Zove se Luka. I to je sve što trebamo znati. Optimistično tipkaju navijači Gonzage u komentarima na društvenim mrežama. Zašto? I oni su dobili svog Luku. Nedvojbeno, pristaše kultnog sveučilišta aludiraju na košarkaški repertoar slovenskog majstora, Luke Dončića, čiji je imenjak prošlog mjeseca sletio na američko tlo. Zamijenivši Lanište sa sjeverozapadom SAD-a, Luka Krajnović okrenuo je stranicu prema novoj košarkaškoj avanturi.
Paralelno, otvorio je i vrata iza kojih stoji prestižna odskočna daska, po kojoj je svojevremeno gazio i legendarni John Stockton, daleko najpoznatiji izdanak Gonzagina pogona, a bila su tu i nešto mlađa, svježija imena, poput Domantasa Sabonisa i Cheta Holmgrena. Nakon što je prošlu sezonu hrvatske Premijer lige, noseći dres Bosca, okončao s nagradom za najkorisnijeg igrača osnovnog dijela sezone, ali i titulom najboljeg strijelca, 19-godišnji bek uputio se u grad Spokane, u saveznoj državi Washington.
Iako je trenutačno devet sati "u minusu", u odnosu na hrvatsko vrijeme, s talentiranim mladićem uspjeli smo uskladiti kazaljke za jedan podulji razgovor. Dok se kod nas već lagano mračilo, dan je za Luku - tek počeo.
- Sve je onako kako sam i zamišljao. Nije isto kao kući, drugačije je, ali ne na loš način. Grad je manji nego Zagreb, ima oko 200 tisuća stanovnika, vlada neki obiteljski ugođaj i ljudi su vrlo ljubazni. Zasad je sve super, na vrhunskoj razini - kaže nam Krajnović, koji je prije četiri tjedna stigao u SAD.
Nakon što je nedavno završio srednju školu, maturiravši u Privatnoj sportskoj i jezičnoj gimnaziji "Franjo Bučar", naš sugovornik košarkaške vještine odlučio je brusiti na američkom sveučilištu. Kako to obično i biva u toj situaciji, paralelno s treninzima moraju se izvršavati i studentske obaveze.
- Imamo predavanja kao i svi, pritom moramo imati neki minimalni prosjek, kako bismo mogli nastupali na utakmicama, tako da nema gotovo nikakve razlike između ostalih studenata i nas. Moj "major", odnosno područje koje sam upisao, i iz kojega bih trebao dobiti diplomu, vezan je uz sportski menadžment.
Europska košarka
Uzmemo li u obzir i košarku i faks, zanimalo nas je kako mu sada izgleda jedan prosječan dan.
- Primjerice, ujutro odem u teretanu, a nakon toga imam dva predavanja. Zatim imam individualni košarkaški trening, poslije toga je ručak, a onda imamo timski trening. Nakon toga slijedi obrok, tuširanje, a navečer imam ili predavanje, ili šuterski trening. Dakle, dan mi je od osam ujutro, do negdje, osam-devet sati navečer, prilično ispunjen. Je li teško uskladiti sve to? Ne bih rekao da je teško, iako mi je bilo malo čudno u početku, ali navikavam se dosta brzo.
Kakav je život na američkom sveučilištu? Ne treba ignorirati činjenicu kako su mnogi percepciju o tome izgradili na temelju brojnih filmova slične tematike, u kojima studenti žive "lud" život, gdje su partyji neizostavan dodatak.
- Možda bi bilo tako da sam u nekom većem gradu, ovdje svi su opušteni, ali nije tako "divlje". Međutim, mene to ne zanima, niti me ikada zanimalo, fokusiran sam na napredak.
Prekoračivši preko rubrike "ostalo", okrenuli smo se ključnoj temi - košarci. Gonzagina momčad u prvu sezonu sveučilišne košarke zagazila je davne 1907. godine, a prije 102 godine dobili su etiketu u imenu koju ponosno nose i danas - "Bulldogs" - uz logo buldoga koji neodoljivo podsjeća na zaštitni znak navijača Dinama, Bad Blue Boysa. Iako je bilo ponuda iz Europe, pa čak interesa i iz Hrvatske, Krajnović se odlučio otići "preko bare", u momčad popularnih "Zagsa".
