Iako će u prosincu napuniti 38 godina i premda je još lani govorio kako je sezona koju okončao u splitskom dresu, vjerojatno i posljednja u bogatoj igračkoj karijeri, cijelo je ljeto, pa i početkom jeseni stajala opcija da Roko Ukić odluči kako će odigrati još jednu sezonu.

Cijelo se ljeto i održavao u pogonu, trenirao je samostalno između bubnjarskih gaža u svom bendu Stereotrip i brige o razvoju talentiranog sina Luke te čekao neki podražaj koji je mogao doći samo od njega samoga. Pozivnica za žuti dres ionako je stajala otvorenom,

I onda je tijekom reprezentativne stanke prelomio i pojavio se na treningu na Gripama. Odluka je donesena i ako se u sljedećim tjednima nešto ne izjalovi, a to bi mogla biti neka neplanirana ozljeda, Roko Ukić bi već do konca kalendarske godine mogao i zaigrati za Split!

Prema onome što se može načuti, Ukić je na treninzima na razini na kojoj je bio i lani dok je igrao za Split, pa će u svakom slučaju njegovo pojavljivanje u momčadi biti i velika stvar za ambicije vrste kojom rukovodi Srđan Subotić, jer svaki igrač viška u rotaciji je zlatan vrijedan za Žute. Ali, treba pričekati do sredine prosinca, pa ako sve bude u redu, Ukić bi tada mogao zaigrati u, sada bi to bilo definitivno, svojoj posljednjoj igračkoj sezoni.

I bit će to zanimljiva okolnost u našoj košarci, jer bi se negdje tada od operacije ruke trebao oporaviti i Kruno Simon, pa bi se u prosincu i on mogao naći na terenu u Cedeviti Junior, a i Simon, kojem je 37 godina, igra svoju posljednju sezonu.

Prvi poeni 14. X. 2000.

Dva ozbiljna euroligaška igračka na koncu svoje karijere dala bi i stimulans cijeloj košarci u Hrvata u ovoj sezoni, svaka njihova utakmica do konca ne samo ove sezone, nego i karijere, nudila bi priču više.

Roko Ukić je svoje prve poene u karijeri zabio 14. listopada 2000. godine, dakle pred pune 22 godine za svoj Split, a bila je to debitantska sezona tada 16-godišnjeg klinca, koji se u međuvremenu profilirao kao igrač s najvećim brojem nastupa za hrvatsku reprezentaciju, u kojoj je zaigrao prvi puta 2002. godine, dok je posljednji nastup imao na olimpijskim kvalifikacijama prije dva ljeta, 2021. godine u Splitu. Osim u Splitu, Ukić je igrao u Baskoniji, Barceloni, Romi, bio je u NBA ligi u Raptorsima i Bucksima, pa u Fenerbahčeu, Panathinaikosu, i zagrebačkoj i ljubljanskoj Cedeviti, Vareseu, Cantuu, AEK-u, Metropolitansu i Antibesu uoči povratka u Split u kojemu je i krenuo na košarkaški put.

U svoj kolekciji ima tri hrvatska prvenstva (jedno sa Splitom, dva sa Cedevitom), dva grčka prvenstva (Panathinaikos), dva turska (Fenerbahče), tri hrvatska Kupa (jedan sa Splitom, dva sa Cedevitom), dva španjolska Kupa (Baskonia, Barcelona), dva turska Kupa (Fenerbahče) i dva grčka Kupa (Panathinaikos).

I negdje duboko u sebi sigurno sanja posljednji trofej kojega bi donio na Gripe. Uostalom, u posljednja dva koja je Split osvojio, on je sudjelovao, bio u momčadi koja je posljednji puta bila prvak 2003. godine (uz Rađu, Zdovca, Sesara i Žižića...), a zabio je i koš za trofej 2004. kad je Split u Zadru osvojio posljednji Kup, ali i posljednji trofej ukupno za klub koji je bio trostruki uzastopni prvak Europe na koncu osamdesetih i početku devedesetih.