Povratnički intervju Roka Ukića: ‘Zbog reprezentacije nisam htio u Ljubljani nastaviti umirati kao igrač‘

Nije Roko Ukić imao ni 16 godina kad je u listopadu 2000. godine debitirao za prvu momčad Splita u kojoj je već sa 17 postao kapetan, da bi dolaskom Dina Rađe 2003. sudjelovao u osvajanju povijesnog naslova prvaka Hrvatske te godinu kasnije na Gripe donio Kup Krešimir Ćosić, posljednji trofej "najvećeg europskog kluba 20. stoljeća". U koji se Roko jučer službeno vratio točno 5702 dana nakon što je odigrao posljednju utakmicu u najdražem dresu...

- Bilo je to protiv Zadra u polufinalu doigravanja. Izgubili smo drugu na Gripama nakon što smo vodili, mislim, i 17 razlike.

Ukić je tada, 29. svibnja 2005. stavio 20, da bi nepuna dva mjeseca kasnije potpisao za Baskoniju koja je tada Žutima isplatila odštetu od 700 tisuća eura. Ostalo je povijest. Roko je preko Vitorije, Barcelone i Rima stigao do NBA lige u kojoj je odigrao 85 utakmica za Raptorse i Buckse, 2010. se vratio u Europu te u proteklom desetljeću igrao za Fenerbahče, Panathinaikos, Cedevitu, Varese, Cantu, AEK, Levallois, Antibes i Cedevitu Olimpiju.

- Ja računam da sam igrao za 14 klubova, Cedevitu i Cedevitu Olimpiju smatram jednim. Uostalom, i ovo je previše, da sam normalan ne bi ih bilo više od deset - smije se kapetan hrvatske reprezentacije.

Koliko god ih bilo, baš svojim smatra samo jedan. I to se nikad nije promijenilo.

- Split je uvijek bio moj klub i stalno sam govorio da ću se jednog dana vratiti. Ni u jednom trenutku nisam odustao od ideje zaključiti karijeru u žutom dresu, s tim da do sada nikad to nije bilo blizu realizacije. Puno puta su me mediji vraćali na Gripe, ali do prije mjesec dana kad sam prelomio da odlazim iz Ljubljane i nazvao trenera Ivicu Skelina, ne mogu reći da je je ikad to bila ozbiljna opcija.

Ljetos je nakon odlaska iz Francuske u kojoj je igrao za drugoligaša Antibes izabrao Cedevitu Olimpiju vjerujući da će moći prihvatiti epizodnu ulogu u momčadi koja se bori za visoke pozicije u ABA ligi, ali brzo je shvatio da ga to ni sa 36 ne može zadovoljiti.

- Iako sam i prije početka sezone znao da će biti tako, iako su u klubu bili zadovoljni sa mnom i onime što dajem u svojoj ulozi, ja sam vidio da počinjem umirati kao igrač. I odlučio se za odlazak. Oni su me htjeli zadržati, ali kako sam u situaciji da ne ovisim o ovom ugovoru, uopće nisam ostavio bilo kakvu drugu mogućnost otvorenom. Kao što nisam imao bilo kakve dvojbe oko povratka u Split jer sam uvijek imao ideju vratiti se ako je tamo iole prihvatljiva situacija. A trenutna je i više od toga.

Ukiću je "okidač" u ovom slučaju bila reprezentacija.

- Nakon što sam kroz 11. mjesec osjetio nezadovoljstvo statusom, makar su svi oko mene bili zadovoljni, stigle su te dvije kvalifikacijske utakmice u Istanbulu u kojima sam prvi put nakon 10 mjeseci bio starter i iako nisam odigrao ništa spektakularno, osjetio sam da još uvijek mogu biti bitan, imati značajniji utjecaj na rezultat. Možda je nekome čudno da ja sa 36 godina to mislim i ne isključujem da nisam u pravu, ali ja sam posljednji put ovakav status kao u Ljubljani imao još prije 10 godina u Milwaukeeju iz kojeg sam se onda zbog toga vratio u Europu. Kroz reprezentaciju mi se ponovo probudio taj osjećaj radosti igranja i kako nikad nisam volio sidit', preuzeo sam inicijativu i nazvao Skelu.