- Razmišljao sam nakon završetka prošle sezone, imao sam dojam kao da svi najbolji igrači odlaze u Ameriku. Počeo sam se malo više zanimati za koledž košarku, vidio sam da se igra brzo, čvrsto, drugačije nego kod nas. Uvijek sam si zadavao visoke ciljeve, a nakon razgovora s roditeljima i s agentom, odlučio sam pokušati. Gonzaga je koledž koji igra vrlo "europsku" košarku. Nisam stigao negdje gdje mi neće biti jasno kako se igra, gdje će biti puno divljenja i čuđenja, ovdje se igra kao u Europi. Nisam znao puno, ali svjestan sam koliko je tu bilo dobrih igrača.
Iako će sezonu otvoriti početkom studenoga, lagane pripreme već su u tijeku. I za vrijeme pripremnog razdoblja, ali i duž čitave sezone, Gonzaga će, kao i uvijek, uživati veliku podršku na domaćim utakmicama.
- Otkako je napravljena nova dvorana, 2003. godine, svaka je utakmica rasprodana. Na tribinama bude po šest, sedam tisuća navijača.
Dok sportaši na američkim koledžima donedavno nisu imali pravo na zaradu, odlukom Vrhovnog suda, to se promijenilo. Ukinuta su gotovo sva ograničenja u tome koliko sportaši mogu zaraditi od korištenja njihova imena, imidža i lika, amorfne kategorije poznate pod kraticom - N.I.L. No, to nije bilo odlučujuće u njegovoj odluci.
- Sigurno je odigralo neku ulogu, ali nisam se time vodio. Odlučio sam se za novi cilj, smatrao sam da je to najbolja odluka, svi maštamo o tome. Ujedno, pogledamo li povijest, ovo je i poput stepenice do NBA. Košarka je na visokoj razini, i tu se mogu dodatno razvijati.
"Mnogi su rekli da sam se zeznuo"
Prije 23 godine na Gonzagu je stigao još jedan Hrvat, Mario Kasun, koji u konačnici tamo nije nastupao zbog "afere Zrinjevac", kada je dobio suspenziju od Hrvatskog košarkaškog saveza, pa je dvije godine bio izvan košarke.
- Nismo se čuli, nisam ga nikada upoznao. Međutim, nisam posve siguran, ali čini mi se da sam čuo da je jedan od naših pomoćnih trenera bio njegov suigrač, čini mi se da su i dijelili sobu u to vrijeme - kaže Krajnović.
S druge strane, pak, Luka se nije previše naigrao u Ciboni prošle godine. Stigao je početkom 2022., kao jedan od najvećih hrvatskih talenata, a nakon završetka sezone vratio se u Bosco. Avantura je to zbog koje, ipak, nimalo ne žali.
- Mnogi su rekli da sam se zeznuo tom odlukom, ali ne razumiju da sam ja dobio jako puno toga s Cibonom, trenirajući svakodnevno s igračima koji igraju ABA ligu. Htio sam ostati, da je sve bilo kako treba, ali bila je panika, puno je igrača otišlo, klub je bio pred gašenjem… Znate već što je bilo.
S obzirom na to kako se najbolje osjeća u ruhu "playa", na Gonzagu je stigao upravo zbog okupiranja te pozicije. Ambicije su uvijek visoke, naročito u sveučilišnoj košarci, gdje, praktički, svaka momčad može odjahati do naslova.
- Tražili su višeg playmakera (196 centimetara visok nap.a.), koji može zabiti i asistirati, pomoći od prve sekunde. Igrat ću onoliko koliko zaslužim, sve je na meni. Da, svi ovdje mogu doći do titule. Gonzaga je dvaput igrala finale, i to nedavno (2017. i 2021. nap.a.), vrte se tu oko naslova, tako da je to svake godine i cilj - kaže nam Luka, koji drži kako su mu igra "jedan na jedan" i šut iz izrađenog driblinga najveća oružja. Ipak, smatra kako može napredovati u svim segmentima.
