Povratak Roka Lenija Ukića nakon 16 godina u matični klub na kraju se nije pretvorio u bajku. Bajka bi bila da je osvojeno prvenstvo Hrvatske kao 2003. godine, kad je on bio važan kotačić u tom pohodu, prije svega Dina Rađe, na prvu i jedinu titulu. Bajka bi bila i da je u veljači osvojen Kup Krešimira Ćosića, kao što je to bio slučaj 2004. godine kad je Ukić zabio pobjednički koš u Jazinama protiv Zadra za posljednji trofej Splita.

U oba ovosezonska finala Žutima i Ukiću se ispriječio Zadar. Prvi put u finalu u Omišu, drugi put u majstorici, petoj utakmici finale serije u dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku.

- Osjećaj je, kakav će biti kad izgubiš? Imaš gorak okus. Bili smo blizu i daleko. Jednu pobjedu blizu, ali realno smo bili daleko, jer je Zadar u petoj utakmici, kao i kroz cijelu sezonu, pokazao da je bolji od nas. Stalno su bili korak ispred i ostali su taj korak ispred nas. Mi smo, po mom mišljenju, dali maksimum, učinili smo zanimljivom seriju za prvaka. Pokazalo se na kraju da su bolji, koliko god to bilo teško prihvatiti.

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Ne igra se zaludu 33 kola

Zadar je uvjerljivo slavio u toj petoj utakmici pred raspojasanim Tornadom, navijači su napravili šou, kao da su pušteni s lanca nakon 14 mjeseci apstinencije od košarke uživo. Ukiću, koji je nakon izjednačenja u seriji na 2:2, apelirao da se barem jednom dijelu navijača dopusti ulazak u dvoranu za majstoricu, ne pada na pamet tražiti opravdanje u ambijentu.

- Mislim da ambijent nema veze, triput smo izgubili u Zadru, bez publike i s njom. Prva i treća utakmica su rezultatski bile slične, jedino smo u drugoj pružili malo veći otpor, no nismo bili u poziciji dobiti. Očito je da domaći parket radi razliku, mi smo na Gripama dobili dvije. Ne igra se zaludu 33 kola da bi se stekla ta prednost domaćeg parketa. S navijačima ili bez njih. Nemam konkretan odgovor zašto smo tako glatko gubili u Zadru, ali tu prije svega ima i njihovih zasluga. Njihova je obrana bila odlična, na vrijeme su prepoznali da nitko od nas nije bio u stanju izvana išta pogoditi, osim donekle mene u majstorici. Skupljali su se u reket, bili su čvrsti, bili su bolji u skoku i rano su stvarali razliku, koja im je davala sigurnost.

Ta žal što se trofejni post produžio na najmanje 18 godina, ostaje, ali Split je realno iza sebe ostavio vrlo dobru sezonu. Ostao je u ABA ligi, bio je finalist u oba domaća natjecanja.

- Neka drugi daju ocjene, netko će reći da je dobro, netko će reći da nije. Osobno mislim da smo dali maksimum, a uvijek se može bolje. Mogli smo bolje odigrati jednu četvrtinu u finalu Kupa u Omišu, pa bismo možda osvojili trofej. Na kraju uvijek dobiješ onoliko koliko zaslužiš. Za Split je ovo bila jako dobra sezona, sedam godina ga nije bilo u ABA ligi, sada će igrati drugu u nizu. Stvorena je dobra baza, treba vidjeti što će se napraviti na osnovu toga, jer ima potencijala ići naprijed. Vidjelo se i da Split voli košarku, no ja ne mogu znati što misli Grad kao većinski vlasnik. Želi li vrhunsku košarku ili ne?

VOJKO BASIC

Nisam opterećen

Je li Roko dobio što je htio kad je odlučio napustiti Cedevitu Olimpiju i vratiti se u siječnju na Gripe nakon 16 godina?

- Najiskrenije, ne znam što sam htio. Često sam se u karijeri oslanjao na instinkt, a ovu sam odluku donio preko noći, bez ikakvih kalkulacija i došao sam s otvorenim srcem. Rekao bih da sam odigrao bolje nego što sam se nadao, moji postotci šutova su bolji nego u ranijim sezonama. U ovim godinama se moraš više oslanjati na šut, s te strane sam stvarno zadovoljan. Napravio sam najbolje što mogu.

Kad je dolazio u siječnju, otvoreno je rekao da možda igra posljednju sezonu i da postoji mogućnost da karijeru završi s reprezentacijom Hrvatske na Olimpijskim igrama. Kako je odigrao od siječnja do danas, jasno je da bi bio grijeh kad bi ovo bila posljednja klupska sezona.

- Što će biti ovisi o tristo stvari. U ovom trenutku, neposredno nakon završetka finala, nisam opterećen i sve je moguće. Meni je gušt igrati, pogotovo kad vidim da sam u stanju dobro igrati. Volio bih da se moje i ambicije Splita poklope i da nastavimo zajedno. Jest, Split ima “pole position”, vidjet ćemo što će donijeti ljeto, ali nema tu neke velike filozofije. Volio bih ostati, međutim, ne mogu ja to garantirati. I prije sam bio nepredvidljiv.

On se mora vrlo brzo oporaviti od fizičke i mentalne potrošnje, posljednjih mjesec dana sigurno mu je oduzelo puno na oba plana, a već kreću pripreme reprezentacije za olimpijske kvalifikacije u Splitu. Na žalost, izbornik Veljko Mršić gotovo na dnevnoj bazi ostaje bez važnih aduta.

- Istina, otpala su nam dva euroligaška igrača zbog ozljeda, Kruno Simon i Dragan Bender. Od ove trojice iz NBA lige sada znamo da će jedan sigurno biti s nama, najviše dvojica.

Idemo u borbu za OI

Sunsi Darija Šarića u polufinalu igraju protiv Nuggetsa, dok se Jazz Bojana Bogdanovića sastaje s Clippersima Ivice Zubca. Dakle, u Splitu ćemo gledati Bojana ili Ivicu. Glupo je pitati Ukića za koga će navijati, ali sigurno je da će kao košarkaški fanatik uživati u tom dvoboju.

- Mislim da je to slična serija kao Brooklyn - Milwaukee na Istoku, finale prije finala. To su dvije momčadi s različitim filozofijama igre, ali pune kvalitetnih igrača. U ovom trenutku je Utah favorit. Clippersi su najtalentiranija momčad na Zapadu, ali bili su to i prošle godine, pa znamo kako je završilo. Sigurno da će im značiti što su dobili tako tešku seriju kao što je bila ova protiv Mavericksa.

Nema sumnje da će svi u reprezentaciji pomno pratiti tu seriju. Od izbornika Mršića do posljednjeg igrača. O njenom ishodu će puno ovisiti i roster Hrvatske za olimpijske kvalifikacije.

- A što uopće reći? Već smo puno igrača izgubili, ali nema predaje. Idemo u borbu, kako god bude.