U razdoblju manjem od tri godine hrvatski je sport izgubio pet trenerskih velikana u dva elitna svjetska sporta.
Prvi nas je 13. prosinca 2020. napustio Otto Barić (87), nogometni velikan, nekadašnji izbornik Vatrenih. Zlatko "Cico" Kranjčar preminuo je 1. ožujka 2021. godine u 65. godini života. Košarkaški velikan Petar Skansi (77) napustio nas je 4. travnja 2022. Kao izbornik nam je ostavio povijesnu i neponovljivu srebrnu medalju s Igara u Barceloni 1992. Medalja koja će uvijek imati poseban sjaj ne samo za hrvatski sport nego i za hrvatski narod. Miroslav Ćiro Blažević preminuo je 8. veljače ove godine, dan prije svog 88. rođendana. Ćirina ‘82. s Dinamom i ‘98. s Vatrenima ostavština su koja je hrvatskom nogometu i narodu također donijela neopisivu sreću i vrijednost.
I sada je otišao Mirko Novosel, trener i vizionar koji je osmislio i izgradio Cibonu s Draženom, koji je košarku tih 80‘-tih pretvorio u pokret.
Družeći se jednom zgodom s Mirkom u njegovom stanu u Zrinjevcu, diveći se privatnom muzeju koji je sam osmislio i napravio u podrumu svog stana, nakon što smo ga kompletnog obišli, nekako je tužno podvukao.
- Pogledaj sve te medalje i sva ta priznanja. Ima ih na stotine. A sve češće se uhvatim kako razmišljam o tome da je u ovoj državi, pa i hrvatskom sportu sve manje onih koje to uopće zanima. Gradio sam nešto tako veliko cijeli svoj život, imao sam i pogrešaka, ali napravio sam toliko toga što mnogi uspješni ljudi ne mogu zajedno napraviti u nekoliko života. I bojim se da će jednom kad i ja napustim ovaj svijet sve to otići u zaborav.
Znao je dobro Mirko Novosel što govori. Mi smo država u kojoj tako često priznajemo samo trenutak. Proslavit ćemo veliku pobjedu i medalje, slikat ćemo se s pobjednicima, u tom im trenutku obećavati brda i doline, ali već sutradan ćemo većinu toga zaboraviti.
Hrvatski sport već godinama opasno tone. Hrvatska košarka već je odavno potonula. Od vremena kada je Novosel kao izbornik ili važan dio stožera osvajao četiri olimpijske medalje i dva puta bio klupski prvak Europe došli smo do toga da igramo u zadnjem jakosnom razredu protiv Irske i Luksemburga.
Uskoro je Cibona ostala bez svega i pretvorila se u prosjaka koji godinama živi dan za danom, krpajući se i sramoteći se dugovima i rezultatima
Uz sve već toliko puta ispričane priče o tome koliko državu nije briga za profesionalni sport, hrvatska košarka potonula je i zbog toga što više nije imala vizionare kakav je bio Mirko Novosel. U punoj snazi stvorio je europskog giganta u srcu Zagreba. I dobro je znao da to neće biti dovoljno za ostati na krovu Europe. Pa je bio jedan od ključnih ljudi u projektu Univerzijade koja je 1987. potpuno promijenila sportski izgled Zagreba. Znao je Novosel da bez infrastrukture i praćenja modernih trendova nećemo moći ići u korak sa svijetom. Koliko god talentirani bio i s loptom u rukama ili nogama.
Tražeći način kako će Cibona dobiti svoj dom Novosel je došao do genijalne ideje o "ciglicama".
- Morali smo izmišljati razne akcije kako da isfinanciramo izgradnju naše dvorane. Izmislili smo te ciglice koje smo prodavali ljudima koji su to odlično prihvatili, prodavali smo i stolice. Masovno su ih navijači kupovali i stvarali fond iz kojeg se onda gradio naš sportski centar. Isplatili smo to sa svojeg žiro računa. Cibona je dobila svoju dvoranu, svoje prostore, svoju financijsku "žilu kucavicu". To nam je jamčilo budućnost, to je značilo da ćemo i nakon Dražena ostati u Euroligi.
Tako su to radili vizionari. Oni koji su došli nakon Novosela nisu imali vizije, nego samo ideje. Svi znamo čija je korist zauzimala prvo mjesto u tim idejama. Uskoro je Cibona ostala bez svega i pretvorila se u prosjaka koji godinama živi dan za danom, krpajući se i sramoteći se dugovima i rezultatima.
- Kada u sportu izgubiš ljude koji znaju raditi, neupitno ideš prema dnu - zaključio je Novosel naše druženje tog lijepog zagrebačkog popodneva.
Hrvatski nogomet i košarka u manje su od tri godine izgubili pet velikana. Svaki je od njih na svoj način nenadoknadiv. Posebno Mirko Novosel. Danas smo ga izgubili zauvijek, ali hrvatska košarka izgubila ga je odavno. Još kada je 90-tih zaključila da je Novosel ostario i da ga je vrijeme pregazilo. Ne mareći što u svojim redovima nema nikoga barem sličnih kapaciteta i vizije. I zato nam je košarka danas tu gdje jest...