Pomoćnik Šariću, Hezonji i Zupcu
Njegov novi "šef" ikona je sveučilišne košarke. Trener Mark Few pred početkom je 25. sezone na klupi Gonzage. O kakvom je imenu riječ, svjedoči i činjenica kako je bio pomoćnik Steveu Kerru u američkoj reprezentaciji na nedavnom Mundobasketu u Aziji. Dok je glavnu riječ vodio upravo strateg Golden State Warriorsa, pomoćnici su mu bili treneri Miami Heata i Los Angeles Clippersa: Erik Spoelstra i Tyronn Lue. U renomiranom društvu bio je i Few.
- On je jako veliko ime, svojevrsna "pojava". Imao je vjerojatno puno prilika da bude trener na drugim mjestima, ali voli Gonzagu. Tek je došao prije nekoliko dana, nakon Svjetskog prvenstva.
S druge strane, Hrvatske (opet) nije bilo na svjetskoj smotri. No, izabranici Josipa Sesara imali su radno ljeto. Na popisu za prve akcije bio je i Krajnović, koji se, nakon početnih kvalifikacijskih izazova, pridružio posebnoj škvadri u Zagrebu. Društvo na treningu činili su mu Ivica Zubac, Dario Šarić, Mario Hezonja i Jaleen Smith. Ipak, imao je i poseban zadatak.
- Uh, bilo je super s "repkom". Jedno od boljih iskustava, bila je velika čast uopće se nazivati seniorskim reprezentativcem. To je također nešto o čemu sam sanjao od malih nogu, uvijek ću se rado odazivati na pozive. Tijekom ljeta nisam išao u Irsku i Luksemburg, na zadnje utakmice u pretkvalifikacijama, jer su mi rekli da ostanem u Zagrebu i lagano uvedem ostale dečke u naše akcije. To je bilo posebno iskustvo, voditi takva imena kroz naše akcije. Je li bilo treme? Malo, u početku, ali shvatio sam koliko su to dobri "likovi", zaista sam uživao.
Dok bi ga u Zagrebu vjerojatno, kao i većinu igrača iz domaće košarke, prepoznali tek oni najvjerniji pratitelji, na Gonzagi je postao poznata "faca" već u prvim danima.
- Ovdje nema momčadi američkog nogometa, tako da je gotovo sav fokus na košarci. Tretiraju nas, praktički, kao zvijezde. Da, prepoznaju me ljudi na ulici, žele razgovarati, fotografirati se... (smijeh) Već je to krenulo, ne želim da me to ponese, nastojim ostati skroman. Šok? Pa je, bilo je čudno u početku. Ljudi ovdje drugačije žive košarku.
"Modrića svi znaju"
Iako svakodnevno ima priliku gledati umirovljeni dres Johna Stocktona (broj 12), najboljeg asistenta (15.806 asistencija) i najboljeg "kradljivca" (3265 ukradenih lopti) u povijesti NBA lige, Krajnović je košarkaške uzore pronašao u Europi.
- Uzori su mi trenutačno Dončić i Jokić, ne samo zato što su s "naših" prostora, nego mi se sviđa njihov način igre, razmišljanje i čitanje. Našli su način da najbolje igraju u svom ritmu, koji nije niti prebrz niti prespor, jednostavno i inteligentno igraju - kaže nam Krajnović, koji je tijekom mladosti nosio broj sedam na dresu, a na Gonzagi će, kao i u Boscu, nositi broj tri. Naravno, i Dražen je odigrao ulogu u tom odabiru.
Iako smo se dotaknuli i NBA drafta, nastojeći iz Luke iščupati snove o budućnosti, dugoročnih planova nije imao, ostavši fokusiran isključivo na nadolazeću sezonu. Dok u slobodno vrijeme najviše prati košarku, kaže nam kako će morati "baciti oko" i na američke sportove, s obzirom na to da američki nogomet uživa enormnu popularnost. Ipak, na spomen "pravog" nogometa, brzo smo u "koktel" razgovora umiješali i Hrvatsku, ali i našeg najvećeg ambasadora.
- Neki su ovdje čak znali gdje je Hrvatska, dok ju je dio njih miješao s nekim drugim državama. Znate, ne igra se samo NBA na PlayStationu, svi su počeli igrati Fifu, pa tako svi znaju i za Luku Modrića. On je svugdje poznat, Luka je najveći - zaključio je drugi Luka u vedrom tonu.