Presuda je apsurdna! Nema šanse da za to odgovaram. Branit ću se i dalje samo istinom. Ako treba, sto godina ću ići u zatvor, ali ništa od toga ne priznajem. Jer sve je to protuzakonito i upereno protiv mene osobno - tako govori Giuseppe Pino Giergia, hrvatska i svjetska košarkaška legenda, nakon što ga je Općinski sud u Zadru osudio na bezuvjetnu kaznu od dvije godine zatvora zato što je kao direktor KK Zadar u razdoblju od 2005. do 2009. oštetio državni proračun za šest milijuna kuna neplaćenog poreza.

Ja sam radio košarku

Istina, presuda je nepravomoćna, slijedi žalba i odluka višeg suda. Moguće je da presuda na kraju bude potvrđena, ukinuta ili da Giergia pak bude oslobođen, ali bez obzira na konačan ishod, osuda košarkaške legende, kojoj u 84. godini prijete dvije godine zatvora, glavna je tema razgovora u “gradu košarke”.

- Budući da sam ja obogatio košarkaški klub Zadar, jer sam, po presudi, klubu “uštedio” šest milijuna kuna, očekujem da mi se donese smrtna kazna. Neka tako i bude - kaže cinično Giergia na početku našeg razgovora.

Želite reći da su optužbe neosnovane?

- Petnaest godina prije mog dolaska u KK Zadar na snazi je bio isti modus operandi po pitanju vođenja kluba, poslovanja i politike prema igračima. U klub sam došao kako bih napravio nešto košarkaškog reda, kad se već investira toliko novca. Nisam tamo došao voditi poreznu politiku kluba. Ja nisam porezni, nego košarkaški ekspert. Kad sam došao u klub svi su ostali na svojim radnim mjestima i radili na isti način kao i prije mog dolaska.

Bio je to uhodan sustav od početka 90-tih...

- Pogledajmo sve osobe koje su tamo bile prije mene. Počevši od Ivice Suraća, Petra Šale, tada državnog pravobranitelja, Nebojše Belića, Jose Škare, bivšeg ministra socijalne skrbi, Darija Jurina, šefa zadarske Gospodarske komore, Jose Magaša, direktora Tankerske plovidbe, Bože Jusupa, vlasnika Tankerkomerca, Zvonimira Vrančića, ravnatelja zadarske bolnice... Onda je došao Kristijan Magaš, sin pokojnog Jose... Po dolasku sam rekao: “Ja sam došao raditi košarku, a vi radite kao što ste radili i prije mene”. Prošle su četiri revizije i sve je bilo fantastično. Kad ih sada pitam tko je otvarao žiro-račune u inozemstvu, nitko ne zna. Ja u životu nisam ušao u te banke! Ja sam se bavio košarkom jer sam košarkaški ekspert i to sam dokazao. U četiri godine mog vodstva osvojili smo pet trofeja. I ušli smo na Final 8 Europskog kupa u Torinu. Pogledajte saldo kluba zadnjih 12 godina i koliko smo novca za to potrošili?

Jeste li vi dogovarali angažmane igrača?

- Angažman svakog igrača i novac za njega ovisio je o proračunu kojeg sam imao na raspolaganju. Niti jedan cent nisam mogao potrošiti bez odobrenja Upravnog odbora. A supotpisnici su bili predsjednici.

To su bili Kristijan Magaš, Zvonimir Vrančić i Dino Perović?

- Da. Prije njih su bili drugi direktori i svi su na isti način radili. Ja sam kao direktor sve morao potpisati, odnosno, supotpisati po ”zapovjednoj odgovornosti”. Ali, ako petnaest godina to tako funkcionira, a četiri revizije u mom mandatu prođu bez zamjerki, zašto sam samo ja stradao? Ako sam ja kriv, onda su i svi oni kriminalci.

U sukobu još od 1997.

Je li vam od početka kaznenog progona prije 12 godina itko iz kluba pomogao?

