Bojan Bogdanović poručio uoči Eurobasketa: 'Igramo loše, ali ima još vremena'

U ponedjeljak su prvo pobacali torbe u autobus koji je bio parkiran ispred hotela u Strasbourgu, pa zadirkivali Željka Drakšića jer “direktni let za Dubrovnik” ispao je ovako: vožnja od dva sata do Stuttgarta, pa onda avion za Zagreb, tu stanka od pet sati i u Dubrovniku su trebali biti nešto prije ponoći.

Usput, mučio je naše košarkaše dojam koji su ostavili u posljednja tri dana u Strasbourgu. Obećavajuće s Grcima, onda raspad s Francuzima i nešto slično s Nijemcima.

Bojan Bogdanović u sva tri dana bio je najbolji hrvatski strijelac, uostalom, samo u drugoj utakmici s Makedoncima to nije bilo tako ovo ljeto. Naš prvi snajper.

I odmah pitanje, trebamo li biti zabrinuti?

- Nadam se da ne trebamo biti zabrinuti. Još je dosta vremena ispred nas, a, usput, bili smo umorni, nekompletni. No, bez obzira na sve, igramo loše i trebamo podići formu. To, mislim, nije sporno.

Što je to bilo toliko loše?

- Prije svega naša obrana. Pazite, mi smo primali po 50 poena za poluvrijeme. I od Nijemaca, čak 30 za četvrtinu, to su stvari koje nam se ne smiju događati. Posebno smo patili u obrani na “pick and rollu”, trebamo puno bolje igrati tu obranu timski, puno bolje pomagati. To je ključ. Od toga treba krenuti.

Jasmin Repeša, barem kad priča za javnost, nije zabrinut. On tvrdi da mi treniramo najviše i da će se to, kad bude najvažnije, vidjeti.

- Jedino mogu reći da se nadam da je Repeša u pravu. Umor je doista velik, nagomilalo se treninga, utakmica, putovanja, doista su nam teške noge.

Bojan Bogdanović je i jedan od onih koji je najviše igrao. Usput, vuče i u obrani, daje najviše u napadu. Može li u tom ritmu?

- Umoran sam, to je sigurno. A i čeka nas još dosta toga. Evo, gledam raspored. Imamo u Dubrovniku četiri utakmice u pet dana.

Slobodan je, valjda, bio ponedjeljak koji su proveli na putu. Do sada je odigrano pet utakmica, ostaje još odigrati čak sedam pokusa. Četiri u Dubrovniku (dva puta Crnogorci, dva puta Latvijci), pa onda i turnir u Istanbulu (Srbija, Turska, Belgija).

Je li to previše?

- Jasko sasvim sigurno zna zašto nam je raspored takav. Trebamo se fokusirati da kroz treninge i te pokusne utakmice ispravimo sve nedostatke. I da pričekamo povratak ozlijeđenih igrača.

Nismo u Strasbourgu imali Darija Šarića, protiv Francuza i Nijemaca ni Marka Tomasa, a protiv Nijemaca i Luku Žorića. Tomas je naš najbolji obrambeni igrač, recimo...

- Nama je svaki izostanak praktički nenadoknadiv, to je vrlo jasno. Riječ je o tri važna igrača u našoj rotaciji. Trebamo ih što prije natrag.

I na koncu, kako se osjeća igrač kad gubi trideset razlike koliko smo, točnije minus 32, inkasirali od Francuza?

- Ha, kako ću se osjećati? Loše, baš jadno. Eto, tako sam se osjećao. Francuzi su nas pregazili, imali 30 već u prvom dijelu. Nešto je bolje bilo u nastavku utakmice, ali znate kako je to kad se vodi 30. Malo se opusti i protivnik, pa tebi izgleda lakše...

Bit će bolje. Već od Dubrovnika. Ovo je kriza. A svaka kriza je i - prilika. Tako bar kažu.