'Nama u Splitu nitko ne prigovara zbog Cibone, tamo su svi opsjednuti Hajdukom...'

Sport, košarka, igra...? To se negdje putem zagubilo. Malo tko prati, još manji broj ljudi to zanima. Depresija nas je okupirala, ona nam je zanimljivija. Pa je tako i prekrila podatak da su u Toranj “prekjučer” aterirali neki zanimljivi domaći igrači, svojedobno ili još i danas velike nade hrvatske košarke. Nade s europskim pedigreom. Primjerice Drago Pašalić (26), prije osam godina juniorski prvak Europe i još mlađi Mario Delaš (21), brončani s prošlogodišnjeg SP-a do 19. Momak koji je zapeo za oko i jednom Žalgirisu sa samo 20 ljeta. Obojica su Splićani, dva “splitska tornja” pod zagrebačkim Tornjem.

PAŠALIĆ: U biti smo tek 15-ak dana u Zagrebu. Prije deset dana tek smo se uselili u dvoranu, pomalo se tek upoznajem s gradom, s momčadi uostalom.

Jedino... Bače mora da fale. Za kontinentalce prijevod - Bače su Bačvice.

DELAŠ: E, a normalno da fale. Sve mi fali iz Splita. Što se klime tiče, to i neće biti problem. Navikao sam se u Litvi na hladno.

Istina da je Cibona kroz povijest, poglavito posljednja dva desetljeća obilovala Dalmatincima, prvenstveno Splićanima i Zadranima. No kada se uzme u obzir da Split, Zadar i Cibona, generalno gledano, čine tercet najvećih košarkaških konkurenata na nacionalnoj razini, vjerojatno si niste zamislili na početku karijere u matičnom klubu da ćete vrlo skoro zaigrati u majici “najljućeg suparnika”.

PAŠALIĆ: Tu mislim da je Zadranima ipak puno teže. Zato što se u Zadru prvenstveno prati košarka, to je sport broj 1. Svakom je igraču iz Zadra prelazak u Cibonu donio više ili manje i neke bolne trenutke. Sjetimo se samo Marka Popovića, to je, mislim, nešto što se i dan danas još pamti. A Splićani? Oni su okrenuti prema Hajduku, pogotovo u posljednjih 20 godina. Meni doma, u Splitu nitko neće prigovoriti što sam odabrao Cibonu.

Sad je Drago spomenuo splitsku opsjednutost Hajdukom, ali kako razumjeti činjenicu da Hajduk nikada nije, a teško da ikada i hoće, osvojiti neki europski trofej, dok je KK Split bio trostruki prvak Europe. Pa što još treba učiniti da i Žuti s Gripa uđu Splićanima pod kožu, da dobije primjeren status u gradu?

DELAŠ: Ma, nije potrebno puno. Split voli košarku, vidjelo se kada je bilo finale prvenstva pa se tražila ulaznica više. Nogomet je posebna stvar i ljudi žive za Hajduk. Kad Hajduk dobije, ljudi zaborave na životne probleme. Košarka, rukomet... oni već trebaju napraviti neki rezultat da bi privukli ljude. Splićanima je malo potrebno da se zapale. Ove sezone imaju i solidnu momčad.

Vujčić, Grgurević i Subotić. Trojica su se kapetana vratila na Gripe.

DELAŠ: Ha, sigurno da je dobro za klub, ali nadam se samo da neće sada zapostaviti mlade igrače. Cijelo vrijeme ide priča “mladi, mladi”, pa su doveli četiri-pet starijih igrača. Nadam se samo da će oni biti sada ovdje da pomognu mladima, a ne da sebe razigravaju. Ima dosta talenata u Splitu i bila bi šteta da ne igraju.

Drago Pašalić je 2002. bio uz Roka Ukića najbolji igrač reprezentacije koja je osvojila juniorsko europsko zlato. Od tada je Roko stasao u standardnog seniorskog reprezentativca, kapetana... Gdje je nestao Drago?

PAŠALIĆ: Iz te su generacije Roko i Marko Tomas dobili veliku minutažu kroz Euroligu, igrali su u najjačim europskim klubovima. Marko Banić izborio se za dobru minutažu u Bilbau, dok sam ja malo ipak bio ptica selica. Iz godine u godinu mijenjao sam sredinu, pogotovo neposredno nakon odlaska iz Splita. Nikada nisam dobio pravu priliku. Možda tek u Grčkoj, u PAOK-u. U Ülkeru na kapaljku, u Bilbau dvije godine isto tako ne onoliko koliko sam očekivao.

Slažete li se da vam je sljedeća sezona Eurolige u biti debitantska u ovom natjecanju jer ste dosad obojica na euroligaškim parketima proveli tek pokoju minutu?

PAŠALIĆ: Je, to što sam igrao u Ülkeru doista se može svesti na minute na kapaljku. To ne mogu shvatiti kao ozbiljnu euroligašku sezonu. Nisam u Cibonu došao samo radi Eurolige, ali da to jest primaran motiv dolaska, prije novca, to da.

Kako danas izgleda biti košarkaš Cibone? Kluba neizvjesne budućnosti, opterećenog dugovima... Remeti li koncentraciju?

DELAŠ: Ne čitam novine, tako da sve što znam, doznam ako mi netko nešto kaže. Nastojim samo raditi svoje. Klub ne čini ime, nego ljudi.

Vaš trenutačan osobni cilj?

PAŠALIĆ: Prvo, žena mi treba svaki dan roditi, dakle da tu sve prođe u redu. A u košarci... svakako je želja Top 16.

DELAŠ: Da za godinu dana budem bolji igrač nego sada.