- Moj sukob s klubom i tim ljudima počeo je prije više od dvadeset godina, 1997. ili 1998., kada sam u Zadar kao velikog sponzora trebao dovesti Diadoru, poznati talijanski sportski brend. Sve je bilo spremno za potpisivanje četverogodišnjeg ugovora teškog dva milijuna dolara godišnje plus kompletna sportska oprema za sve klupske uzraste, ali su me odbili. Financijski direktor je tada bio Božo Jusup, s kojim sam išao u osnovnu školu. Nakon toga u novinama su krenuli natpisi da sam ja talijanaš i da u klub želim dovesti iredentu. Dao sam tada intervju Narodnom listu, gdje sam sva imena spomenuo, od Kalmete do Jusupa, i rekao da KK Zadar funkcionira na mitu, korupciji, lažima i neznanju. Božo Jusup me tužio za duševne boli i tražio je 100 tisuća kuna. Izgubio je spor i morao platiti 25 tisuća kuna sudskih troškova. Jedan današnji direktor gradske tvrtke me nakon tog intervjua zaustavio na ulici, zagrlio i rekao: “Konačno netko ima muda reći istinu”. Obećao mi je da će svjedočiti za mene na sudu ako treba. Ali, kad je trebao doći na sud, prepao se, da ne može ići protiv Kalmete jer mu je on sve što ima omogućio, da ga je on zaposlio. Tada sam shvatio da me nije samo Božo tužio, već su svi prozvani stajali iza te tužbe. Kad sam opet došao u Zadar, klub mi je rekao da im ne trebam, da su dovoljno bogati. Tada angažiraju Arijana Komazeca i Dina Rađu. Rađa je dobio 1,2 milijuna dolara, a Komazec 100 tisuća dolara i kuću u Kožinu. Još uvijek imam te ugovore.

Giuseppe Pino Giergia

JURE MISKOVIC/CROPIX

Ti domoljubi su ksenofobi

Odakle je došao taj novac?

- Kad su u moje vrijeme dolazili takvi računi na naplatu, pitao sam što to plaćamo, a dobio sam odgovor: “Ne talasaj, šta te briga, ne daješ ti novce”. Znate li tko je Zubin Mehta? On je gostovao 1998. u Jazinama. Računi za njegov koncert došli su na naplatu klubu u moje vrijeme. Kad sam ih vidio, ja sam rekao: “Pa, ne igra ovaj košarku”. “Šta tebe briga, ne talasaj”, glasio je odgovor. Račune je plaćala gradska uprava, ali preko kluba.

Tko vas je 2005. doveo u klub?

- Došao sam na prijedlog Upravnog odbora, a iz pozadine je, kao i uvijek, najviše utjecaja imao Božidar Kalmeta, dok je Zvonimir Vrančić, kao ravnatelj bolnice, bio predsjednik kluba.

Kakav je bio dogovor?

- Da ja preuzmem košarku i nešto pametno napravim. Rekli su mi koliki je budžet i da od toga napravim momčad.

Tko je dogovarao visinu plaća za igrače?

- Visinu novca koji se mogao potrošiti uvijek je određivao Upravni odbor. Ja nisam pregovarao, ja sam sve igrače selektirao, agencije bi slale ugovore, a klub ih je potpisivao.

Tko konkretno?

- Ja sam kao direktor supotpisivao ugovore s predsjednikom Upravnog odbora.

Zašto ste 2009. otišli iz kluba?

- Nisam ja raskinuo ugovor, nego oni. Nikad nisam dobio nikakvo obrazloženje. Istjeran sam iz kluba kao zadnje govno. U ožujku 2009. dobio sam otkaz bez obrazloženja. Upravni odbor je odluku donio jednoglasno, a povjerenje su dali Zmagu Sagadinu, koji je mjesečno dobivao 18 tisuća eura.

Tko je tada bio predsjednik Upravnog odbora?

- Kristijan Magaš. Nakon Magaševe ostavke, na čelo dolazi famozna četvorka na čelu s Dinom Perovićem, koji će napraviti “čudo”.

Kako ste se osjećali u sudnici?

- Uvrijeđeno. U Zadru sam igrao 20 sezona gratis. Svi su dobili novac, stanove, a ja od KK Zadar ne mogu pokazati jednu šalicu. Sramotno je to što se dogodilo. O tome već pišu i talijanske novine. Što oni misle, da ću ja šutjeti? Svi ti veliki patrioti u klubu su zapravo obični ksenofobi.

NIKSA STIPANICEV/CROPIX

Dobro, ako vi niste krivi, tko bi trebao odgovarati za ono za što se vas tereti?

- Košarkaški klub Zadar, a ne ja. Svi oni koji su bili tamo, svi predsjednici.

Dug države je u dionicama

Gdje je tih šest milijuna završilo?

- Država je svoj porezni dug pretvorila u dionice kluba, da bi ih potom preko Ministarstva financija prenijela Gradu Zadru kao većinskom vlasniku. Prema tome, nitko nije oštećen.

U pitanju je, kažete, knjigovodstvena šteta, koja je praktički sanirana? Nitko novac nije izvukao iz kluba?

- Nitko, ni centa. U odluci suda se navodi da ja nisam stekao nikakvu osobnu korist, nego je sav taj “kriminal” išao u korist KK Zadar, koji je u to vrijeme bio sportska udruga, a Zakon o športu tada nije bio usklađen s Poreznim zakonom. Zato vam i govorim da sada, kada sam obogatio KK Zadar, smatram da zaslužujem smrtnu kaznu.