Ciboni nikada nije bio. A u nedjelju je dospio i na krov Europe, upravo tamo gdje je bila Cibona kad se rodio.

Trogodišnja dominacija

Efes je u Kölnu stavio pečat na trogodišnju dominaciju u europskoj košarci, stigao je tamo gdje je mogao biti još 2019. godine kada je poražen u finalu u Vitoriji, vjerojatno bi tu završio i lani da je sezona okončana, no sada je stigla končana nagrada za Ergina Atamana i njegovu momčad koja je u te tri sezone bila praktički navlas ista, ili barem u 90 posto rostera takva. I to je neobičnost za vrijeme današnje. Ali, Efesu se isplatilo.

U finalu je pala Barcelona, bilo je na koncu 86:81, stvari su u svoje ruke u trenucima kad se rješavao pobjednik uzeli MVP Vasa Micić i Shane Larkin, a Simon je na terenu proveo gotovo 29 minuta.

Nakon što je Andrija Žižić s Maccabijem osvojio Euroligu 2014. godine, ali u toj momčadi za njega nisu planirane uloge nositelja, zadnji slučaj da je neki Hrvat bio na krovu Europe s reputacijom jednog od nositelja momčadi zbio se još tamo 2005., kad je Nikola Vujčić u tadašnjem prvaku Maccabiju imao takvu ulogu.

Efes je ostao spavati u Kölnu, prema Istanbulu su krenuli tek u ponedjeljak popodne, a Simon se javio kada je zaželio da se javi, kad smo čuli u subotu, 24 sata uoči finala: - Nadam se da se čujemo u ponedjeljak.

Znao je da ukoliko se čujemo u nedjelju navečer, to će značiti da neće slaviti...

- Kakav je osjećaj? Pa, kaj ja znam, ne mogu reći da sam nekako prazan, jer sam duboko u sebi bio svjestan da smo, s obzirom na ono što smo igrali u posljednje tri sezone, zaslužili da budemo barem jednom na vrhu, čak bih rekao da ovo što smo osvojili jest nekakav pravedan rasplet. I s obzirom na sve to, ja se doista ne mogu sjetiti, a gledam Euroligu oduvijek, kako je netko igrao toliko dobru Euroligu u kontinuitetu kao što smo to mi. I ovaj naslov je stoga posve zaslužan.

Šarasov ego

Ne sjeća se, jasno, Simon kako su to radili tijekom osamdesetih Cibona ili Jugoplastika, jer je tada bio sasvim mali. Iako, neki ne misle da je zasluženo, recimo suparnički trener iz finala Šaras Jasikevičius tvrdi da njegova momčad, posebice Cory Higgins, nije imala tretman kakav su na parketu imali Efesove vedete Vaso Micić ili Shane Larkin.

- Osobno o Šarasu i kao igraču i Šarasu kao treneru imam osobito visoko mišljenje i skidam mu kapu za sve što je napravio u obje karijere. Međutim, što se tiče te njegove izjave mislim da nije bio baš realan. Ego je tu očito prevelik, pa se gubi u nekim zavjerama. Osobno, o njemu sve najbolje, ali ne mogu baš reći kako je objektivan u ovoj situaciji.

INA FASSBENDER Afp

Kako bi Simon doživio svojih 40 minuta u finalu. Ostao je na četiri poena, tri skoka i dva asista...

- Ma ja sam super s time. I još nešto, vjerojatno ne znate, ali meni je otišla u drugoj četvrtini zadnja loža prilikom jednog ulaza u kojemu sam pokušao poentirati iz nekog polurolinga. Realno, odigrao sam na silu cijelo drugo poluvrijeme i da je bila neka druga utakmica, vjerojatno uopće ne bih bio u igri.

I kakvo je sada stanje s tom zadnjom ložom?

- Ujutro, kad sam se probudio, nije izgledalo dobro, ali s vremenom sam naučio da je rano za bilo kakve procjene. Otići ću po povratku u Istanbul na magentsku rezonancu i onda ćemo sve znati. Ne mora to biti ništa strašno...

