U ponedjeljak se veći dio Hrvatske probudio okupan suncem, započeo je košarkaški život nakon Europskog prvenstva.
Već smo dovoljno puta napisali da je i bez uzete medalje u Sloveniji osvojen trofej, jer su košarkaši srcem i igrom vratili vjeru u bolju budućnost kraljice igara.
Barijera četvrtfinala
Prva ocjena prvenstva je odličan. Osam pobjeda u nizu, izboreno Svjetsko prvenstvo, probijena barijera četvrtfinala. Druga ocjena je nategnuta trojka, a odnosi se na izvedbu u posljednje dvije utakmice.
U utakmicama koje su donosile medalju reprezentacija nije bila konkurentna. Javnost je to prihvatila kao realnost pa je najčešći komentar bio “šteta”. U dva i pol tjedna javnost je shvatila i prihvatila kako izgleda košarkaška mapa Europe. Hrvatska nije bila dovoljno dobra za pobjede protiv Španjolske i Litve, ali je srušila sve koji su posljednjih godina bili između te dvije reprezentacije i nas. Uostalom, Fiba je uoči prvenstva Hrvatsku rangirala na deseto mjesto, danas smo četvrta europska košarkaška sila.
Za medalju je trebalo više zdravlja jer nemamo bogati igrački kadar kao neki drugi, ali i da veći broj igrača u završnim utakmicama odigra svoju najbolju utakmicu. Za pobjede protiv velikana nužno je da minimalno petorica budu na vrhunskoj razini. U Ljubljani se to nije dogodilo, većina ih u ta dva sudara nije bila prisutna.
Nekoliko koraka naprijed
Za generalnu ocjenu prvenstva to nije presudno. Hrvatska je napravila veliki rezultat i nekoliko koraka naprijed. No, Litva i Španjolska su pokazale što nam nedostaje kako bi u godinama koje slijede napravili posljednji korak i vratili se među osvajača medalja. Najteži dio posla tek je pred nama.
Bojan Bogdanović
Dovoljno je reći da je izabran u najbolju petorku prvenstva pored niza fenomenalnih košarkaša na njegovoj poziciji, poput Nicolasa Batuma ili Rudyja Fernandeza. Lokomotiva hrvatske reprezentacije koja u najtežim situacijama uzima loptu u ruke. Predstavio se kao vođa generacije, a stručnjacima dokazao kao kompletan igrač.
Potvrdio se kao strijelac (samo je Parker postigao više) te fascinirao javnost obrambenom igrom. Košarkaš s najviše odigranih minuta na prvenstvu. U određenim trenucima mučio se sa šutom, ali to je bila posljedica iscrpljivanja u obrani i obaveznoj igri na kojoj Repeša inzistira.
Roko Ukić
Kako prigovarati igraču koji je tijekom prvenstva odlazio u Hrvatsku kako bi injekcijama prigušio bol u tetivama i koliko-toliko se osposobio za luđački ritam Europskog prvenstva. Primio ih je i nakon utakmice protiv Grčke.
Niti jednu utakmicu nije propustio, a bilo je dana kada nije mogao normalno hodati.
Igranje obrane je najvažniji postulat u Repešinom manuskriptu, a Ukić je u drugom krugu, u kojem je izboreno prvo mjesto i Ukrajina u četvrtfinalu, zakočio glavne suparnikove adute - Koponena, Belinellija i Spanoulisa. I njemu je zbog obrane i ozljede patila igra u napdu pa nije pošteno Ukićevu igru gledati samo po slabom postotku šuta ili po tome što nije bolje razigravao. Po asistencijama je deseti igrač prvenstva.
Kruno Simon
Jedno od pozitivnijih iznenađenja turnira. Iskoristio veću minutažu i važniju ulogu u momčadi koju je dobio nakon što se ozlijedio Marko Tomas.
Šutom i konstantnošću je ulijevao sigurnost i samopouzdanje koje je iskorišteno da bi trijumfalni niz narastao na rekordnu osmu pobjedu. Onu najvažniju, četvrtfinalnu. Drugu polovicu prvenstva odigrao s hematomom na stopalu, nastupio i protiv Grčke iako je na jutro utakmice odlučeno da zbog ozljede pauzira.
