Foto: Vladimir Dugandzic / CROPIX
PIŠE T. PULJIĆ

HOĆE LI SE MARKO POPOVIĆ ODAZVATI ZA JESENSKI EUROBASKET? 'Aci sam rekao da pričeka kraj sezone za odgovor'

Marko Popović u srijedu je u dresu španjolske Fuenlabrade postao najbolji strijelac Eurokupa svih vremena, a još uvijek važe hoće li se odazvati i reprezentaciji za jesenski Eurobasket, dokad će napuniti 35 godina
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 10. veljača 2017. 21:48

Bila je to, budućnost će zapravo pokazati, vjerojatno jedina šansa. Za nekoga tko će ove godine napuniti 35 godina (tko, doduše, ima ugovor s Fuenlabradom i za sljedeću sezonu, koju će okončati s 36) svaka je sljedeća ona koja postavlja sve više pitanja.

Gledao sam bezbroj puta Marka Popovića, još dok se loptao po Ciboninoj dvorani, a tata Pero odrađivao ugovor s tadašnjim Benstonom, današnjom Dubravom. Igrom slučaja bio sam na jednoj utakmici u Zadru kad je tek počinjao i kad je u onom ludilu Jazina presudio Ciboni, gledao sam jedan pokus reprezentacije, čini mi se u Izmiru, kad se približio onome kome se teško približiti, Draženu Petroviću, ali vidio sam uživo kako Marko Popović zabija šest trica u šest napada Hrvatske zaredom protiv Poljske.

- Tko zna hoću li igrati sljedeću sezonu. Imam ugovor? Ma, mogu imati i pet godina ugovora, a što ako ne budem mogao. Znaš, nisam ja više za dva treninga dnevno. Za jedan trening me treba sastaviti sat vremena prije na masaži, a onda i pokrpati nakon treninga. Tko zna što će biti sutra.

U srijedu je njegova Fuenlabrada u Las Palmasu tražila pobjedu kojom bi se probila u četvrtfinale Eurokupa. Marko Popović je pak ispred sebe imao vječnu listu strijelaca na kojoj je zaostajao 14 poena za Mireom Chatmanom. Fuenlabrada nije prošla, izgubila je 76:100 od Gran Canarije, ali je Popović ubacio 15. I dostigao 1.188 poena na toj vječnoj listi. Sam na vrhu.

- Prvo, bilo bi mi puno draže i puno važnije da smo mi pobijedili, a da ja nisam skinuo rekord. Uostalom, znao sam ja jako dobro da mi fali 109 poena do prvog mjesta na listi strijelaca i prije negoli sam lani potpisivao za Fuenlabradu, a tada sam imao ponude nekih klubova iz Eurokupa, pa sam mogao i tamo završiti. A nisam. Ni sam mogao računati na to da će Fuenlabrada igrati Eurokup ove sezone.

Netko će me skinuti...

I još je nešto htio podvući:

- Rekord kao rekord ne bi mi značio ništa da ja ovo natjecanje nisam dva puta osvojio, da jednom, kad sam bio i glavni igrač u Uniksu, nisam izabran za MVP-a Eurokupa, a osvojio sam s i Himkijem kao back-up play. U tom kontekstu to ima smisla, samo tada moje ime na toj vječnoj listi nešto znači. Traga sam ostavio trofejima, a ne samo poenima.

Zagreb, 151112.
KC Drazen Petrovic.
Utakmica 6. kola Eurolige,
Cedevita - Zalgiris Kaunas.
Na fotografiji: Marko Popovic.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Iako su mu poeni uvijek bili dragi, u srijedu je odigrao profesorski, netko sa strane nikada ne bi pomislio da lovi rekord.

- Nisam htio forsirati, mislim da sam u tome i uspio. Uostalom, prvih 14 poena dao sam bez promašaja.

Onda je još pogodio jedno od dva slobodna bacanja, za ukupnih 15. I rekord.

- Ma, vjerojatno će me netko skinuti.

