Konačni obračun: Španjolci imaju pakleni plan, ali SAD stiže s gladnim lavovima

Kad su Jerry Colangelo, direktor u USA Basketballu, i izbornik Mike Krzyzewski radili plan američke selekcije od 2014. do 2016, znači počevši od SP-a koji upravo slijedi pa zaključno s Igrama u Riju, vjerojatno su mogli pretpostaviti da neće na okupu imati sve zvijezde. Nije godina Igara, a to je prevedeno moglo sugerirati da će nositelji dobro promisliti imaju li namjere žrtvovati ljeto za reprezentaciju.

Opet, Colangelo i Krzyzewski bili su svjesni da vjerojatno neće imati LeBrona Jamesa i Carmela Anthonyja (obojica pakleno rade, spustili su tjelesnu težinu za sedam-osam kilograma, što znači da će iduće sezone puno više puniti vanjske pozicije i igrati s loptom), da se Kobe Bryant ionako nakon Londona oprostio od reprezentacije, sumnjali su i što će se dogoditi s Chrisom Paulom, znali su i da je Kevin Love u statusu mijenjanja kluba. No nisu očekivali da će biti u situaciji u kojoj su danas.

Uz otkaz Lovea, stigli su problemi s leđima Blakea Griffina, no bilo je to daleko od zvona za uzbunu. Jer, bio je to i nadalje moćan popis.

Teška tri-četiri dana

Onda su se dogodila tri-četiri teška dana. Na koncu uvodnog kampa u Las Vegasu u međusobnoj utakmici brutalno je stradao Paul George, jedan od onih koji su trebali imati debi na međunarodnoj sceni. A nakon toga stiglo je priopćenje Kevina Duranta, jedinog s ozbiljnim međunarodnim iskustvom, Duranta koji je pohodio prvi dio priprema u Las Vegasu, kako se “ne osjeća ni fizički ni psihički spremnim igrati ovo ljeto za SAD”.

Iako su pokušali gurnuti stvari pod tepih, situacija u USA Basketballu učas je postala alarmantna, što sugerira i hitan poziv Rudyju Gayu, koji nije bio na startnom popisu, ali je jedan od onih, a takvih je malo, koji zna kako je to igrati velika natjecanja jer je bio dio zlatne momčadi sa SP-a u Turskoj.

A s druge strane stizale su priče o “nikada jačoj Španjolskoj”, koja je domaćin i koja ima sveti cilj. U oproštaju velike generacije na svom parketu želi osvojiti naslov svjetskog prvaka, prekinuti dominaciju SAD-a koja traje od SP-a u Japanu.

- Pa, možda su se i opustili, možda su opet u onom filmu u kojemu su bili u godinama kad nisu osvajali, dok nisu udarili u zid - kaže danas Roko Ukić, kapetan Hrvatske, razmišljajući o SAD-u.

Ukić dodaje:

- Ovo je reprezentacija koja nema velikog međunarodnog iskustva, redom sastavljena od velikih potencijala, ali mladih momaka. Doista, ni SAD danas nije u poziciji da olako shvaća konkurenciju ako im nedostaje prvih deset igrača, posebice što je ta konkurencija sve bolja.

Računaj na Rosea

Jerry Colangelo i Mike Krzyzewski dobili su u zadatak da SAD zadrže “tamo gdje im je mjesto” nakon posrtaja na dva vezana SP- a (2002. i 2006), uključujući i Igre 2004. Otada do danas to je moćan stroj koji se sprema za protivnike, koji nije izgledao bahat na velikim natjecanjima, koji je sve lomio. I koji ne zna za poraz od polufinala SP-a 2006. Što je do danas već punih osam godina dominacije.

- Sjetite se da su i tada, govorim o Ateni 2004. i Japanu 2006, u toj reprezentaciji bile velike nadolazeće zvijezde, da su tamo bili i LeBron James i Carmelo Anthony, ali mladi, bez velikog iskustva i da su gubili. Stoga je to međunarodno iskustvo vrlo značajno po meni - još će Ukić.

U momčadi je danas jedan centar oko kojega će se sve vrtjeti, Anthony Davis, koji je bio u Londonu, kao što je tamo zlato osvojio i James Harden. Obojica bez značajnijeg doprinosa. Kao što ga na SP-u 2010. nisu imali Stephen Curry ili Rudy Gay. No bio je tamo Derrick Rose, koji je sada međutim povratnik. On osim početka lanjske sezone nije igrao praktički pune dvije sezone. Iako je NBA ligu napustio kao MVP. I lomom ligamenata koljena.