Ostali ste u Kölnu slaviti, ali s obzirom na mjere i s obzirom da je to Njemačka, kako je to slavlje uopće izgledalo?

- Ovo je Njemačka, nije to bilo slavlje kakvo je moglo biti. Ali, stići će se već proslaviti...

Kad se vrate u Istanbul?

- Ma i to će vjerojatno pričekati, jer već u četvrtak nam kreće finalna serija turskog prvenstva, igramo protiv Fenerbahčea. Bilo bi šteta ovakvu sezonu ne okončati s naslovom prvaka Turske, neće tu biti opuštanja, a kad sve završi, onda će biti vremena za slavlje, za deset dana...

Otkako je Vaso Micić u Efesu, on i Kruno Simon su si jako dobri. Kako je Simon vidio iz prve ruke sve ono što se dogodilo Miciću ove sezone, od nagrade za MVP-a cijele sezone, do nagrade za MVP-a Final Foura. Uostalom, samo su četvorica prije Micića objedinili ove dvije individualne nagrade, a njihova imena su, pazite sad, Dimitris Diamantidis, Vassilis Spanoulis, Nando de Colo i Luka Dončić...

- Vasa i ja smo kliknuli od prvog trenutka i doista mogu reći da sam ponosan na njega jer se u ovom vremenu toliko izgradio i karakterno i igrački. I ako je netko zaslužio takve nagrade, onda je to Vasa. Od prvog dana je davao sve od sebe na svakom treningu i to se koncu vidjelo u napretku.

Jednom sam pričao s Darkom Krunićem, pa se prisjetio kako su on i Boris Gnjidić, a trideseta je već bila blizu, sjedili u nekom kafiću u zagrebačkoj Dubravi i gledali Euroligu, pa su se uhvatili u razmišljanju hoće li oni ikad to igrati. Igrali su je kasnije obojica. Je li Kruno Simon ikada maštao, a bio je u Trnskom sve do 27. godine, kako će jednom osvojiti Euroligu?

- Pa ne mogu reći da sam o tome razmišljao, ali, iako to sad može zvučati glupo, ja sam uvijek bio pun samopouzdanja i vjerovao sam da moje vrijeme, moja kvaliteta kad tad mora doći do izražaja. OK, godinama ja ovome nisam bio dovoljno posvećen, jednostavno godinama nisam tjerao vodu na svoj mlin, ali nikad, čak i tada nisam sumnjao u to da sam kalibar biti dio momčadi koja je u stanju osvojiti nešto ovakvo.

Ženini pozdravi

Telefon nije prestajao zvoniti otkako je završilo finale.

- Ne mogu to niti opisati, još pošteno nisam niti ušao u mobitel i provjerio tko je sve slao poruke...

S njim je u Kölnu bila i obitelj, supruga Nikolina je slala pozdrave...

- Svi su presretni.

Prvi Zagrepčanin na tronu nakon 1986. i posljednjeg Ciboninog naslova...

- Nisam o tome razmišljao, ali lijepo to zvuči.

Trebao je poslati sliku s trofejom.

- Ako može, nek bude ova s Dinamovom zastavom...

Ma jasno da može. Da bar jednom ta zastava i pehar za europskog prvaka budu jedno kraj drugog.

I za kraj, na popisu je Veljka Mršića za olimpijske kvalifikacije, čuli su se izbornik i Simon, kakav je dogovor, kad stiže na pripreme?

- Nemamo neki fiksan datum, ali neću tu raditi nikakve probleme, tražiti neke ustupke. Ako sam zdrav ja sam na raspolaganju, dogovorit ćemo sve naknadno, jer trebam još odigrati to tursko finale.

Samo da to sa zadnjom ložom nije nešto ozbiljnije. Ali, ako Kruno Simon bude na terenu u turskom finalu, bit će on i u Spaladium Areni u dresu Hrvatske u lovu na Tokio. Kao europski prvak.