Sadašnjim zadarskim čelnicima vjerojatno nije bilo potpuno razvidno što je u dva-tri navrata, koliko su kod njega hodočastili prije i poslije ljeta, htio reći gradonačelnik dr. Zvonimir Vrančić kad im je predočio okrutnu stvarnost da u gradskoj blagajni za sada i do daljnjega za klub nema novca. Zadar je oduvijek bio čvrsto naslonjen na gradski proračun (čitaj: novac koji su dali građani), i u vremenima kad je kriza bila predaleko, uvijek se nekako znalo izaći na kraj. Danas, kad se iz gospodarstva više ne može besplatno dobiti ni voda za osvježenje na treninzima i na utakmicama, situacija je više nego kritična. I danas je Zadar pred veoma visokim zidom, a potezi koji se dnevno događaju mogu biti samo i jedino ono što spada u tzv. vatrogasne mjere. A Vrančić, kad je već spomenut, samo je želio upozoriti da okolnosti ne dopuštaju da klub ima “veće oči od želuca”.
Nakon što je otpušten Ricardo Greer, a Danijel Jusup javno je kazao da preuzima dio odgovornosti što nije pogodio s njim, uvjetno je nastalo olakšanje jer “više ne treba za igrača sav novac”, pa je po istom receptu osvijetljena i druga strana medalje nakon odlaska Jurice Golemca.
Treći čovjek za kojega “ne treba sav novac” je Hrvoje Perinčić s kojim je također sporazumno raskinut ugovor, ali na ime njegove fizičke nedovoljne pripremljenosti i neizvjesnosti u stilu “ne zna se kad će...” Cijenu je, ipak, valjalo platiti, makar i djelomično. Jer nije ugovor nešto tek tako, običan papir koji je moguće negdje zabašuriti. Ricardo Greer inkasirao je novac za dva mjeseca, Jurica Golemac za gotovo tri, a Hrvoje Perinčić dobio je prijašnji dug (nije sporno da mu je taj novac pripadao) i jednu plaću. U sva tri primjera trener Jusup isticao je da ljude treba platiti za ono koliko su u klubu proveli i što su u tom vremenu dali. U službenim utakmicama Perinčić i Greer nisu dali ništa jer su otišli prije, a Golemac je u 130 minuta po valorizaciji bio peti. Novčano, “što krpe, što konca”, skupilo se nekih 700 tisuća kuna, zbog čega ni slučajno ne treba osuđivati spomenute igrače. Oni su samo “izvođači radova” koje je netko unajmio za određeno razdoblje.
Škrti Škoti ili Bračani
Time što je otpustio tri igrača, Zadar se prometnuo u lik iz vica o škrtom Škotu (može i Bračaninu) koji se, došavši kući, pohvalio da je uštedio novac “jer je trčao za autobusom” (u bračkoj inačici radi se o plivanju za trajektom), pa nije ništa potrošio. Pitanje je samo kako se u Zadru još nitko nije sjetio “genijalnog” rješenja o potpunoj uštedi. Naime, da je nekako otpustiti sve (ali baš sve), pa troškove svesti na ništicu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....