- Igrati protiv SAD-a zadnjih godina znači igrati protiv momčadi koja ne dominira visinom, ali je bilo koja postava na parketu u stanju sve preuzimati u obrani. Konkretno to znači da si ti kad igraš protiv SAD-a u poziciji da rješavaš situacije u “miss-matchu”, ali to praktički nije “miss-match” jer su ti ljudi, pa i bekovi u stanju zadržati centre svojom snagom.

Usto, recept Krzyzewskog je posljednjih godina bila i agresivna obrana, udvajanja na pola terena, pritisak na loptu. Tražio je što više otvorenog terena, tražio je tranziciju, kojom je lomio protivnike.

- I imao je uvijek čudesne šutere. Tako slaže momčad, traži uvijek ljude koji će staviti s vanjskih pozicija, kao što je to, recimo, Kevin Durant, ili kad su bili svi tu, takvi su Anthony ili Bryant. Sjetite se da su oni u Londonu znali pogoditi i 18, 20 trica po utakmici.

Tu su radili razliku. No danas tih vedeta nema. Tko će biti u njihovim ulogama?

- Očekujem da će se mnogo toga vrtjeti oko Curryja, tu je svakako Harden. Od onih mlađih čini mi se da bi na štih mogao doći Lillard, jer on igra bolje bez lopte, od recimo Kyrieja Irvinga. Nemaju Lovea, koji im je davao snagu u reketu, ali sada će tu osloniti na pokretljivost Davisa. OK, tu je i Rose, očito je zdrav, na njega uvijek treba računati. Opet, uloge na parketu ne daje isključivo trener, uloge na parketu određuju se i unutar igrača, pa i o tome treba voditi računa - govori Ukić.

On tvrdi da Amerikanci nisu u komotnoj situaciji kao kad su odlazili na neka druga natjecanja. Španjolci pak znaju što ih zanima. I imaju unutarnju liniju koja će ugurati SAD pod obruč. U nekom idealnom finalu.

Naime ždrijeb je složen tako da se Amerikanci i Španjolci mogu susresti tek u finalu, 14. rujna u Madridu. I dok oni to jako žele, svi ostali koji su na turniru a nisu u statusu egzotičnih šegrta na nauku, pokušat će spriječiti svim silama to finale.

Kako igrati protiv SAD-a? Prije svega to će moći momčadi koje ih svedu u igru “pet na pet”, što znači da moraju imati približnu energiju Amerikancima. Tko ne bude mogao trčati, ući će u velik problem. Nadalje, šansu će imati onaj tko dovede ovu, ipak mladu i neiskusnu momčad u utakmicu na jednu loptu. Tada će hijerarhija ove momčadi, koja je nova i hijerarhije zapravo nema, morati biti u času kreirana.

Recimo, 2008. na Igrama u Pekingu loptu je na koncu u finalu dobio Kobe Bryant i on je rješavao utakmicu, dok se LeBron tada sklonio u stranu. U Londonu nisu imali nekih ozbiljnih problema, ali su zato u Turskoj 2010. imali Brazil, koji je bio na jednu loptu. Tada odgovornost nije preuzeo na sebe Kevin Durant, kasniji MVP prvenstva, nego iskusni Chaunsey Billupps. Sada bi Durant bio u toj ulozi, ali ga nema. Tako bi ta uloga trebala biti u rukama Jamesa Hardena, Stephena Curryja ili Derricka Rosea, ako fizički za nju bude spreman. Ili nemaju razrađen plan B? To bi moglo biti opasno, pogotovo ako protivnici namirišu krv i ako budu igrali protiv SAD-a s idejom da ulaze u utakmicu na način da je mogu dobiti. A ne da se dive i gledaju kako im Ameri zakucavaju preko glava.

Prekinuti dominaciju

Sa Španjolskom će sigurno biti tako, mogla bi zaprijetiti i Litva ili Australija (da su Bogut i Mills u momčadi, svakako) u dijelu ždrijeba gdje je SAD, a od polufinala svatko tko stigne do tamo iz onog drugog, “našeg” dijela ždrijeba.

Prvi favoriti još uvijek? Jesu. Ranjivi? Vjerojatno. Ali pričekajmo. Mike Krzyzewski je dovoljno dugo u ovom poslu da zna što znači imati mladu, gladnu momčad. A on je ima. Iako Španjolska - i ne samo Španjolska - ima pakleni plan. Prekinuti dominaciju koja traje posljednjih šest godina...