Nakon što je neobičnim regionalnim kanalima, preko web stranice Radio Tivta, gdje je Dalibor Bagarić obnašao dužnost sportskog direktora crnogorskog prvoligaša Teoda, stigla vijest da je naš bivši reprezentativac postao sportski direktor Cibone, i to tako da mu je javnu čestitku uputio dosadašnji poslodavac, predsjednik Teoda Ivan Peković, iz Tornja je odaslano priopćenje datirano "xy. lipnja" (doslovno) s bombastičnim naslovom "Cibona spremna za sveobuhvatnu revitalizaciju i povratak na svoj povijesni status".
U tom priopćenju, uz gomilu velikih riječi kojima nas obasipaju predstavnici "stranih investitora" u Cibonu posljednje dvije godine, slavodobitno je objavljeno kako je "dio najkritičnijih dugova saniran i unatoč dijelu preostalih potraživanja, konačno su postignuti preduvjeti za revitalizaciju te povratak na svoj povijesni status, dok je primarni fokus novog vodstva sada je na zatvaranju svih dugova te nadolazećoj sezoni".
Uglavnom, "novo" - navodnici su tu zbog puno imena koja se u i oko kluba vrte već dvije godine - vodstvo Cibone čine direktor Tomislav Šerić i direktor financije Igor Lukačić, predsjednik Skupštine je Brian Lu, članovi Sanjay Reddy i Pankaj Shah, sve predstavnici investitora, u Skupštini pak ostaju Branimir Fingler i bivši predsjednik Mario Petrović.
Dalibor Bagarić je pak doveden - precizirali su iz Cibone - kao konzultant za sportsku politiku direktora i međunarodnih investitora, dok je u priopćenju naglašeno kako je angažiran direktno od strane investitora i neće predstavljati dodatni trošak Ciboni. Zašto je to važno u trenucima kad je klub, kako kažu, "revitaliziran", ostaje nam za vidjeti...
Ono što nedostaje u priopćenju Cibone su konkretne brojke koliko je duga vraćeno i koliki je preostali dug, što su prilično važni podaci u trenutku kad je zaključena još jedna sezona u kojoj je klub akumulirao novi dug s obzirom na to da su igrači primili četiri, maksimalno pet od predviđenih deset plaća.
Tako bi prije "povratka na povijesni status" u Ciboni valjalo u potpunosti isplatiti vjerojatno najjeftiniju momčad koju je klub ikad imao u čemu će pomoći novac koji je Sportski Savez Grada Zagreba preusmjerio u klub, iako je bio predviđen za stipendije sportaša u metropoli. Usput, Cibona se prošle godine nije mogla prijaviti za sredstva od Grada zbog nenamjenskog trošenja istih u prethodnom razdoblju. Sad kad se to reguliralo, SSGZ je pola godine "izmišljao" kako namiriti povratnika u sustav financiranja.
Sve navedeno ne sugerira da bismo trebali dijeliti optimizam kojim pršti Cibonino priopćenje u kojem se najavljuje i "stvaranje visoko konkurentne momčadi u kriterijima HT Premijer i ABA lige", što bi trebalo značiti barem tri do četiri puta veći proračun nego prošle sezone. Iako i to treba uzeti s rezervom s obzirom na to da informacije - neslužbene jer službenih iz Tornja nema već "godinama" - nude "jaz" od nekih stotinjak tisuća eura, odnosno variraju od 350 do 450 tisuća.
Izjave i priopćenja "Cibona je spašena" smo već čuli i vidjeli u posljednjih desetak godina toliko puta da ih je teško shvatiti ozbiljno, pogotovo ako iste nisu potkrijepljene nekim konkretnim brojkama i argumentima da prošle godine spominjanih "pet plus" milijuna eura duga zaista više ne predstavlja problem...