Za realizaciju transfera trebalo je čekati mjesec dana jer Ukić nije imao pravo nastupa do 13. kola ABA lige - subotnje gostovanje Budućnost na Gripama - i u Prvenstvu Hrvatske ne može zaigrati do ožujka i početka trećeg kruga HT Premijer lige.

- Ništa se nije odužilo jer sam od prvog dana znao kad mogu iz Ljubljane.

Sad kad se to i službeno dogodilo, Roko posebno želi naglasiti jednu stvar:

- S klubom sam se dogovorio doslovno za dvije minute i moja je želja da za Split igram besplatno. Dogovorili smo tek bonuse za ostanak u ABA ligi i osvajanje naslova prvaka Hrvatske.

Novac mu nikad nije bio motiv, kroz karijeru je zaradio više nego dovoljno za svoje i potrebe obitelji, dok ljubav za košarkom i žar za igrom još nije nestala.

- Kad govorim o ovoj sezoni, kao njen sastavni dio smatram i ono što me čeka s reprezentacijom i moj fokus je na olimpijskim kvalifikacijama za kojem želim biti živ kao igrač i vjerujem da ću to postići u dresu Splita. I zato ne želim razmišljati što će biti sljedeće sezone, hoće li mi ovo biti posljednja budući da vjerojatno u rujnu neću moći ponovo krenuti odmah s obzirom da planiram neprekidno biti u pogonu čak 10 mjeseci. Ali ne isključujem mogućnost da nakon neke pauze zaigram i sljedeće sezone.

Što očekuje od ovog Splita koji je dobro krenuo u sezonu, da bi posljednjih tjedana uao u ozbiljnu krizu?

- Moj povratak ni na koji način nije vezan uz igre momčadi jer ne na Split ne gledam kao na druge klubove. Ima tu talenta na svakoj poziciji, poena nam neće nedostajati, dok nas čeka krvavi rad kako bismo prije svega obrambeno napredovali. Odnosi snaga u Hrvatskoj su takvi da se nestankom Cedevite ponovo otvorilo za naša tri najveća kluba, s tim da se Split u posljednje 2-3 godine stabilizirao, svake sezone radio korak naprijed. I danas smo ravnopravni Ciboni i Zadru, kako u borbi za ostanak u ABA ligi, tako i za naslov prvaka Hrvatske.

Ukićev povratak dodatno će povećati apetite navijača, ali što kažu oni njemu najbliži?

- Reakcije uskog kruga najbližih mi ljudi su fenomenalne, mater i otac me jedva čekaju ponovo vidjeti u dresu Splita, bliski prijatelji su oduševljeni, s tim da ih ima dosta s onim tradicionalnim pitanjima: "Jesi siguran da znaš di dolaziš?" i "Znaš kako će to izgledati kad prvi put vežete dva poraza?". Pritom kao da zaboravljaju da se ja vraćam doma, da sam iz Splita i da mi je poznat mentalitet u koji se vraćam. Nikad meni nije bio problem izložiti se. Dapače, uvijek sam volio prihvaćati velike izazove jer što je veći rizik, to je veći i mogući dobitak.

Poruke bivših suigrača nije mogao ni nabrojiti...

- Kako ja "pokrivam" puno generacija, među bivšim suigračima imam bliske prijatelje od '75. do '95. godišta, ni ne znam koliko mi ih se sve javilo. Meni su svi treneri i pomoćnici u ABA ligi ili bili suigrači ili sam igrao protiv njih. Primjerice, u prvoj sezoni ABA lige sam igrao i protiv trenera Zvezde Dejana Radonjića. Tako poznajem i sve nove suigrače, dok se posebno radujem što ću opet dijeliti svlačionicu s Mateom Kedžom s kojim sam odrastao i koji je bio tu i kad smo osvojili te posljednje trofeje za Split - zaključio je Roko Ukić ovaj povratnički intervju.