Ante Tomić
Igrač o kojem se najviše raspravljalo. Zauvijek će ostati podatak da bi bez njegovih slobodnih bacanja i lijevog ulaza u završnim sekundama utakmice protiv Gruzije, 2013. bila zapisana kao još jedna noćna mora, a ne bajka iz najljepših snova i početak renesanse.
Za osvajanje medalje nedostajali su njegovi koševi.
Nije dobro kada s dva metra traži komplicirana rješenja umjesto da ide “ravno na koš”. Ne sviđa nam se kada odbija odgovornost, odnosno ne koristi visinu (217 cm) da bez obzira na veličinu suparnika šutom ili zakucavanjem završi napadačke akcije.
Nepreciznost i neodlučnost nadoknađivao je ulogom kapetana zračne plovidbe (treći po skokovima na Eurobasketu), u obrani je bio bolji nego u napadu. Veliki dio turnira bio je pod tabletama. Možda je i to utjecalo da ne opravda ugled jednog od dva najbolja euroligaška centra.
Dario Šarić
Stalno je govorio da je svojim dolaskom donio sreću reprezentaciji. Možda i je, ali od toga je važnije da je bio kvaliteta više u igri Hrvatske. Samo se u rijetkim trenucima vidjelo, kada bi se malo zaigrao, da se radi o 19-godišnjaku. T
inejdžer je pokazao da bez problema može igrati s velikim dečkima. Ima urođeno razumijevanje igre, ne fali mu hrabrosti da uzme i pogodi šut u prijelomnim trenucima. Talent kojeg još uvijek treba glancati. I paziti da u svom odrastanju ne zaluta.
Dontaye Draper
U većem broju utakmica s Draperom kao playmakerom igra hrvatske reprezentacije je bila tečnija, a protok lopte brži. Hrvatski metak iz Baltimorea je mirnoćom, brzim rukama i krađama pokrenuo reprezentaciju u utakmicama protiv Gruzije i Ukrajine. Problemi s tetivama koje je imao u klubu, nastavili su se na prvenstvu.
Damjan Rudež
Aktivirao snajper u utakmici koja je otvorila put prema četvrtfinalu. S dvije trice u produžetku ušutkao je celjsko grotlo. Dva boda osvojena protiv domaćina Slovenije koji je, kao i Hrvatska, prolazio u drugi krug, najavile su da će Ljubljana sljedeći tjedan biti crveno-bijela. Na još bolji način, s pet dalekometnih torpeda, potopio je finsku lađu. Treći najuspješniji igrač turnira po postotku ubačenih trica.
Damir Markota
Dobri duh reprezentacije. Protiv Gruzije odigrao za pamćenje. Od promašene konstrukcije koša i ispadanja lopte iz ruku na startu utakmice, preobrazio se u čovjeka koji je tricom izvan svakog rezona okrenuo utakmicu na stranu Hrvatske. Na početku polufinala protiv Litve iskrenuo gležanj, ali nije se inzistiralo da pod svaku cijenu zaigra u utakmici za brončanu medalju. Jedini reprezentativac bez kluba.
Luka Žorić
S oba ozlijeđena gležnja nije mogao pokazati zašto je Željko Obradović zatražio od Fenerbahçea da iskrca milijun kako bi mu ga doveli, niti je to bio Žorić kakvog smo gledali u Euroligi.
Samo dvaput je igrao više od 20 minuta. Najbolji je bio protiv Češke kada je pomogao u uništavanju Jana Veselyja. Tijekom priprema je ozbiljno razmišljao da se povuče iz reprezentacije, ali Repeša ga je uvjerio da mu treba. Dok je mogao, energijom je nosio reprezentaciju.
Lukša Andrić
Nije bio trula jabuka, iako ima najveću reputaciju od trojca koji je dobivao samo mrvice. Ostaje dojam da je protiv Grčke i Litve trebao više igrati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....