Mogu već do kraja sezone, Rafa Martinez ili Bojan Dubljević iz Valencije, Valencia još traje, Rafa bi do kraja trebao zabiti 60-ak, Dubljević nešto više...

- Ali kad to govorimo, treba dodati i da se moja karijera nije bazirala samo na Eurokupu, ja iza sebe imam sedam sezona Eurolige, a ono što me čini ponosnim jest i činjenica da sam među pet-šest najboljih i po asistima u Eurokupu.

Sve to Popović zna, brojke svaki pakleni strijelac ima u glavi, nemojte brinuti. Marko Popović ih ima. I zna kad je bila prva.

- Protiv Astronautsa u dresu Zadra, u Nizozemskoj. Igrali smo te sezone jako dobro, imali i Pamesu (današnju Valenciju) kasnije u četvrtfinalu, izgubili 21 na strani, doma imali i 23, promašili neke trice...

U toj prvoj utakmici Eurokupa, odigranoj 16. listopada 2002. godine, Marko Popović stavio je 26. Znate li koji je kuriozitet vezan za tu utakmicu? Nijedan od tih 26 poena nije bila trica; trice je na toj utakmici šutirao gotovo nestvarnih 0-8...

- Kažem, malo bi sve to značilo da nisam dva puta osvojio Eurokup, jednom bio MVP.

Ove sezone Fuenlabrada nije veliko čudo u ACB ligi kao što je bila prošle, ove je sezone situacija primjerenija profilu kluba kakav je taj iz madridskog predgrađa.

- Imao sam problema s mišićem, stoga sam propustio jedan dio sezone, propustio sam, uostalom, i pet utakmica Eurokupa ove sezone, a da nisam, ovaj bi rekord pao i prije. No ove smo sezone u klubu promijenili čak sedam igrača, a igrali smo dva natjecanja i strahovao sam kako će to izgledati s obzirom na težak raspored koji smo imali na startu. Međutim, sada je sve puno bolje i čini mi se da bismo se do kraja sezone mogli ozbiljno pofajtati za play-off. Raspored nam ide na ruku, moglo bi tu biti svašta.

A onda, kad završi sezona, okrenut će broj Ace Petrovića. Izbornik je govorio o Marku Popoviću čim je ponovno izabran.

- Razgovarali smo, dosta kratko jer se tu nema što previše reći. Kazao sam Aci da ćemo se čuti na kraju sezone i onda ću mu kazati u kakvom sam stanju, mogu li pomoći.

Svega je Popović svjestan.

- Jednostavno, trebam imati obraza i prema ostalima, nisam samo ja tu važan. Ako ne budem bio u stanju, ako mi tijelo ne bude bilo u stanju izdržati te napore, onda to neće imati smisla.

No nema dvojbe da bi volio. Staviti točku i na reprezentativnu karijeru.

- Imao sam ja veliku želju, imao sam želju igrati i Eurobasket u Zagrebu, ali i Igre u Riju, sve je to bila želja, no realnost i moje godine nešto su drugo. Vidjet ćemo, na kraju sezone sve će biti jasnije.

Marko Popović završio je Eurokup kao najbolji strijelac. Ako ga je završio. Nemojte se kladiti protiv Popa...

Vidim da su dvorane u Dalmaciji pune, osim u mome Zadru...

Kad odradi posljednju godinu ugovoru, onu sljedeću sezonu, imat će Popović 36 godina. Znači li to kraj karijere ili još koju domaću sezonu?

- Od svoje šeste godine ja se igram košarke, imam gotovo 20 profesionalnih sezona iza sebe. I meni je košarka ljubav, ali, opet, samo ako budem u stanju, ostalo neće imati smisla.

Sve prati i dalje u Hrvatskoj.

- Posebno ove svoje, od Jakova Vladovića u Zadru, Tonija Dijana u Splitu, Šimu Šparlju u Jollyju, Marina Rozića u Ciboni, njih najviše. Vidim da su dvorane krcate po Dalmaciji, samo nije puna ona u gradu u kojemu je uvijek bila puna - u Zadru. A to je stara priča, znamo svi zašto je tako...

Linker
13. studeni 2024 16:57